Omaž velikom pjesniku Čarlsu Simiću
Američki pjesnik srpskog porijekla dobitnik je najvećih književnih nagrada, od Pulicerove, priznanja "Volas Stivens", "Edgar Alan Po", do Mekarturovog fonda (poznatog kao "nagrada za genija").
Dobio je Simić i najznačajnija priznanja za poeziju, kao što je Poeta laureatis Kongresne biblioteke Vašingtona, koja su mu obezbijedile mjesto u američkom panteonu.
Tokom skupa, na kome su govorili Vida Ognjenović, Radmila Lazić, Vesna Roganović, Slobodan Zubanović, Dejan Đurović i Gojko Božović, rečeno je da će Simićevo stvaralaštvo još dugo provocirati i nadahnjivati književne tumače.
Ognjenovićeva je ispričala kako je upoznala Simića sedamdesetih godina u SAD i kako ga je uvijek doživljavala kao čovjeka koji na jedinstven način razumije poeziju, što je pokazivao u svojim esejima i neposrednim razgovorima kada bi počeo da tumači nečiju pjesmu.
- Govoriti o poeziji Čarsa Simića nije ni lako, ni zahvalno, ali je zato vrlo inspirativno i provokativno, kao i čitanje njegovih pjesama - rekla je književnica Radmila Lazić.
- Njegove pjesme su lavirinti sa puno iznenađenja, otkrića na koja nailazimo vrebaju sa svih strana držeći naš duh u pripravnosti. Ništa u njegovoj poeziji nije kao što se na prvi pogled čini. Tajna njegove pjesme je u višeznačnosti - navela je ona.
Lazićeva je primijetila da je Simićev pjesnički svijet zatečen u svojoj neobičnosti, ispunjen nadrealnim situacijama i nadrealnim vizijama, stvarniji od pojavnog svijeta. To je svijet koji gledamo u mislima i svijet koji svakodnevno gledamo, govorio je pjesnik.
Zubanović je pročitao tri pjesme koje je napisao u čast svog kolege i prijatelja Čarlsa Simića. On je ispričao anegdotu koja se dogodila nedavno preminulom pjesniku, a koju mu je povjerio kada je poslije 50 godina došao u Beograd.
- Ispričao mi je da je kao dječak slučajno razbio prozor u Ulici majke Јevrosime gdje je živio, a onda je poslije pola vijeka našao prozor u istom stanju kao što ga je ostavio - kazao je Zubanović.
- Istorija, ili bolje reći rat, obilježili su djetinjstvo pjesnika i unijeli su u njegovu poeziju trajnu temu i trajnu averziju prema političarima i istoriji, sa kojima će se obračunavati najubojitijim pjesničkim sredstvima ironijom, podsmjehom i sarkazmom - rekla je je Lazićeva.
- Јedna od njegovih najpoznatijih pjesama "Motel Raj", nastala devedesetih godina, govori o krvavim pošastima koje su nam priredili oni koji o ratu govore kao o magičnom ljubavnom napitku. Simićeva poezija nastala je na krhotinama stvarnog svijeta, na krilima imaginacije, u njoj se smjenjuju groteskne, fantazmagorične i apsurdne slike postojanja i nepostojanja. On ih ujedinjuje služeći se vrstom intelektualne visprenosti, domišljatosti, erudicije, bizarnim i duhovitim obrtima. Poezija Čarlsa Simića je ne samo cijenjena od kritike, nego i omiljena kod čitalačke publike u Americi. Njeno čitanje nosi čar duhovne avanture i zato je vole intelektualci i običan svijet.
Prevodilac Vesna Roganović je istakla da je Simić bio glavni junak njenog profesionalnog života, autor sa kojim je najduže i najimpresivnije sarađivala.
- Simić je intelektualac, s netipičnim, originalnim uvidima u književnost i poeziju Starog i Novog svijeta, o čemu je takođe razmišljao u neposrednim razgovorima, esejima i bilješkama - kazala je Roganovićeva.
- Kao neko ko dolazi sa strane bolje je mogao da uoči autohtonost i originalnost američke poezije i kulture, stare tek dva vijeka, u odnosu na onu višemilenijumsku Evrope i Istoka. Sebe je smatrao pjesnikom američke provenijencije, baštinikom Emili Dikinson, Volasa Stivensa, poezije koja ne robuje kanonima i uživa u "demokratičnosti" takve umjetničke slobode. Uprkos tome, nikad se nije odrekao vrijednosti koje je posredno baštinio od evropske literature i svjetske kulture i mitologije što se vidi iz nebrojenih referenca i aluzija u njegovom opusu - od Sapfe, Ovidija, Šekspira do Oktavija Paza, Brodskog, Šajmusa Hinija, Vaska Pope, Novice Tadića i ostalih.
Božović je govorio o Simićevom stvaralaštvu:
- U esejima je ispričao čitav svoj život, od ranog odlaska u Ameriku do trenutaka u kojima je svjedočio u nekim od najuzbudljivijih epizoda američke i evropske kulturno-političke i društvene istorije druge polovine 20. vijeka. A, u pjesmama je istrajni svjedok svakodnevice koja se mijenjala pred njegovim očima. On, koji je mnogo znao o istoriji poezije, sve vrijeme je od malih detalja svakodnevice pravio čuda vlastitog pjesničkog svijeta. Polazeći od različitih iskustava, suočavajući se sa različitim poetičkim izrazima, pokazao je da zapravo to obilje običnog, vidljivog, čulima dostupnog svijeta, može biti pretvoreno u slike koje su lucidne u svom sadržaju i prodorne u svojim dometima. Rijetki su pjesnici koji su tako istrajno posvećeni svojoj poetici bez velikih promjena u njoj, a koji su imali toliko smisla za ono što je moderno u savremenom životu i u najdubljoj vezi sa njim kakav jeste.