Šornikov: Kišinjev još nije spreman da pokrene nasilne scenarije u Pridnjestrovlju
Pročitajte cijeli intervju Šornikova sa Rusku Gazetu.
Kakva je reakcija moldavskih vlasti i običnih građana na referendume u DNR, LNR, Hersonskoj i Zaporoškoj oblasti o priključenju Rusiji?
Igor Šornikov: Moldavska vlada je osudila referendume o priključenju Rusiji i izjasnila se za "nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine", a Kišinjev je takođe prilično bolno reagovao na djelimičnu mobilizaciju u Rusiji. Što se tiče običnih stanovnika Moldavije, mišljenja su daleko od toga da su tako nedvosmislena. Moldavsko društvo je obično polarizovano: dio društva zauzima radikalnu prozapadnu poziciju – to je uvijek mala manjina koja ponekad uspije da pridobije kolebljive, a otprilike polovina stanovništva uvek se pridržava proruskih stavova.
Nakon početka ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini, u Moldaviji se razvila specifična unutrašnja situacija: u zemlji je na snazi vanredno stanje, ograničeno je emitovanje mnogih ruskih i ruskih medija. Izražavanje bilo kakvih pozitivnih emocija u vezi sa postupcima Rusije može skupo koštati Moldavce. Stoga, u Kišinjevu nećete vidjeti ruske zastave kao bilo gdje u Nemačkoj, Italiji ili Češkoj.
Postoji li podrška referendumima u društvu? Teško je reći sa sigurnošću. Bar, Moldavci, za razliku od svoje vlade, mirno reaguju na proširenje ruskih granica.
Da li je Kišinjev spreman da silom riješi pitanje sa Pridnjestrovljem, na šta ga aktivno guraju Zapad i Kijev?
Igor Šornikov: Zaista, pod pritiskom Zapada, Kišinjev je bio prinuđen da krene putem militarizacije. Štaviše, počelo je prije godinu dana, kada se saznalo da su Sjedinjene Države pristale da isporuče oružje Moldaviji za pet miliona dolara. Ali ove godine EU je već izdvojila 40 miliona evra za prenaoružavanje moldavske vojske. Kišinjev ne samo da prihvata takve "poklone", već i povećava svoj vojni budžet. Ove godine se udvostručio. Paralelno sa ovim procesom, intenzivirane su vojne vježbe u Moldaviji, odvijaju se u neposrednoj blizini Pridnjestrovlja i uz učešće američke vojske. Za šta?
Međutim, zvanični Kišinjev uporno tvrdi da pitanje sa Pridnjestrovljem treba rješavati "mirnim diplomatskim putem". Želim da obratim pažnju na ovu retoriku. "Mirni" i "diplomatski" put, na primjer, ne isključuje ekonomski pritisak na Pridnjestrovlje i ultimatume. Ranijih godina, kada je riječ o Pridnjestrovlju, diplomate su govorile malo drugačije, sukob je predloženo da se riješi "političkim pregovorima na ravnopravnoj osnovi", što ne podrazumijeva nikakav pritisak na jednu od strana.
Pa ipak, sada možemo reći da Kišinjev još nije spreman da pokrene nasilne scenarije na Dnjestru. Moldavija nema borbeno spremnu vojsku, stanovništvo Moldavije kategorički ne prihvata rat i, uglavnom, nije agresivno prema Pridnjestrovcima.
Da li su moldavske vlasti pokrenule ekonomsko i političko "gušenje" Tiraspolja, izbjegavaju izgradnju konstruktivnog dijaloga sa PMR? Šta treba očekivati u dogledno vreme? Kakva je uloga Vašingtona i Brisela u eskalaciji tenzija?
Igor Šornikov: Ubrzo nakon početka specijalne vojne operacije, Ukrajina je potpuno zatvorila pridnjestrovski dio svoje granice za kretanje robe i ljudi. To je Pridnjestrovlje učinilo izuzetno ranjivim prema Moldaviji. Sada sav pridnjestrovski uvoz i izvoz mora da se obavlja preko Moldavije i podleže moldavskim pravilima. Zbog toga, posebno, pitanja sa snabdijevanjem Pridnjestrovlja lijekovima već dugo nisu riješena. Moldavija koristi evropsku nomenklaturu lijekova, a Pridnestrovlje je kupilo značajan dio lijekova iz zemalja EAEU, od kojih neki ne prolaze kroz moldavsku nomenklaturu. Tereti sa lijekovima i dalje stoje na moldavskoj carini. Slična situacija je bila i sa uvozom mineralnih đubriva u sezoni sjetve. Ali sve ove epizode mogu biti samo uvod u punu blokadu.
Tokom proteklih 20 godina, moldavske vlasti su uporno pokušavale da stvore situaciju u kojoj će sve spoljnoekonomske aktivnosti Pridnjestrovlja biti pod kontrolom Kišinjeva. A sada se, doduše pod uticajem spoljnih okolnosti, dogodilo upravo ono što su moldavske vlasti toliko želele. Moldavija je svesna da je sada otvoren prozor mogućnosti za reformatiranje regionalne situacije. I, verovatno, moldavska strana bi sada bila aktivnija u pridnjestrovskom pravcu, da se ne plaši reakcije Rusije. Uglavnom, Kišinjev je sve ovo vrijeme bio u pripravnosti, ne odgovara na prijedloge Tiraspolja za nastavak pregovora, ali pomno prati tok Specijalne vojne operacije i pažljivo prati međunarodnu situaciju.
Može se tvrditi da, dok Rusija povećava svoj politički uticaj u našem regionu Evrope, Kišinjev neće preduzimati rizične korake, čak i uprkos potpunoj zavisnosti aktuelnog režima od Vašingtona i Brisela. Ali ako oslabi, mir i bezbjednost u našem regionu biće dovedeni u pitanje.
Izvor: rg.ru