Porodica Ilić, povratnici iz inostranstva: Kod kuće je najljepše (VIDEO)
U odjeljenje sedmi tri ove školske godine iz Njemačke su došle bliznakinje Јohana i Elena Ilić. Njihova želja da žive u Bijeljini olakšala je odluku njihovim roditeljima da se vrate u Semberiju. Početak ne baš lak, bilo je potrebno naučiti ćirilicu, savladati jezičku barijeru ali i prilagoditi se novom okruženju.
- Najveći problem je da nismo znali ćirilicu ni da čitamo i pišemo, a mama i tata su našli učitelja i on nam pomaže. Saad znamo i da čitamo i pišemo ćirilicu - kaže Helena Ilić.
Na njene riječi nadovezuje se i Јohana Ilić.
- Drugari su dobri, fini, puno nam pomažu i smešni su. Najteži predmet mi je fizika, jer ne mogu formule da ukapiram - priča Јohana.
Uz pomoć drugara sve prepreke se lakše savlađuju.
- Kad god im treba pomoć, što nas pitaju pomognemo im uvijek - kaže drug iz školske klupe Lazar Margetić.
U savladavanju gradiva pomogli su im i nastavnici . Ove godine osmoro đaka iz inostranstva došlo je u ovu školu.
- Oni problemi sa kojima se suočavaju svi djeca povratnici iz inostranstva, oni nedovoljno poznaju srpski jezik i tu im nastavnici i učenici pomažu i oni su uklopljeni u naš kolektvi i imaju podršku što nastavnog i stručnog osoblja tako i drugara u učionicama - kaže Predrag Račanović, direktor OŠ "Vuk Karadžuić" Bijeljina.
Željko Doknić, nastavnik matematike i fizike u OŠ "Vuk Karadžić" , naglašava da je naš sistem školovalja napredniji.
- Mislim da je naš sistem školovanja mnogo napredniji, nastavni plan i program je bolji. Učenice s obzirom da su rođene tamo, postoji jezička barijera i pored svih tih obaveza koje trebaju da obave u školi zbog jezika kojeg slabije razumiju i govore one se odlično snalaze - kaže Doknić.
Zadovoljstvo je gledati djecu koja su srećna, kažu roditelji Јohane i Elene koji su se prije 35 godina upoznali u Njemačkoj i stvorili porodicu. Iako je Poljakinja njihova majka Brigita svojim domom smatra kuću u Bijelini.
- Nije bilo teško mi smo uvijek voleli ovdje do dođemo i nisam znala da ćemo tako brzo da se vratime jer su djevojčice par godina pričale da žele da ovdje idu u školu, pa smo ove godine rekli da ćemo da probamo. Bilo je na početku malo teško da se naviknemo na ovaj sistem i kako idu u školu ali sad je sve lijepo, zadovoljni smo, one su prezadovoljne i to je najljepše što može da bude - kaže Brigite Ilić.
Otac Boban Ilić, priča da je najljepše u svom kraju.
- Јa mislim da će to veliki broj djece isto da kaže da li sa naših prostora ili sa drugih. Zapad je postao manje više sve osim zapada, ima toliko naroda i narodnosti i toliko je to politizovano tako da ne osjećaju se zadovoljno kao ovdje. To nije samo na njih dvije konkretno, to se tiče sve djece u inostranstvu - kaže Boban Ilić.
A pružiti srećno djetinstvo djeci san je svakog roditelja. I kada su odlazili u inostranstvo bilo je to zbog bolje budućnosti, a i sada kada se vraćaju cilj je isti, imati srećnu i zdravu porodicu.