Vladušić: Trajno pomirenje nije uspostavljeno ni nakon 27 godina
Vladušić je naveo da je okvirni mirovni sporazum postignut u Dejtonu 21. novembra 1995. godine, a zvanično potpisan u Parizu 14. decembra, donio toliko potrebni mir svim narodima u BiH, pa i Srbima.
- I što je vrlo važno, Aneksom četiri potvrdio je i u formalno-pravnom smislu postojanje i dalje egzistiranje Republike Srpske. Ovo su krucijalne stvari koje nikada ne smijemo zaboraviti i staviti u drugi plan - istakao je Vladušić koji je u to vrijeme bio ministar za prognana i raseljena lica Republike Srpske.
Prema njegovim riječima, ovaj sporazum imao je svoje bolne posljedice koje se odnose na obavezu da se dio teritorije koju su kontrolisali Srbi, dijelove Sarajeva, u to vrijeme teritorija Srpskog Sarajeva, prepusti Federaciji BiH /FBiH/.
Vladušić je podsjetio da je tadašnja odluka sarajevskih Srba bila da iz bezbjedonosnih razloga, jer druga strana nije bila uvjerljiva sa garancijama za siguran život na tom područjima, napuste teritoriju Sarajeva na kojoj su vjekovno živjeli, jer je prema Dejtonskom sporazumu pripala FBiH.
On je naglasio da je taj novi egzodus naroda, kao koleteralna šteta političkih odluka, imao za posljedicu novu patnju koja je stavila u drugi plan mirovni sporazum i njegovu primjenu, te dodao da je uslovima ratom iscrpljenih resursa bilo skoro nemoguće prihvatiti i smjestiti sva izbjegla i raseljena lica, obezbjediti im osnovne uslove dostojne čovjeka.
Vladušić je naveo da je u tom periodu Republika Srpska imala pomoć i podršku prijateljskih zemalja Srbije i Crne Gore, Srpske pravoslavne crkve, te međunarodnih humanitarnih organizacija, što treba cijeniti, te naglasio da to nije bilo dovoljno da se riješe sva goruća pitanja.
- Da je to tako govori i cijeli ovaj postdejtonski period u kojem se istrajavalo na rješavanju trajnog smještaja, integraciji i zaposlenju izbjeglih i raseljenih lica, pa nisam siguran da je riješen u potpunosti - kaže Vladušić.
Prema njegovim riječima, i u ovom periodu, kao i tokom rata, nastavljene su migracije koje i danas negativno utiču na demografsku kartu Republike Srpske.
Povodom 27 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, on je rekao da je teško odgovoriti da li je on ispunio očekivanja, samim tim što pripada ljudima koji grade sadašnjost zbog bolje budućnosti, pa time kreira svoju percepciju događanja na bazi optimizma.
On je dodao da se danas živi pod pritiskom neizvjesnosti i ekonomske besperspektivnosti.
- Ako pogledamo poziciju BiH, pa i Republike Srpske, na ljestvici rangiranja zemalja po kriterijima Svjetskog ekonomskog foruma i drugih važnih međunarodnih institucija, još dosta toga treba učiniti i na ekonomskom razvoju, te na političkoj i svakoj drugoj stabilnosti i da kao dio Evrope treba smanjiti jaz ne samo sa evropskim državama već i negativne razlike sa većinom zemalja u regionu - poručio je Vladušić.
On je izrazio nadu da su svi ljudi koji su izbjegli i raseljeni tokom rata i u vrijeme postdejtonskih kretanja, kao i generacija poslije njih, našli svoj dom.
- Želim da vjerujem da žive dostojanstveno i da su ratne traume, kojima su bili izloženi i koje manje više svi nosimo, kompezovane u brigom države i iskazanom ljubavlju naših ljudi dobre volje, kako u Republici Srpskoj i Srbiji tako i mnogih ljudi iz dijaspore i svijeta - rekao je Vladušić.
Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma 21. novembra 1995. godine i njegovih 12 aneksa, u vazduhoplovnoj bazi Rajt Peterson kod Dejtona, u američkoj državi Ohajo je okončan rat u BiH i uspostavljen njen ustavno-pravni poredak.
Dejtonski sporazum, nakon tronedjeljnih pregovora, parafirali su tadašnji predsjednici Srbije Slobodan Milošević, takozvane Republike BiH Alija Izetbegović i Hrvatske Franjo Tuđman.
Sporazum je parafiran u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD Vorena Kristofera, a osim njega glavni američki posrednici bili su Ričard Holbruk i general Vesli Klark.
Ovim sporazumom stvorena je državna zajednica BiH sastavljena od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH, koji su potpisnici svih aneksa.