Galijašević: Molitva za Palestinu
Kolumnu prenosimo u cijelosti:
Zaglušujuća praznina društvenih mreža i zapadnih, uglavnom soroševskih medija, odjekuje molitvama muslimana za spas Palestine. "Halke hadisi" i "molbe" iz usta vehabija, kvazi učenjaka, sledbenika britansko-islamskog šizmatika i budale iz Nedžda, (Muhamed ibn Abdul-Vehab) zasipaju Јutjub. Neki "hrabri muslimani", koji su do juče pozivali na džihad: protiv Gadafija (libijski narod), Asada (sirijske sirotinje), Sadama Huseina (irački suniti i šiiti) se slikaju i okupljaju na ulicama velikih gradova... pristaju pohrlili iz Izetbegovićeve "islamom natopljene Bosne" da ubijaju po Siriji, Iraku i Libiji - pa se danas mole Bogu - da on to, ipak, reši sa Izraelom i Јevrejima, a predlažu mu preko društvenih mreža da bi bilo najbolje spaliti zemlju Izril... da uništi jevrejski narod ili bar... kako kažu... ono što je obećao u knjizi... da ih pretvorim u svinje. Ali Bog im ne odgovara, a tragedija i patnja Palestinaca je svakim danom sve veća i veća.
KUKAVICE, TERORISTI I FANATICI
Kada je ugledni zenički doktor dr. Ermin Čehić, snažna ličnost, humanista i lekar sa impresivnom biografijom, odlučio je da prihvati katoličanstvo kao svoje vjersko opredjeljenje, a u posjetu mu je privatno došao kardinal Vinko Puljić. Moglo se očekivati da će ova čaršija, u kojoj je general Šerif Patković se verbalno "stavio na raspolaganje Hamasu" i primitivni duh pesinluka neće ostaviti nekažnjenim.
Naime, muslimani su kroz čitavu svoju istoriju najoštrije i najbrutalnije proganjali one među sobom: od "hidžre" (seobe) poslanika Muhameda iz Meke u Medinu, svakako zbog progona, do kasnijih sukoba oko Poslanikovog nasledstva, sudskih sukoba koji prerasla u sunitski i šiitski rat – a potom i Otomansko carstvo i uništavanje arapske kulture, pismenosti i uništavanje civilizacijskog obrasca i na kraju do predaje svoje "braće muslimana" bez borbe, pod vlašću Britanaca i Francuski kolonijalni satrapi.
Posebna priča je oduvijek bio odnos muslimana prema terorističkim organizacijama poput Al Kaide, Islamske države i DŽabhat un Nusre – koje su, po svemu sudeći, rođene sa islamskim duhom i iz islamske misli – doduše malo radikalnijim, fundamentalnijim, ali ipak, islamska misao.
Fizički napad na uvaženog novinara, sada r.a. Esad Hećimović, zatim pokušaj ubistva Nedžada Latića, nakon klanjanja u džamiji – dova koja mu očito nije dočekana, kao i napadi na Muharema Bazdulja, Emira Kusturicu i jednom Mešu Selimovića, pa čak i ovog autora, koji je više puta napadan, otkriva svu dubinu autentičnog i raskošnog baliluka, (primitivizma i nasilničkog kukavičluka), koji uvijek ima volju i sposobnost da napadne, prijeti i ubije usamljenog pojedinca. Onaj koji se odlikuje znanjem ili izgledom.
Biti musliman i živjeti među muslimanima, i truditi se da slobodno mislite, imajte svoj stav i ne biti samo ovca u lokalnom stadu znači biti nezaštićen i ugrožen. I vjerovatno je, napuštajući taj pesinluk ovdašnje deponije, poštovani ljekar otišao tamo gdje će biti poštovan i prihvaćen kao brat i prijatelj.
Međutim, nije otišao dovoljno daleko i nije se sakrio na nepristupačno mjesto, već je kao ljekar nastavio da pruža pomoć i liječi oboljele žene, pomažući im kroz proces i sistem ljudske reprodukcije i primjenu matičnih ćelija da postanu majke. Pa... među takvim... bolesnim i dovoljno fanatizovanim i omotanim oko glave, našla se osoba koja će nasrnuti, vrijeđati i lagati prečasnog ginekologa i ugroziti njegovu sliku o predanom životu koji je posvetio zdravlju svih žena.
Ovako izgleda osveta i ovo je odgovor radikalne stoke. U principu, ni muslimani svijeta ni Bosne nikada se nisu odrekli nasilja kao sredstva i nikada se, jasno i glasno, nisu odrekli ni Bin Ladena, ni Zarkavija, ni Bagdadija ni Zavahirija. I slali su svoju djecu pod svoju komandu, u svoje terorističke organizacije, i napali su, sve sa pozivom na vjeru i džihad, na one među sobom, za koje su znali, da iza njih ne stoji ni vojska ni vojska, nego pamet i sam duh. Da, bili su spremni, sa Amerikom iza sebe, da pale, pale i ubijaju u Iraku, Libiji i Siriji... da ubijaju neke muslimane, a prijete drugima i nazivaju ih neprijateljima islama, ali sada je sve drugačije i Amerika nije duže na tom mjestu na kome je bila. I tako, kada je počeo pravi rat kao odgovor na terorističko divljanje Hamasa 7. oktobra 2023. – kada je počela izraelska vojska (IDF) koju podržava Amerika, ono što je preostalo muslimanima, vehabijama i razbojnicima: molitva.
Istina koju nije teško razumjeti je da u ovakvom ratu molitva pomaže Palestincima koliko bi djetelina pomogla mrtvom konju.
ЈEDINSTVO NARODA I MUSLIMANSKIH VLADARA
Upiranje prstom u muslimanske vođe kao beskorisne kukavice izgleda suvišno, jer šta su oni drugo nego ogledalo naroda koji ih bira i trpi.
I to, svjetska bijeda i pakao pali su na plodno tle zemlje bosanske, u kojoj su se ranije poštovali i pjevali mnogi nikoli, panduri i ušljivi vladari: zemlja gdje su El Huseini i Muhamed Pandža, Mustafa Busuladžić i Husein Đozo, dok Iz nje su izbačeni Meša Selimović i Mak Dizdar, a umorio se Hamdija Pozderac.
Kvazielita, puki činovnici čaršije i glavne kasabe, nisu anatemisali samo dojučerašnje Bosance i Hercegovce, – progonili su Derviša Sušića i Skendera Kulenovića moćnim polugama vlasti, ma kakvi oni bili, i velikana i Nobela. laureata, Ivu Andrića, proskribovan i vrijeđao, da bi zajedno sa Petrom Kočićem, Svetozarom i Vladimirom Ćorovićem, Aleksom Šantićem i Јovanom Dučićem, svi bili etiketirani kao mrzitelji Bosne i posebno muslimana. Vojvoda Stepa i Gavrilo Princip, duhovni janičari, više puta su protjerivani sa ulice, biblioteka i kolektivnog sjećanja.
Plejade snažnih istorijskih ličnosti, intelektualaca i duhovnih stvaralaca označene su kao neprijatelji i optužene da su nanijele više štete "zemlji Bosni" od svih stranih vojski koje su kroz nju marširale. Vojnici ovog nemilosrdnog lova na sve razumno i drugačije bili su mali intelektualni pacovi, sa kupljenim diplomama "doktora" i "profesora" - polupismeni debili i tumači prošlosti i budućnosti, koji su uporno bacali pogled preko ograde i oživljavali je riječima mržnje koje su trebale da ublaže jadnu i bijednu sadašnjost.
Realnost je zatrpala udobnost sirotinje, da sa druge strane ograde "čuči vrag" koji se sprema da napadne, ali da je i njemu teško, da nema od čega da živi i da je ističe i na ivici uništenja. "Neprijatelj je na ivici konačnog poraza, samo treba još malo da izdrže", a kako će se i ovaj rat završiti pobjedom, kada Hamasovci iskoče iz "tajnih tunela"... kukavna ideja o tuđoj propasti, plaćene kukavice pobrinule su se novinari Al DŽazire i Anadolije kao i CNN i N1 TV.
Sitni vrebači, ološi i politički lopovi, ideološki trabanti, kvazi novinari i mali, neobrazovani, podmukli internet ratnici, hrabri kada druge zovu u džihad, sada, gledajući pakao izraelsko-palestinskog sukoba, ratuju na svom "mrežu" planeta“, molitve i kletve.
Gdje je merhamet i kakva je to vjera: bez islamske jurisprudencije, egzegeze i teologije (fikh, tefsir ili kelam) i eshatologije i svijesti o ahiretu; to je samo za šeika Imrana za koga nisu ni čuli. Islam, što znači Mir, nikada nije zaživio na ovom strašnom mjestu, štaviše, posljednji preminuli izdanak vladajuće dinastije Alija Izetbegović javno je najavio da će žrtvovati Mir zarad suvereniteta. I nije samo stanje duha muslimana u Bosni – gdje god da pogledamo, sve je isto.
A šta se desilo sa džihadom? Gdje je nestao džihad i da li je zaboravljen? Gde su te organizacije koje su širom islamskog svijeta kupovale i slale muslimane da ubijaju muslimane u tzv Arapsko proljeće?
Ima li uopšte "braće muslimana" kada je u pitanju odbrana od Zapada?
Gdje su povici i video snimci ritualnog klanja, koje su napravili drogirani nitkovi pod američkom kontrolom dok pominju Boga kao svjedoka svog "ratovanja slave"? Oni koji su pozivali na rat - dobili su rat: iz Izraela poručuju da je to vjerski rat i muslimani... vođe i narodi... mole se da neko drugi to riješi: Amerika, Rusija ili Bog. Zato im se danas, pred očima svijeta, na televizijskim ekranima i društvenim mrežama, vrte bradate glave, dok se mole... i mole... i mole. Ali odgovora nema. Јer to ne ide tako: svaki dan prolaziti pored nepravde i ćutati...svakodnevno učestvovati u kolektivnom pritisku i nasilju nad bespomoćnima...činiti nepravdu i imati srce umrljano fanatizmom i na kraju očekujte da se Bog pojavi i učini nešto, iako su Njegova riječ i Njegova poruka bili jasni i nama i svijetu:
"Zaista, Bog neće ništa promijeniti u sudbini jednog naroda, dok se taj narod ne promjeni sam." (Kur'an časni)
Izvor: pravda.rs