VEDRANA RUDAN PROTIV ANĐELINE DŽOLI

Prenosimo vam u cjelosti tekst hrvatske književnice Vedrane Rudan u kojem je oštro reagovala na famu koja se ovih dana u regionu diže oko filma “U zemlji krvi i meda” Anđeline DŽoli. “Aleluja, Aleluja! I na prostoru “Regiona” ukazala se Velika Majka Anđelina DŽoli. Nije došla sa svojom mnogobrojnom djecom i stotinu dadilja jer su u Sarajevu sige padale sa krovova. Žao mi je što anoreksična bivša drogerašica baš nikad nije osjetila potrebu da uz egzotično dijete iz neke divlje Kambodže usvoji i neko siromašno crno ili bijelo dijete, svejedno, iz Amerike. Svi znamo da i u Americi žive milioni gladnih mališana samo… To se jednostavno ne nosi. Kakva bi to bila poruka, vući za ručicu mršavo, prebolesno, gladno njujorško dijete? Smije li Big Mama roniti suze iz očiju premazanih šminkom otpornom na tekućinu nad sudbinom vlastite zemlje? Malo morgen, rekao bi pokojni Milošević. Smije li Anđelina DŽoli snimiti ljubavni film o Libijki kojoj su Ameri zatrli svu rodbinu i Amera koji je to učinio? Smjela bi jedino kad bi u filmu pokojni Libijci puni ljubavi silovali Amera. Ali doći u Region i prodavati nam priču o “lošim momcima” i “srpskom narodu koji je dobar” mnogo je lakše. Preciznije, poželjno. Krajnje precizno, DŽoli je jednostavno dobila zadatak i logistiku. Ko normalan može povjerovati da je DŽoli “režiserka”, “scenaristkinja”… Smije li se tako vrijeđati ozbiljna profesija? Naravno da mi Indijanci sa ovih prostora koji smo od Amera dobili šarena stakalca u obliku filma “o ljubavi” ne možemo iz svoje kože. U Zetri je plakalo nekoliko miliona Bosanaca uverenih da su ih silovali i da ih siluju i da će ih silovati “Srbi”. Odavde do vječnosti. Mi ćemo sutra gledati DŽoli u Zagrebu i zajedno s njom liti gorke suze nad silovanim Bosancima i s uživanjem u sebi jebati mater “Srbima”. U sebi jer je glasno jebanje “Srba” u Hrvatskoj u međuvremenu postalo politički nekorektno. Koju i kakvu je ulogu u klanju u našoj bivšoj zemlji igrala i igra domovina Suzane DŽoli nikad nećemo saznati. A i koga briga. Ako budemo dobri Anđelina će usvojiti neko Bosanče bez ruku i nogu da svijet podsjeti na divljake sa Balkanu. Priznajem. Јebe mi se i za DŽoli, njene suze i frku koja se digla oko “njenog” filma.Јa i dalje čekam film u kome ću vidjeti kako kršni Amer jebe čitav svijet. Neću dočekati film ali da osjećam američki k... u guzici iz dana u dan, iz godine u godinu, da će me šarafiti dok sam živa, to osjećam. To će osjećati i splitska dječica koja će umirati od raka kad se u Lori budu prali američki ratni brodovi. Film Anđeline DŽoli o silovanju sigurno je potresan, baš, ono, potresan. Naravno.Ko o silovanju može napraviti bolji film od silovatelja?”