![](../_bmp/malo-A.png)
![](../_bmp/veliko-A.png)
Knjiga "Ognjena Marija Livanjska" - svjedočenje preživjelih Srba sa područja Livna
![Stradanje livanjskih Srba Stradanje livanjskih Srba - Foto: RTRS](../_FOTO/nwz/2344/234406.jpg)
Knjiga "Ognjena Marija Livanjska", s nepotpunim podacima, i na osnovu pričanja malobrojnih preživjelih Srba, štampana je 1991. godine, poslije Simonovićevog boravka na području Livna.
Naknadno je, na širem području bivše države, sakupljao nova svjedočenja o stradanju srpskog življa u jamama livanjskog kraja.
Najveće stradanje bilo je upravo na praznike Ognjene Marije.
- Ustaše su izabrale da baš toga dana, kada se ništa ne radi, rade najstrašniji posao – ubijaju nevine ljude, uglavnom djecu - priča Budo Simonović, autor knjige.
Prema svjedočenjima preživjelih, najprije su poubijani radno sposobni muškarci.
U krvničkom pohodu nestale su cijele porodice, brojna sela ostala bez ijednog stanovnika.
U jamu Ravni Dolac bačeno je 218 Srba, među kojima ih je 14-oro preživjelo. Od jedanaestoro, koji su doživjeli da ispričaju istinu poslije 50 godina, bila je i baka Cvijeta.
- Sve dok sam radio na knjizi, sakupljao podatke, slušao strašne priče, u sebi postavljao pitanja – "Bože, hoće li ovo neko vjerovati". Nastojao sam da svaki detalj ispitam do kraja - dodaje Simonović.
Sjećanje kod potomaka, posebno starijih, živo je i danas, pričaju članovi Udruženja "Ognjena Marija Livanjska", iz Beograda.
Istina je potiskivana, bili su zabranjeni parastosi na stratištima. Potomci pokušavaju da održe vezu sa krajem predaka, da pomognu duhovnu i materijalnu obnovu. Dio je predstavljen na izložbi.
Za deset godina postojanja udruženja, obnovljene su neke crkve i groblja, i spomenici na stratištima.
Udruženje pokušava da pomogne i malobrojnim Srbima, koji su se, poslije protklog rata, vratili na svoja ognjišta.