Kovačević: Fantazmagorija u ostvarenjima koja sam radio danas postaje realnost
- Nagrada mi je izuzetno značajna iz više razloga. Јedan od njih je što se događa u ovom divnom filmskom gradu koji je Emir sagradio, gdje drugi u svoje vreme ne bi ni prošli, a ovo je priznanje za moj rad više od 50 godina. Posebno mi je draga, jer je od mog dugogodišnjeg prijatelja Emira Kusturice s kojim sam dosta radio i obavezuje me da i dalje radimo, ako je ikako moguće da preteknem i budem živ, a to se moram potrudi - kazao je Kovačević.
On je naveo da se, gledajući omaž sebi na Kustendorfu - kratke inserte iz filmova za koje je pisao scenario, začudio koliko je u tim filmovima rata.
- Fatazmagorija kojom smo se bavili, naročito u “Andergraundu“, više nije na nivou mašte, već sve više liči na dokumentarni film. Ono što smo radili kao metaforu postaje sve više realnost - rekao je Kovačević.
Na pitanje da li mu stvarnost i dalje daje dovoljno materijala za pisanja, Kovačević je kazao da se “stvarnost danas ubrzava i dobija apokaliptičan smer, da ga današnji tragični događaji podsjećaju na scene iz filmova koje je radio i na početke Prvog i Drugog svjetskog rata“.
- Čovjek mora biti optimista, a u ovim vremenima je to mnogo teško. Treba vjera i čovek mora da moli Boga da sve što se događa ne bude opet povod za neke nove tragične priče i tragične filmove. Ne znam šta se događa sa ljudima i sa istorijom, da niko ništa nikad nije naučio, a istorija služi kao knjiga da se pročita i zaboravi, što je tragično - naveo je Kovačević.
On je rekao da je trebalo da naučimo, prije svega, da se problemi mogu rešavati bez nasilja i da bi nove generacije trebalo naučiti da je mir lepši od bilo kog rata.
- Vrlo mali broj ljudi na planeti je vlasnik naše sudbine. Zastrašujuće je da 20, 30 ljudi na najvišim pozicijama može da nanese strašno zlo planeti, a svi mi ostali, nas osam milijardi, molimo Boga da oni ustanu raspoloženi jednog dana koji bi mogao da bude katastrofalan - rekao je Kovačević.
On je podsjetio da u istoriji ratova postoje kratki periodi mira i tad se smišlja novo oružje, da rat ima 1.000 motiva, a jedan od najstrašnijih je nekontrolisana vlast pojedinaca.
- Mi smo se u Srbiji nauživali ratova. Samo u 20. vijeku svedoci smo dva svjetska rata, tri balkanska i ovaj što su nas častili pa gađali - da ne zaboravimo 20. vijek... je li to nije bilo dovoljno - zapitao je Kovačević.
On je dodao i da je umjetnost vrlo često jedna vrsta lijepog sjećanja.
- Apsurdno je što se poslije rata pišu romani i snimaju filmovi, a to ne čitaju niti gledaju oni koji su već spremni za rat, nezainteresovani ili su vrlo često nepismeni - kazao je Kovačević.
On se začudio koliko u njegovim ranijim scenarijima i insertima iz filmova ima energije, sukoba, ali i ljubavi i mržnje.
- Ljudi na pećinskim slikama u slobodno vrijeme love jedni druge, to je bilo prije 40.000 godina. Ljudi se u suštini nisu promijenili - zaključio je Kovačević.
On je kazao i da trenutno piše priče koje ga podsećaju na događaje i prijatelje kojih odavno nema, sa kojima je radio i da ne bih voleo da se zaborave.