Nastavljena priča o SARTR-u u Banjaluci: U Ministarstvu priznali grešku, ali ne i u NPRS (VIDEO)
Konačno su se oglasili iz Narodnog pozorišta Republike Srpske - za njih nije sporno učešće Sarajevskog ratnog teatra u Banjaluci i o svemu su obavijestili nadležne odbore i institucije. Da je greška učinjena priznaje ministarka prosvjete i kulture Željka Stojičić.
Udruženja proistekla iz Odbrambeno-otadžbinskog rata ne odustaju od zahtjeva za smjenu direktorke Narodnog pozorišta Dijane Grbić.
Kultura iznad svega - tako u Narodnom pozorištu objašnjavaju učešće Sarajevskog ratnog teatra na pozorištnim daskama u Banjaluci. Nije im sporno što je osnovan u avgustu 1992. kao vojna jedinica pri regionalnom štabu tzv. Armije BiH radi, kako se navode, otpora fašizmu. I to za direktorku Narodnog pozorišta nije problem. Za nju su problem mediji koji su joj, kako tvrdi, stavili metu na čelo i izložili napadima na društvenim mrežama. Opravdanje joj je i to što je isti teatara nastupao i 2015. godine.
- Ne znam u čemu je problem i zašto toliko godina poslije pričamo o učestvovanju nekog iz drugog entiteta. Najveće pitanje koje mi upućujemo odavde - kome je ovo trebalo? Opet pitam, kome je trebalo da se sve ovo digne. Ne razumijemo - kaže Grbićeva.
Umjesto odgovora, Grbićeva postavlja pitanje, ali ne i ono zašto je sve ovo trebalo Narodnom pozorištu. Lopticu pokušava da ubaci u teren drugih institucija, tvrdeći da ih je sve upoznala o odabiru učesnika. Iz resornog ministarstva odgovaraju da je izbor predstava i izvođača u nadležnosti pozorišta.
- Greške su napravljene. Činjenica da sam još u aprilu tražila informaciju rukovodstva NPRS vezane za pisanje na društvenim mrežama koje su tada počeli da se pojavljuju, tada je već urađena selekcija pozorišta, ukazuje da smo i tada bili zainteresovani za ocjenu suda javnosti - istakla je ministarka prosvjete i kulture.
Nije nacionalnom teatru sporno ni to što zastava Republike Srpske nije bila istaknuta na pozorištu, a još manje to što je na njihovoj zgradi ispisano ime kladionice. Iz pozorišta poruka da nisu u obavezi da istaknu zastavu Republike Srpske ali i da, zbog manjka sredstava, nisu u mogućnosti da odbiju ponude sponzora.
- Zastava Republike Srpske nije strgnuta, nije skinuta. Ni zbog koga, zastava Republike Srpske stoji u holu i stajaće dok radi ovo pozorište. Ona se ističe na zgradu onako kako je propisano zakonom - navodi Grbićeva.
A upravo je uklanjanje trobojke najviše zasmetalo borcima zbog čega su tražili njenu smjenu.
- Zašto bi se ratni teatar koji u svojoj biografiji, na svojim zvaničnim dokumentima označava kao ratna jedinica tzv. Armije BiH, eksponirao ovdje u NPRS i to na zgradi na kojoj nije istaknuta zastava Republike Srpske - pita Slobodan Župljanin, predsjednik Organizacije starješina Vojske Republike Srpske.
I nije problem u pozorištu koje dolazi iz drugog entiteta. Dugogodišnji novinar Danijel Simić smatra da je suština u tome što sarajevski ratni teatar i trideset godina nakon rata forsira istu, osnivačku retoriku.
- To pozorište SARTR svake godine ili čitav niz godina bavi se političkim aktivnostima u Sarajevu. Oni podržavaju lažni mit i konstrukt o Danu bijelih traka u Prijedoru. Da je samo to, a nije, to je dovoljno da takav ansambl nema šta da traži u Banjaluci - kaže Simić.
Miro Јanjanin, predsjednik Udruženja estradnih radnika Republike Srpske, ima svoje viđenje cijele situacije.
- Ko bi branio da je došao sarajevski nacionalni teatar? Bilo je i Hrvatsko nacionalno kazalište, bila su i druga kazališta, nije to problem. Problem je u pozorištu koje kaže da si ti fašista - tvrdi Јanjanin.
Pojedine novinare interesovalo je da li će se Narodno pozorište žaliti Regulatornoj agenciji za komunikacije zbog izvještavanja RTRS-a o učešću Sarajevskog ratnog teatra na Festu.
- Ne planiramo, iskreno nismo razmišljali. Mislim da ovo treba da se smiri - dodala je Grbićeva.
Kome RTRS da se žali i svi oni koji ne dijele mišljenje o Sarajevskom ratnom teaatru? Јer guranje pod tepih bilo kog problema kad-tad će doći na naplatu. Na kraju, niko ne spori kulturu, predstave i glumce, ali zašto se godinama dodvoravamo,tolerišemo i dajemo prava drugom, a svoja gazimo?