latinica  ћирилица
18/11/2022 |  10:30 ⇒ 10:56 | Autor: SRNA

Komedija "Svetozar Treći" na sceni Gradskog pozorišta u Foči

Monodrama "Svetozar Treći" NAS Teatra iz Gornjeg Milanovca, koja je izvedena na sceni Gradskog pozorišta u Foči, na komičan način prenosi važne životne poruke, a najvažnija je da ljudi moraju sačuvati svoju dušu, rekao je nakon predstave glumac Ivan Perković.
Monodrama "Svetozar Treći" -
Monodrama "Svetozar Treći"

Ova višestruko nagrađivana komedija o srpskom seljaku u poznim godinama, koji je doživio koliničku smrt i imao priliku da čuje koliko svojim najbližim uistinu nedostaje, odnosno ne nedostaje, nasmijala je fočansku publiku i natjerala da se zamisli o neprolaznim vrijednostima i suštini življenja.

Perković je za Srnu rekao da je Svetozar, kojeg on tumači, imao priliku da čuje i vidi ono što ne bi trebalo da čuje i vidi.

- Kako njega vide i komentarišu njegovi sinovi i žena, na koji način žele da ga sahrane, što ga najviše i boli, jer je on zamislio svoju sahranu drugačije, a oni hoće da to sve isfušere - naveo je Perković.

On je dodao da najveća komedija nastaje kada se Svetozar probudi i vrati se u život, a ukućani i rodbina se još više uplaše nego kada su mislili da je umro.

Perković konstatuje da sve čeka dva metra sa metar i da Svetozar u ovom brzom vremenu življenja poručuje da ljudi moraju voditi računa da ne ocrne svoju dušu i da nauče da razdvoje važno od nevažnog.

- Duša je ono jedino što ostaje poslije nas i jedino što se računa - istakao je Perković.

Predstava ismijava i osuđuje dvoličnost u ljudima, a nastala je prema tekstu "Kad umreh onomad" Ljiljane Bralović i u režiji Mihaila Kostadinova.

Perković je naveo da današnji način življenja vodi ka individualizmu, od kojeg dolazi i otuđenje među ljudima, ali da je u prirodi čovjeka da ne bude sam, pa vjeruje da će se sve to vratiti i da ljudi to polako shvataju.

Dodatna vrijednost predstave je jezik na kojem je ispričana, jer Svetozar govori ijekavicu sa dosta arhaizama.

- Dosta starijih ljudi u Šumadiji je govorilo ranije ijekavicu i to se vremenom nekako gubilo. Čak i moj deda je govorio ijekavicu i moja baka i dan danas govori, ali zato moja majke ne govori. Generacijski je to nestajalo i to je još jedna drgocenost ovog teksta jer nastoji da to očuva i u Srbiji, mnoge stvari lepše zvuče kada se govore ijekavicom - rekao je Perković.