Kojić: Objavljena mapa logora za Srbe na sajtu Centra
- Riječ je o preliminarnim rezultatima za prijeratne opštine Bihać, Bosanska Krupa, Bratunac, Brod, Vlasenica, Derventa, Doboj, Zvornik, Modriča, Orašje, Odžak, Srebrenica, Ugljevik i Šamac, kao i za Sarajevo pet gradskih i pet prigradskih opština - rekao je Srni direktor Republičkog centra Milorad Kojić.
Kojić je najavio da će se u narednom periodu mapirati i mjesta zatočenja u banjalučkoj Krajini, zapadnoj Krajini, sjeveroistočnoj Bosni, srednjoj Bosni, gornjem Podrinju, kao i u Hercegovini.
On je rekao da nije isključeno da postojeći podaci budu naknadno dopunjeni s obzirom na to da je riječ o preliminarnim rezultatima.
Kojić je istakao da treba imati na umu neke specifičnosti koje su pratile cijeli posao oko mapiranja mjesta zatočenja, a prije svega činjenicu da neke od lokacija nisu nazvane onako kako se danas zovu, da su pojedini objekti u međuvremenu srušeni, kao i to da na terenu zbog objektivnih okolnosti, za neka mjesta, nije bilo moguće sa sigurnošću označiti tačnu mikrolokaciju.
- Važno je napomenuti i to da tačan broj zatočenika, za sada, nismo utvrđivali jer brojni su primjeri da su ljudi zatvarani i na nekoliko lokacija, premještani, skrivani od Međunarodnog komiteta Crvenog krsta - pojasnio je Kojić.
Prema njegovim riječima, kao što je to bio i slučaj do sada, Centar se u radu vodio zvaničnim dokumentima i bazama u posjedu ove institucije.
- Ovdje govorimo o službenim izvještajima, izjavama svjedoka, medicinskoj dokumentaciji, dokumentaciji MKCK-a, kao i podacima neprijateljskih snaga tokom rata, odnosno takozvane Armije BiH, Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske, kao i presudama pred domaćim pravosuđem - naglasio je Kojić.
Govoreći o pojedinostima svjedočenja zatočenika, Kojić je rekao da je riječ o pravoj golgoti kroz koji su ljudi prošli, a da su načini zlostavljanja, kako fizičkog, tako i psihičkog, nešto što zdrav ljudski um nije u stanju ni da zamisli.
- Osim što su bili mučeni glađu, žeđu, izlaganju ekstremno visokoj i niskoj temperaturi, tjerani da piju i jedu vlastite izmete, pa čak i dijelove tijela, mučitelji su zatvorenike tjerali da se uzajamno zlostavljaju, i to na sve moguće načine, zatvarali su ih u kaveze sa životinjama, bacali sa visokih zgrada, dok su prebijanja, sakaćenja i ubistva bili njihova svakodnevica - naveo je Kojić.
Prema njegovim riječima, ono što je ljude držalo u životu, kako su navodili u svjedočenju, je činjenica da su ipak imali nadu da će preživjeti onda kada ih registruje MKCK.
- Imali smo slučajeva da je na pojedinim mjestima bio zatvoren samo jedan čovjek, što ni u kom sličaju nije značilo da je tortura manja. Do njih nikada nije došao MKCK, tako da su dželati, bukvalno, radili šta su htjeli sa tim ljudima - napomenuo je Kojić.
Kojić je istakao da je Centar došao i do podatka o postojanju takozvanih pokretnih logora, kao što je to bio slučaj u selu Žeravac, opština Derventa, gdje su logoraši držani u kamionima i autobusima, kao i u naselju Hrasnica, opština Ilidža, gdje su bili zatvoreni u kontejneru za skladištenje južnog voća.
- Sve ove ljude, a kroz neviđene torture su prolazile žene, djeca, stariji i nemoćni, zarobljeni pripadnici VRS, kao i oni koji su "pokupljeni" sa ulica, radnih mjesta - zarobljavanje je trajno promijenilo, i fizički i psihički. Ono najmanje što se za njih može uraditi je da u poslu koji smo započeli istrajemo do kraja - poručio je Kojić.
Kojić je pozvao pojedince i institucije da, ukoliko imaju saznanja o eventualnim mjestima zatočenja ili relevantnu dokumentaciju koja može biti od pomoći, da se obrate Republičkom centru.