U Zavidovićima spomen-obilježje za poginule srpske borce (FOTO/VIDEO)
Na spomeniku su i imena 26 žrtava iz Drugog svjetskog rata od kojih je šestoro stradalo u Јasenovcu. Na vjerski praznik Ognjena Marina stanovnici Doca okupljaju se u rodnom kraju u kojem žive malobrojni srpski povratnici.
Drago Ilić iz Doca izgubio je brata. Poginuo je na liniji braneći svoje selo.
Kaže da je spomenik u porti crkve Svetog Vasilija Ostroškig mali dug braniocima Doca, koji su uspješno odolijevali svim napadima.
- Samo iz zemlje nisu gađali, u okruženju smo bili non stop - kaže Ilić.
- Ako je bitno za nas Dolačane, jer jako puno smo vezani za Dolac i ne možemo ga zaboraviti nikako i nećemo - dodao je Dušan Nedeljković, iz Modriče, brat poginulog borca.
Nakon pada Vozuće Dolac je napušten.
Od prijeratnih 155 porodica danas ih je u selu tek tridesetak, mahom starijih domaćina.
Marko Ostojić jedan je od najstarijih mještana.
- Od penzije živim, u svom, na svom, niko me ne dira, nikoga ne diram - priča Ostojić.
- Mi smo imali ovdje ambulantu, kino, dom, ali sada nema, narod se nije vratio i nema ništa - dodaje Јelenka Ostojić, povratnik u Dolac, Zavidovići.
Za svaku sitnicu moraju do sedam km udaljenih Zavidovića.
Mladi se ne vraćaju, mnogi su nastanjeni u Doboju i drugim gradovima.
Stojan Arsenović poslije rata otišao je u Australiju, ali se ipak vratio u zavičaj. Mnogi dođu samo za praznike.
- Nema se kome napraviti ni škola, niti šta drugo. Sakupili smo novac našeg naroda iz Amerike, Australije, Luksemburga, pa smo napravili crkvu, ona nas okuplja - istakao je Arsenović.
- Mada nisam tu rođena, ali volim da dođem, drago mi je kad se skupimo, to je jednom godišnje i vidimo se - navela je Mara Nedeljković iz Beograda.
Dio infrastrukture u selu je urađen, ali potreba ima još.
- Prioritet nam je dom da saniramo. Imali smo dom, ali je srušen. Imamo još da riješimo lokalne pristupne puteve kućama - poručio je Dragomir Petrović, predsjednik MZ Dolac.
Iako raseljeni svuda po svijetu stanovnici Doca ne zaboravljaju svoj kraj i rado ga posjećuju.
Ne zaboravljaju ni svoje poginule, na koje će vječno da podsjeća spomen-obilježje.