Svjedok Zrnić ispričao kako je premlaćivan nakon zarobljavanja u koloni ЈNA
Zrnić je rekao da se u aprilu 1992. godine odazvao pozivu ЈNA na vježbu i da je kasnije prebačen u 65. zaštitni puk koji je obezbjeđivao komandu u Sarajevu, prenosi Birn.
Svjedok je ispričao da je 2. maja bio u pratnji kombija koji je prevozio hranu i da su povratku naišli su na tri uniformisana lica koja su pucala preko Miljacke.
On je naveo je da je vozač Goran Divović bio ranjen u leđa, a jedan starješina u šaku i rame, te dodao da su ranjene unijeli u komandu i da su pretpostavljeni tražili od vlasti BiH da budu prevezeni u bolnicu, ali da to nije odobreno.
Prema riječima svjedoka, komanda je bila pod napadom do ranih jutarnjih časova, a oni su uzvraćali na vatru.
Zrnić je naveo da je bilo riječi o pregovorima i da su se visoki oficiri protivili da komandant Milutin Kukanjac ode iz komande.
On je rekao da je čuo da se priča da Ejup Ganić predvodi planove za ubistvo tadašnjeg predsjednika Alije Izetbegovića, koje bi se pripisalo ЈNA.
Zrnić je naveo da se Izetbegović pojavio u komandi i da im je rekao da se ne brinu i da je garant da će mirno izaći.
Takođe je naveo da je Izetbegović razgovarao sa Kukanjcem, a da su se iz pravca Bistrika i Miljacke pojavili pojedinci koji su ih držali na nišanu.
- Preko veze su prijetili da će nas sve pobiti. Starješine su govorile da ne brinemo, da je Alija garant, a oni su govorili da je njihov pravi predsjednik komandant Ejup Ganić - kaže svjedok.
On je rekao da je kolona poslije kretanja ubrzo zaustavljena, da se čula pucnjava i jauci, te da im je zatraženo da predaju oružje.
Prema navodima svjedoka, prišla su im lica koja su djelimično imala uniforme, kao i plave beretke i ambleme Teritorijalne odbrane /TO/, a prepoznao je Јusufa Pušinu.
- Njega sam znao kroz sport. Bio je u toj masi koja se kretala sa vojnicima - rekao je Zrnić.
On je dodao da je njegov bio pao jer je imao povredu na glavi od vrha štitnika cijevi i da su ga sa još nekim ranjenim odvezli u bolnicu, a on je krenuo s njima.
On je ispričao da je prve udarce dobio u bolnici kada su ga neki pitali ko je, a da je potom svezan i vozan kroz grad i neke objekte, te da ga je na ulici neki u uniformi pretukao i slomio mu nos.
Prema navodima svjedoka Zrnića, poslije je odveden u policiju, gdje su se prema njemu profesionalno ponašali, a potom je prebačen u salu FIS-a. Kada se vidio u ogledalu, kako je rekao, nije se mogao prepoznati.
Svjedok je ispričao da je krenuo u toalet i da ga je neki komandir udario dva puta šakom u glavu, a da su za njim krenula tri vojnika koja su ga u povratku izudarala šakama, nogama i kundakom. Rekao je da su još neki bili premlaćivani.
Zrnić je naveo i da je sutradan vojska odvezena iz FIS-a, a da je on, pošto se izjasnio da želi ići kući, sa još jednim otišao pješke nakon što su im iz Crvenog krsta dali civilnu odjeću.
Na pitanja Ganićeve odbrane, advokata Lejle Čović, svjedok je rekao da nije rečeno da je Izetbegović bio prisilno zadržan u Lukavici.
Čovićevoj rekao da je od visokih oficira čuo za planove koje predvodi Ganić, kao i da je slušao šta se razgovaralo preko sredstava veze, ali da ne zna ko je lice koje je govorilo da je Ganić njihov predsjednik.
Odbrane su svjedoka pitale zbog čega u ranijim iskazima nije spominjao te razgovore preko "motorole", kao ni ambleme TO i "ljiljane".
Backovićev branilac advokat Јesenka Rešidović mu je predočila da je ranije izjavio da je većina naoružanih bila u civilu.
Zrnić je rekao da su svi koji su prišli imali neki dio uniforme, napominjući da se teško sjetiti uvijek svih detalja.
Rešidovićeva je u dokaze uložila svjedokov iskaz iz 1997. godine navodeći da time dokazuje nezakonitost cijele istrage zbog načina uzimanja izjava od lica iz Beograda.
Odbrane je interesovao i način na koji je svjedok angažovan u ЈNA, na šta je sjedok odgovorio da je poziv koji je dobio vjerovatno bio za mobilizaciju.
Muslimovićev branilac advokat Senad Pizović je rekao da država mobiliše, upitavši da li je moguće da to radi ЈNA nakon međunarodnog priznanja BiH.
Na pitanja Nikice Gržića, branioca Pušine, svjedok je rekao da je optuženi bio u nekoj uniformi, ali da ne zna gdje je bio angažovan, te naveo da nije vidio da je on nekoga maltretirao.
Nakon saslušanja svjedoka, Alispahićev branilac Mirna Avdibegović pitala je zbog čega su joj zabranjena pitanja o članstvu svjedoka u Srpskoj demokratskoj stranci i njegovom ratnom angažmanu.
Predsjedavajući Sudskog vijeća Darko Samardžić je rekao da ta pitanja nisu bitna za predmet optužnice i da odbrana kasnije može ulagati dokaze u vezi svojih tvrdnji.
Za napad na kolonu, ubistva, ranjavanje i zlostavljanje pripadnika ЈNA i civila optuženi su Ejup Ganić, Zaim Backović, Hamid Bahto, Hasan Efendić, Fikret Muslimović, Јusuf Pušina, Bakir Alispahić, Enes Bezdrob, Ismet Dahić i Mahir Žiško, koji su obavljali visoke političke, vojne i policijske dužnosti.
Suđenje se nastavlja 1. novembra.