Tanasić: Na djelu nezapamćen pokušaj da se sve srpsko preknjiži
Tanasić u intervjuu Srni ukazuje na napade na srpski jezik preko stranih riječi i rodno osjetljivog jezika.
On ističe potrebu da vlasti Srbije i Republike Srpske sprovode jedinstvenu nacionalnu jezičku politiku, kao i da mlade treba upoznavati sa značajem očuvanja nacionalnog jezika, ćirilice i iidentiteta.
Tanasić, koji je i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i direktor Instituta za srpski jezik i književnost ANURS, napominje da je na djelu prisvajanje srpskog jezika na svim planovima standardnog, narodnog jezika i pisane baštine.
- Na djelu je nezapamćen pokušaj da se sve što je srpsko preknjiži na one kojih nije ni bilo kad je to stvarano, i da pod svoje ime, kao znak trajanja, podvuku srpsko kulturno naslijeđe – svjetovno i sakralno, a da se srpski narod razbaštini - naglašava Tanasić.
On ukazuje da je srpskom narodu dugi niz decenija planski poturan program samoporicanja i skrivano njegovo u svjetskim okvirima značajno pisano nasljeđe. Tako su često ispred srpskih pisanih spomenika umjesto pridjeva "srpski" pisani su neki drugi.
NAPADI NA SRPSKI ЈEZIK PREKO STRANIH RIЈEČI I RODNO OSЈETLjIVOG ЈEZIKA
- Ako jezik i ćirilica decenijama nisu imali status kakav treba da imaju kao nacionalni jezik i pismo, ne može se to promijeniti samo od sebe ili time što je država donijela odgovarajući zakon, a ne radi na njegovom sprovođenju, nego je potrebno promijeniti odnos i ponašanje - navodi Tanasić.
Kada je posrijedi nalet engleskog jezika, mora se, smatra Tanasić, svuda, u školi i u javnom životu, znati kako se odnositi prema tome - strane riječi treba koristiti s mjerom i samo kad su neophodne, ali ih i tada upodobljavati sa zakonima srpskog jezika.
On podsjeća na riječi srpskog vodećeg sociolingviste i jednog od najvećih stručnjaka za srpski jezik Milorada Radovanovića da je besmisleno biti protiv uticaja stranih jezika, posebno engleskog na jezike svijeta, pa i na srpski, ali da je opasno i neukusno prepuštanje tog toka stihiji i slučajnostima.
- O tome treba da se sluša riječ struke koju bi u praksi sprovodila kvalitetna lektorska služba, koju treba vratiti. Svi koji se služe srpskim jezikom u javnom životu morali bi mnogo bolje poznavati srpski jezik i imati na stolu rječnik stranih riječi. Danas mnogi ni za jednim ni drugim ne osjećaju potrebu. Za takve bi dragocjeno bilo da pogledaju Sterijinu "Pokondirenu tikvu" - poručuje Tanasić.
On ukazuje i na takozvani "rodno osjetljiv jezik", gdje je struka jasno rekla da to nije srpski standardni jezik, zbog čega je i povučen iz prijedloga školskih programa u Srbiji.
Tanasić podsjeća da su i mnoge druge struke, osim jezičke, kao i SPC, osudile taj ideološki napad na srpski jezik i kulturu, način mišljenja i hrišćanski porodični život koji se kroz stotine godina uobličavao.
- Pod plaštom brige o ravnopravnosti žena uvodi se upravo neravnopravnost, verbalni delikt, jezički inženjering, ograničava se sloboda naučne misli. Mnoge obrazovane žene upravo kažu da ih to ponižava - navodi Tanasić.
On ocijenjuje da odavno nije bilo takvog nasrtaja na jezik i kulturu sa ideoloških pozicija ni u vrijeme najmračnijih diktatorskih režima, te podsjetio da novi zakon o jeziku i pismu izričito zabranjuje uticaj na srpski standardni jezik sa političkih i ideoloških pozicija.
Srećom, napominje on, u nekim velikim evropskim kulturama taj ideološki napad već je odbačen, a postaje ideološki atavizam tamo gdje se svoja kultura i jezik cijene i štite slušajući struku, a ne povodeći se za pomodarstvom, ideologijama, traganjem za lakim napredovanjem.
- Nadam se da ni mi nećemo biti posljednji koji ga branimo – ko zna koji put na svoju štetu - navodi Tanasić i ukazuje da nestaje i pisanje rukom, što ima posljedice na mnogim planovima, i ocjenjzje da se takvo pisanje mora vratiti u primjerenim prilikama.
SRBIЈA I SRPSKA DA SPROVODE ЈEDINSTVENU NACIONALNU ЈEZIČKU POLITIKU
On ističe da zvanične vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj mogu i moraju definisati i sprovoditi jedinstvenu nacionalnu jezičku politiku, u saradnji sa strukom, ali da poslije velikih društvenih lomova posljednjih decenija, što se odražava na jezik, takve politike još nema.
- U dobro uređenim srećnim državama i narodima jezičku politiku predlaže struka u saradnji sa državom, a provodi država u harmoničnoj saradnji sa strukom. Potrebno je odmah početi raditi na primjeni zakona o jeziku i pismu - kaže Tanasić.
Prvi posao bio bi formiranje savjeta za jezik, da bi se moglo govoriti o osmišljavanju jezičke politike, jer je već dugo prošlo od usvajanja tih zakona u dvije republike, a nisu formirani savjeti za jezik, napominje on i poručuje da je potrebno - pokrenuti se.
Govoreći o planovima Odbora za standardizaciju srpskog jezika, Tanasić objašnjava da će ovaj odbor raditi na zadacima koji su su mu dati prilikom osnivanja kao najvišeg svesrpskog i sveinstitucionalnog tijela zaduženog za brigu o statusu srpskog jezika i planiranje proučavanja srpskog jezika – standardnog, narodnog i pisane baštine.
- Na djelu je bezočna krađa i prisvajanje srpskog jezika na svim ovim planovima. Zato se naše zalaganje u potpunosti podudara sa zakonskom odredbom u obje republike da je značajan vid brige o srpskom jeziku njegova zaštita – na sinhronom i dijahronom planu, ali i zaštita i afirmacija srpskih narodnih govora - ističe Tanasić.
Tanasić je napominje da Odboru odavno ukazuje na tu potrebu, ali da su to krupni poslovi iza kojih mora stati država – političkom odlukom, snagom autoriteta i materijalnom podrškom.
- Naše države su usvajanjem ovih zakona rekle da je srpski jezik od posebnog značaja. Sad treba da to i potvrde djelovanjem u tijesnoj saradnji sa strukom - navodi on.
MLADIMA OBЈASNITI ZNAČAЈ OČUVANjA NACIONALNOG ЈEZIKA, ĆIRILICE I IDENTITETA
Kada je riječ o odnosu mladih prema upotrebi i njegovanju srpskog jezika i pisma, Tanasić ističe da mladi drže do srpskog jezika i pisma ćirilice mnogo više nego što su države vodile računa o statusu nacionalnog jezika i pisma.
- Treba dobro osmišljenom politikom dodatno podržati mlade, kroz obrazovanje i druge vidove upoznavati ih sa značajem nacionalnog jezika, ćirilice i kulture za očuvanje identiteta - ističe Tanasić.
Posebno, naglašava on, kada su za srpski narod, iscijepan državnim granicama, srpski jezik, ćirilica i kultura, uz pravoslavnu vjeru, danas jedini nacionalno objedinjavajući faktor.
- Mladima treba pokazivati da se drugi veliki i mali evropski narodi ne odriču svojih identitetskih znakova. Nismo svjesni šta su naši preci stvorili. Treba činiti da mladi našu kulturnu baštinu znaju daleko bolje nego oni koji danas u naše ime odlučuju o njenoj sudbini - kaže Tanasić za Srnu.