Struka o traumama: Individualne i grupne podrške zaposlenima, djeci i roditeljima (VIDEO)
- Biće djece koja će ovo osjetiti tek za nekoliko nedjelja, nekoliko mjeseci. Biće djece koja će ovo pregurati dobro, reći će žao mi je drugova, plačem, nemam sa kim da se igram, ali će reći ja moram dalje da živim. I biće one djece koja će imati određene posljedice - naglasila je Danica Grujičić, ministarka zdravlja Srbije.
Oporavak od trauma je dug proces i trebaće dosta vremena da djeca na pravi način spoznaju šta se zapravo dogodilo, upozoravaju stručnjaci. Posebno apeluju na razum roditelja.
- Da ne očekuju da odlazak kod psihologa znači da će dobiti neke odgovore, da je to kao da pritisneš magično dugme i da kažu.. Ne! Uloga psihologa je da pomogne djetetu da nađe snage u sebi i da nekako izađe sa što manje ožiljaka iz ovoga - naglašava Branka Kordić, klinički psiholog iz Beograda.
Branislava Stević, psiholog - psihoterapeut iz Novog Sada, naglašava da se treba odnositi prema djeci kao prema djeci.
- To znači pažljivo ih slušati, dozvoliti im da pričaju ukoliko imaju potrebu. Ne insistirati! - naglašava Stević.
Pred problemima ne smijemo zatvarati oči. Agresivno ponašanje prihvaćeno je kao normalnost, a empatija je postala nepoznat i dalek pojam.
- Da, znamo da postoje djeca koja su jednostavno tiha, ćutljiva, koja se povuku u sebe. Da budemo budni svi u svakom trenutku. Da pružimo pomoć jer odlazi cvijet naše mladosti - rekla je Danijela Јevtić, ljekar iz Beograda.
Dva tragična slučaja koja su pogodila Srbiju jasno nam ukazuju da u nečemu svi griješimo, poručuju stručnjaci. Postavlja se i pitanje uloge i odgovornosti medija u cjelokupnoj situaciji.
- Јako je važno da u izvještavanju bude što manje detalja koji uopšte nisu bitni za samo izvještavanje a imaju moć da izazovu jednu vrstu sekundarne traumatizacije - dodao je Stević.
Institut za javno zdravlje Srbije "Dr Milan Јovanović Batut" objavio je preporuke ponašanja i načina reagovanja kada je riječ o traumatičnim događajima. Iz Instituta savjetuju: važno je da djeca osjete da mogu podijeliti svoja osjećanja. Ali je još važnije da roditelji razumiju njihove strahove i brige.