SPC: Duboka zabrinutost zbog državnog terora nad Ukrajinskom pravoslavnom crkvom
Saopštenje SPC koje potpisuje predsjednik Svetog Arhijerejskog Sinoda patrijarh srpski Porfirije prenosimo u cijelosti:
Ukrajinska Pravoslavna Crkva je, kao što je opštepoznato, jedina kanonska i zakonita Pravoslavna Crkva u Ukrajini, a ujedno i najveća verska organizacija u toj zemlji. Ona je priznata od svih Pravoslavnih Crkava u svijetu, kao i od svih inoslavnih Crkava i konfesija, dok nekanonsku, raskolničku strukturu koja, iako naziva sebe Pravoslavnom Crkvom Ukrajine, nema ni najosnovnije atribute crkvenosti, priznaju samo četiri Pravoslavne Crkve, koje po broju svojih vjernika čine veoma mali procenat u pravoslavnoj vaseljeni.
Naravno, i kad bi brojčana nesrazmjera bila u korist nekanonske strukture, tojest na uštrb kanonske Crkve, to u ontološkoj ravni ne bi izmijenilo ništa: Crkva je Crkva, a ilegalna parasinagoga može postati Crkva isključivo kroz pokajanje i kanonsku proceduru, nikako nečijim potezom pera.
Ukrajinska Pravoslavna Crkva nije nikakva "zaraćena strana" nego živa i djelatna Crkva Božja u jedinstvu vjere i liturgijskom opštenju sa Ruskom Pravoslavnom Crkvom i Pravoslavnim Crkvama uopšte.
Ratove, pravedne i nepravedne, vode države, a ne Crkve. Čudovišnog je karaktera i sam tretman neke Crkve kao neprijatelja zbog činjenice da pripadnici tragično sukobljenih strana, ukoliko su vjernici, jesu vjernici jedne te iste Crkve.
Crkva je uvijek za mir, stalno se moli za mir i čini sve što može da neprijateljstvo i mržnju među ljudima i narodima zamijene prijateljstvo i ljubav.
Crkva ne dijeli ljude na "svoje" i "tuđe", "domaće" i "strance"; ona se trudi da, u ime Boga Koji je Ljubav, voli sve i pastirski brine o spasenju duša i života svih kojima su bratska ljubav i pomoć potrebne.
Najbolji primjer takvog stava i ponašanja daje nam Ukrajinska Pravoslavna Crkva - njen prvojerarh, Njegovo Blaženstvo mitropolit kijevski i sve Ukrajine Onufrije, njen episkopat, sveštenstvo, monaštvo i vjerni narod.
Zbog toga Srpska Pravoslavna Crkva sa dubokom zabrinutošću, tugom i sastradalnom bratskom ljubavlju gleda "trpljenje svetih" (Otkr. 14, 12; sr. 1, 9) u Ukrajini, gleda pritiske, nasilje i progone koje aktuelna ukrajinska vlast vrši protiv kanonske Crkve, a time i protiv većine vlastitih građana, s obzirom na činjenicu da je riječ o najvećoj vjerskoj zajednici u zemlji.
Progoni su kulminirali upravo posljednjih dana nasilnim otimanjem hramova u korist pseudocrkvene raskolničke strukture, koja ima status svojeobrazne "državne Crkve" i neformalne inkvizicije.
Najavljen je i predstojeći vrhunac terora, vjerna repriza sovjetskog gonjenja Crkve - izgon dvesta pedeset monaha i više stotina profesora i studenata teologije iz Kijevo-pečerske lavre, vjekovnog duhovnog izvorišta i središta Svete Rusije (Svяtaя Rusь), krstionice istočnoslovenskog hrišćanstva i Pravoslavlja u savremenoj Ukrajini, Rusiji i Bjelorusiji.
Kijevo-pečerska lavra sa svojim svetinjama nije samo simvol i centar pravoslavne Ukrajine i, šire, "ruskoga svijeta" (ma kako ko tumačio taj termin) nego i nepresušni živonosni izvor duhovnosti vasceloga Pravoslavlja.
Štaviše, duhovno i kulturno blago Lavre jeste izuzetno važan i svima vidljiv elemenat ne samo ukrajinske i sveruske nego i svjetske kulturne baštine.
U svjetlu ovih činjenica, odluka sadašnjeg državnog rukovodstva Ukrajine da mitropolita Onufrija, monaško bratstvo i duhovnu akademiju protjera iz Lavre nije drugo do sinonim užasavajućeg državnog terora nad Crkvom, kao i najgrubljeg kršenja njenih osnovnih prava, vjerske slobode i slobode savjesti uopšte.
Ponašanje ukrajinskog državnog rukovodstva svjedoči da je njegov stvarni - vjerovatno i krajnji - cilj brisanje istorijskog pamćenja i svih tragova izvornog Pravoslavlja u Ukrajini da bi se izmijenio kod i istorijski identitet koji je Crkva mukotrpno izgrađivala i čuvala u toku vijekova, od svetoga kneza Vladimira do danas.
Osjećajući i znajući da jedina postojeća Pravoslavna Crkva u Ukrajini, na čelu sa mitropolitom kijevskim Onufrijem, hrabro i smireno nosi svoj krst i sa nadom uzlazi na Hristovu i svoju Golgotu, uvjereni smo da će Raspeti i Vaskrsli Gospod - zbog duboke vjere, praštanja i ljubavi prema svima, pa i prema neprijateljima po njihovom sopstvenom izboru - dati snage Svojoj Crkvi da izdrži sva stradanja koja treba i mora da podnese.
Istovremeno podižemo svoj vapijući glas protiv užasne nepravde, protiv državnog terora nad Crkvom u Ukrajini koji "vapije na nebo".
Nadamo se da će Crkve i vjerske zajednice, kao i institucije i organizacije kojima je stalo do mira, pravde i kakvog-takvog poretka u svijetu, osuditi flagrantno kršenje vjerskih prava i sloboda u Ukrajini.
Moleći se usrdno Gospodu za prekid bratoubilačkog rata u Ukrajini i za što skorije uspostavljanje blagoslovenog mira u njoj, sa vjerom, nadom i ljubavlju iščekujemo trijumf Krsta i Vaskrsenja Hristovoga nad silama tame, zla i smrti. Krstu Tvome klanjamo se, Hriste, i sveto Vaskrsenje Tvoje slavimo.
Izvor: spc.rs