DŽajić: Prije 55 godina u polufinalu EP postigao sam najdraži gol u karijeri
Јugoslavija je 5. juna 1968. godine u polufinalu EP u Firenci pobijedila Englesku 1:0, a jedini strijelac za "plave" bio je Dragan DŽajić u 86. minutu.
- Davno je bilo, ali se ne zaboravlja. Gol i pobjeda protiv aktuelnih svjetskih prvaka jedan je od najvećih podviga u istoriji jugoslovenskog fudbala. Podsjetiću da smo na putu ka završnom turniru u Italiji, morali da izbacimo i aktuelne vicešampione svijeta, Saveznu Republiku Njemačku - rekao je DŽajić, prenosi zvanični sajt Fudbalskog saveza Srbije.
Јugoslavija je na startu tih kvalifikacija pobijedila SR Njemačku rezultatom 1:0 golom Јosipa Skoblara, zatim dva puta slavila protiv Albanije i u posljednjem kolu izgubila u Hamburgu od prvog favorita grupe.
- Dogodila se senzacija u Albaniji gdje je domaćin odigrao neriješeno sa Njemačkom i taj rezultat nam je omogućio da osvojimo prvo mjesto u grupi. Očekivalo se da i u baražu imamo težak posao protiv Francuza, pogotovo poslije 1:1 na njihovom terenu. Ipak, u revanšu smo odigrali fantastičnu utakmicu, Ilija Petković je debitovao sa dva gola, pobijedili smo sa 5:0 i otišli na završni turnir - dodao je DŽajić.
On je podsjetio da je Engleska bila veliki favorit u polufinalu EP protiv Јugoslavije.
- Nismo bili totalni autsajderi, ali je kompletna svjetska javnost tipovala na Engleze koji su i dalje, dvije godine nakon osvajanja Svjetskog prvenstva, imali fenomenalan tim. Bobi Čarlton, Alan Bol, Rodžer Hant, Bobi Mur... Kada se najmanje nadate, napravite najveći uspjeh. Imali smo veliki peh na početku, Ivica Osim se povrijedio i pošto nije bilo izmjena, morao je da statira do kraja utakmice. Igrali smo praktično sa deset igrača i time naša pobjeda još više dobija na značaju - istakao je predsjednik FS Srbije.
Јugoslavija je u to vrijeme bila jedna od rijetkih reprezentacija na svijetu koja je u mečevima sa Engleskom imala pozitivan skor.
- Ali je ovo u Firenci bio prvi takmičarski duel i odmah pobjeda. Bližio se kraj utakmice i zanimljivo je da smo Vahidin Musemić i ja u tom napadu zamijenili pozicije. Obično sam ja njemu centrirao, a sada se on našao na lijevom krilu, nabacio jednu visoku loptu i bio sam ubijeđen da će Bobi Mur lako da interveniše. Ako je u nečemu bio dobar, to je skok igra i udarac glavom. Desilo se da ga je lopta preskočila, bio sam dovoljno priseban da je primim na grudi i da lijevom nogom savladam Benksa. Ne znam da li je to najljepši gol u mojoj karijeri, ali je svakako najdraži, jer je jugoslovenskom fudbalu donio ogroman uspjeh, a meni ličnu satisfakciju i veliku popularnost. Poslije gola u Firenci, počeo sam da dobijam pozive i da nastupam za Tim svijeta na raznim manifestacijama. Sačuvao sam loptu sa te utakmice, bilo je nekako logično da pripadne meni. Čuvam je i dan danas - zaključio je DŽajić.
Italija i Јugoslavija su igrali 8. juna 1968. u finalu EP u Rimu.
Јugoslavija je povela 1:0 golom DŽajića, ali je izjednačenje Italiji donio Anđelo Domenđini.
Utakmica je završena bez pobjednika, 1:1, a pošto u dodatnih 30 minuta nije bilo golova odigran je novi meč.
Italija je u novom meču slavila sa 2:0 i osvojila je evropsku titulu.