Šta preduzeti da se tragedija iz beogradske škole ne ponovi? (VIDEO)
Stručnjaci poručuju da je školama u Srpskoj potreban veći broj psihologa koji bi pratili ponašanje i razvoj učenika, ali i snažnija uloga ministarstva prosvjete, medija i cijelog društva.
Šta nam djeca gledaju, slušaju i koliko vremena provode na društvenim mrežama?
Nema roditelja koji se danas, nakon beogradske tragedije, nije zamislio i preispitao - da li dovoljno brinu i prate kako im djeca provode vrijeme.
Upravo su tinejdžerske godine osjetljiv period u razvoju djeteta. Psiholozi objašnjavaju da se u tim godinama primjećuju promjene u ponašanju poput potištenosti, povučenosti i izliva bijesa i da to roditelji prvi mogu prepoznati.
Upozoravaju na hitnu prevenciju društva da se scenario iz Beograda ne bi ponovio.
- Iskreno, ovakva djeca nemaju dostatno zadovoljene potrebe za ljubavlju, pripadnošću i imaju sigurno prevelika očekivanja koja pod pritiskom ne mogu više da istrpe. I onda se dešava poremećaj ponašanja koji je prije toga morao biti indikativan, maskiran ako su djeca mirna i povučena - objasnila je psiholog Sanja Radetić Lovrić.
Sociolozi upozoravaju da pucnjava u Osnovnoj školi u Beogradu treba biti apel za pojačanje mjera zaštite učenika, ali i neophodnost kvalitetne komunikacije i prepoznavanja problematičnog ponašanja kod djece.
- Postoje dva objašnjenja. Da li je otuđenost došla po danak bila uzrok takvog ponašanja da roditelji nisu primjetili kako se on ponašao, kakve želje i misli ima. Kako je on uopšte došao do pištolja? I što je još gore da roditelji nisu ništa primjetili, a i s druge strane sistem je zakazao - izjavila je sociolog Јadranka Berić.
I psiholozi u Srbiji objašnjavaju šta može dovesti do ovakve tragedije. Ističu da su to najčešće djeca koja su pod pritiskom i koja imaju loše iskustvo u školi.
- Vrlo često se nalaze u situaciji koja je konfliktna i ne znaju da je riješe, vuku ga različite strane i, na primjer, roditelji pritiskaju na jednu, škola na drugu stranu, vršnjaci na treću. Često su zlostavljana, ismijavana djeca i ono što je izuzetno važno, to je faktor dostupnosti oružja. Oružje koje može toliko mnogo ljudi da uništi je dostupno djetetu - rekla je profesor psihologije i sociologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Јasna Hrnčić.
I strunjaci za bezbjednost imaju šta da kažu - predlažu da se u srednje škole uvede predmet bezbjednosna kultura.
Cilj je da se učenici i nastavnici upoznaju o opasnostima koje "vrebaju" sa interneta, ali i na ulici, u školi gdje je sve češće vršnjačko nasilje.
Oružje ne smije biti dostupno djeci, jer poslije ispaljenog metka nema "izvini". Da djecu ne treba učiti da rukuju oružjem apeluju i anketirani Beograđani. Kažu da je danas više nego jasno da su djeci potrebni razgovor i pažnja.
Ono što se desilo danas u Beogradu moglo je da se desi bilo gdje, jer su djeca jednako izložena brojnim opasnostima. Zato je važno shvatiti da sve ide iz kuće i od roditelja, jer škola obrazuje, a porodica vaspitava!