latinica  ћирилица
01/10/2023 |  11:34 ⇒ 12:22 | Autor: RTRS

Knjiga "Ognjena Marija Livanjska" - svjedočenje preživjelih Srba sa područja Livna

U Trebinju je promovisana knjiga "Ognjena Marija Livanjska", autora Buda Simonovića. Riječ je o dokumentarističkoj prozi, koja donosi tekstove-svjedočenja preživjelih srpskih žrtava na području Livna 1941. godine. U knjizi, osmom izdanju, su i imena 1.587 stradalih u pokolju na praznik Ognjene Marije, mada njihov tačan broj nikada nije utvrđen. Promociju je pratila i izložba "Srbi livanjskog kraja – tragovi kroz vekove".
Stradanje livanjskih Srba - Foto: RTRS
Stradanje livanjskih SrbaFoto: RTRS

Knjiga "Ognjena Marija Livanjska", s nepotpunim podacima, i na osnovu pričanja malobrojnih preživjelih Srba, štampana je 1991. godine, poslije Simonovićevog boravka na području Livna.

Naknadno je, na širem području bivše države, sakupljao nova svjedočenja o stradanju srpskog življa u jamama livanjskog kraja.

Najveće stradanje bilo je upravo na praznike Ognjene Marije.

- Ustaše su izabrale da baš toga dana, kada se ništa ne radi, rade najstrašniji posao – ubijaju nevine ljude, uglavnom djecu - priča Budo Simonović, autor knjige.

Prema svjedočenjima preživjelih, najprije su poubijani radno sposobni muškarci.

U krvničkom pohodu nestale su cijele porodice, brojna sela ostala bez ijednog stanovnika.

U jamu Ravni Dolac bačeno je 218 Srba, među kojima ih je 14-oro preživjelo. Od jedanaestoro, koji su doživjeli da ispričaju istinu poslije 50 godina, bila je i baka Cvijeta.

- Sve dok sam radio na knjizi, sakupljao podatke, slušao strašne priče, u sebi postavljao pitanja – "Bože, hoće li ovo neko vjerovati". Nastojao sam da svaki detalj ispitam do kraja - dodaje Simonović.

Sjećanje kod potomaka, posebno starijih, živo je i danas, pričaju članovi Udruženja "Ognjena Marija Livanjska", iz Beograda.

Istina je potiskivana, bili su zabranjeni parastosi na stratištima. Potomci pokušavaju da održe vezu sa krajem predaka, da pomognu duhovnu i materijalnu obnovu. Dio je predstavljen na izložbi.

Za deset godina postojanja udruženja, obnovljene su neke crkve i groblja, i spomenici na stratištima.

Udruženje pokušava da pomogne i malobrojnim Srbima, koji su se, poslije protklog rata, vratili na svoja ognjišta.