Lozo: Preživjeli u zločinu-genocida u NDH moći će saznati istinu o svom porijeklu
Lozo ističe da se pronalaskom spisa pokazuje važnost istorijskog izvora za razumijevanje istorijskih procesa, dodajuću da je posmatranjem istraživanja Holokausta istorijska nauka uvidjela značaj svjedočenja žrtve za istraživanje zločina i rehumanizaciju žrtve.
- Osnovna namjera počinilaca zločina bila je, između ostalog, da ubiju ubistvo, to jest da sakriju tragove o njemu. Baš kao što su nacisti uništavali tragove o svojim zločinima u Holokaustu nad Јevrejima, sklanjajući se iza birokratski sterilnih formi dokumentacije - i vlasti NDH nastojale su da sakriju zločin genocida nad Srbima - navodi Lozo.
On dodaje da su srpske žrtve i tragovi o njima prošli kroz još jedan naknadni vid subverzije - poslijeratni.
- U komunističkoj Јugoslaviji nastojala se skrajnuti slika o pravom karakteru hrvatskih genocidnih zločina nad Srbima kako bi "bratstvo i jedinstvo" imalo osnovu u izmišljenim približno jednakim doprinosima i borbi `svih naroda i narodnosti`, kao i o veličini njihovog stradnja - naglašava Lozo.
On dodaje da se Diana Budisavljević, osim što je rizikovala sopstveni život spašavajući srpsku djecu iz logora NDH, suočila sa komunističkim oduzimanjem dokumentacije o identitetu i korijenima srpske djece koje je spasila i udomila u hrvatskim porodicama koje su često od djece sakrivale istinu o njihovom porijeklu.
- Iako je željela da na kraju rata spoji djecu sa preživjelim članovima njihovih porodica, ostavši bez dokumentacije, ova hrabra žena je onemogućena u svojoj namjeri. Nažalost, veliki broj te preživjele djece nikada nije saznao istinu o svom srpskom porijeklu, odrasli su i formirali porodice bez tih saznanja gradeći sebe na hrvatskom nacionalnom identitetu - navodi Lozo za Srnu.
On ističe da pronalazak spiska treba posmatrati i u činjenici da će preživjele žrtve zločina, bar dio njih, oni koji su sada već u dubokoj starosti ili njihovi nasljednici, ukoliko to budu željeli, napokon saznati istinu o svom porijeklu.
- Institucionalno svaki korak ka saznanjima o zločinu genocida nad Srbima u NDH treba posmatrati kao dužnost nauke i društva da se artikuliše kolektivna trauma nanesena negiranjem i poricanjem zločina - ističe Lozo.
Djelo Diane Budisavljević u spašavanju srpske djece, dodaje on, i kroz ove dokumente pokazuje veličinu odgovornosti pojedinca u najtežim istorijskim vremenima.
- Govoreći o njoj i njenim naporima govorimo i o karakteru i veličini zločina sa kojim su se suočili Srbi u NDH, pogotovo djeca kao najosjetljiviji dio stanovništva. A znamo da se sve dešavalo u kontekstu monstruoznog sistema zločina koji je imao specijalizovane logore za djecu - rekao je Lozo.
Muzej žrtava genocida u Beogradu došao je u posjed originala spiska Diane Budisavljević sa imenima i svim podacima oko 5.800 srpske djece spasene iz ustaških logora smrti NDH za koji se mislilo da je izgubljen ili uništen.
Taj spisak sadrži imena i prezimena djece, njihovih roditelja, datum i naziv logora iz kojeg su spasena, kao i starosnu dob i identitet hrvatskih usvojilaca.
Direktor Muzeja žrtava genocida u Beogradu Dejan Ristić je naveo da je ovaj spisak djece nastao u drugoj polovini 1942. godine nakon Bitke na Kozari, te da je riječ o prvorazrednom istorijskom izvoru do sada nepoznatom javnosti za koji se smatralo da je nestao tokom Drugog svjetskog rata.
- Mi sada prvi put živoj deci, koja su sada ljudi u dubokoj starosti i koja još tragaju za svojim identitetom, kao i njihovim potomcima, možemo da ponudimo podatak koji je njihov stvarni identitet - rekao je Ristić.