Za dlaku izbjegnuta katastrofa: Prijetila opasnost da se avion raspadne - da li je kriva posada?
Malo je falilo, možda metar-dva, da se ošteti lijevi motor. Da je do toga došlo, katastrofa bi bila neizbježna.
Ovako nezgodu na beogradskom aerodromu komentarišeza Sputnjik bivši pilot i instruktor letenja Boriša Mandić.
Prema njegovim riječima, pred polijetanje, sve je bilo u redu – meteofaktori su bili povoljni, komunikacija sa tornjem odlična, avion je bio ispravan. Radi se o onome što piloti nazivaju previdom posade. Međutim, kako kaže, potrebno je sagledati dublje uzroke incidenta.
- Kada imate situaciju da iznajmite avion i posadu, a nemate svoju školovanu posadu – kapetan je Poljak, kopilot Italijan, kompanija je grčka, danska registracija, brazilska proizvodnja – vi nemate vertikalu, nemate dubinu, nemate element kontrole i samim tim je isključena preventiva - objašnjava Mandić.
Bilo je indicija da će se krivica svaliti na kontrolu letenja, ali kontrola letenja uradila je svoj posao profesionalno, korektno i u skladu sa propisima, dodaje naš sagovornik.
Previd posade sastoji se u pogrešnoj procjeni o potrebnoj dužini poletno-sletne staze koja je potrebna za polijetanje aviona.
- Avion ima svoje baze, opterećenje, gorivo, prtljag. Oni su prevideli da imaju 106 putnika. Avion je vjerovatno bio mnogo teži od optimalne težine za tu dužinu zaleta - kaže Mandić.
Da se radi o najvjerovatnijem previdu posade, saglasan je i Isa Alkalaj, nekadašnji direktor razvoja u švajcarskoj kontroli letenja.
Prema njegovim riječima, piloti su pogrešno razumjeli instrukcije koje su dobili od kontrole letenja i našli su se na pogrešnom mjestu. Kontrola letenja reaguje i pita posadu da li im je dužina staze na kojoj se nalaze dovoljna i oni odgovaraju da jeste.
Time je, kaže Alkalaj, kontrola letenja uradila sve što je u njenoj moći jer nema mogućnosti da pilotu zabrani neku operaciju.
- U ovom slučaju, izgleda da se dogodio "kurcšlus" između članova posade u kokpitu i oni su donijeli odluku da polete iako je avion očigledno bio teži nego što je raspoloživa dužina piste omogućavala. Zbog toga su produžili, prema nekim izvorima, čitavih 800 metara nakon piste - navodi Alkalaj.
Problem počinje od posade
Međutim, problem se ne završava samo na posadi. On tu počinje, kaže Alkalaj.
- Opasnost je prijetila da se avion raspadne u vazduhu. Zatim, nakon slijetanja – i tu moramo biti vrlo oprezni – ako je kontrola letenja imala podatke o stepenu štete na avionu, što čisto sumnjam. Na snimku vidimo da iz krila viri antena. To znači da bi, ako je slika tačna, stjuardesa ili neko drugi od kabinskog osoblja mogao da vidi koliko je avion oštećen. Postavlja se pitanje zašto je takav avion rulao sve do zgrade terminala i iskrcavao putnike kao da se ništa nije dogodilo - pita se Alkalaj.
U tom dijelu sistem je mogao bolje da funkcioniše. Kada kaže sistem, Alkalaj, kako kaže, misli na komunikaciju između kabinskog osoblja i pilota, zatim da piloti obaveste kontrolu letenja o stepenu štete, a kontrola letenja da obavijesti aerodromske službe, uključujući i vatrogasce o stepenu oštećenja aviona.
Postavlja se pitanje kako je posada mogla da napravi takvu grešku i zašto informacija o stepenu oštećenja aviona nije stigla do kontrole letenja, kao i zašto je avion kružio u vazduhu.
Sve to nameće pitanje gdje su piloti trenirani, koje su njihove kvalifikacije, kako se proverava kvalitet posada…
- Kvalitetna analiza mora da siđe dotle (i siguran sam da će i sići), gde su piloti spavali noć prije toga, koliko su bili odmorni, koji im je to bio sat leta, ne tog dana, nego tog mjeseca, kakva im je porodična situacija jer to su stvari koje doprinose da se tačno utvrdi zašto je ljudski element u sistemu koji se sastoji od čovjeka, procedura i tehnike, pogrešno postupio - konstatuje Alkalaj.
Prema Mandićevim riječima, sada se čekaju zaključci Istražne komisije, policije i tužilaštva.
- Ali, da se ja pitam, kao profesionalac, bivši pilot i instruktor, zbog onoga što je napravila, ova posada više nikada ne bi prišli avionu. Oni će vjerovatno biti suspendovani, jer ovo je ono što mi zovemo teška stručno-letačka greška. Samo su ih sreća i Svevišnji spasili od velike katastrofe u predpolju piste. Јer on je poletio prema autoputu, prema benzinskoj pumpi koja se nalazi malo dalje - kategoričan je on.
Podsjećamo, u nedjelju predveče, avion Er Srbije, koji je ova kompanija iznajmila od grčke kompanije Maraton erlajnz prilikom polijetanja imao je dodir trupa sa prilaznim svetlima suprotnog pravca piste. Kako su mediji prenijeli, razlog je, po svemu sudeći, pogrešna pozicija za poletanje.
Avion je poletio sa pola piste, sa pozicije sa koje je bilo oko 1300 metara do kraja piste. Inače, pista je dugačka 3500 metara, dok se za polijetanje putničkih aviona, zbog raznih faktora, obično koristi 3100 metara.
Avion koji je učestvovao u vanrednom događaju bio je Embraer 195LR na liniji ЈU324 do Diseldorfa. Kako su mediji prenijeli, avion je poletio sa intersekcije D5 iako je od pokretanja aviona na gejtu posada dobila od kontrole poletanje sa D6.
Kontrola letenja je na vrijeme uočila da se avion nalazi na D5, pitala je posadu da li je sigurna da može da poleti sa te pozicije, na šta je posada potvrdno odgovorila.