Srbi iz Visokog u posjeti ognjištima (VIDEO)
Baš kao i Sin Božiji svojevremeno, tako i Srbi sarajevske kotline danas, svoj krst kao metaforu patnje i stradanja, na plećima nose. Već tri decenije pravoslavni hramovi, a neki su stari i po šest vijekova, ožive samo za velike dane kada se protjerani i raseljeni nakratko vrate svojim korjenima i otetom zavičaju. Porta Hrama Svetog velikomučenika Prokopija u Visokom nekada je bila premala da primi vaskoliki vjerujući narod. Danas, uz sjetu na mnogo bolja vremena, sa ovozemljskim iskušenji, pristigli da se duhovnošću napoje.
- Meni je 86. godina, ja sam u auto sjeo pa došao... povuče čovjeka želja da dođe u svoju crkvu, tu si kršten, tu si dolazio da sretneš svoje komšije, svoje prijatelje, svoju rodbinu - kaže Nenad Živković.
Špiro Kokoruš, izbjeglica iz Visokog, kaže da je u ovom hramu kršten prije 55 godina.
- Moja porodica, moja braća svi smo bili vezani za ovu crkvu. Mogu živjeti u Istočnom Sarajevu, Bijeljini ili bilo gdje, ali ipak je Visoko za mene čaršija koje se ne mogu odreći - ističe Kokoruš.
Ne odriču se ni ostali hristoljubivi Visočani, sa istom sjetom i uspomenama pristigli iz svih dijelova Srpske i dalje. Neki i sa potomcima.
David Munćan iz Brčkog, čiji je otac iz Viskog, prvi put je ovdje.
- Mnogo nam je lijepo i zanimljivo i nadamo se da ćemo i sljedeći put doćo - kaže on.
A dolaze roditelji ove dječice i njihovi roditelji koji su ratni pakao preživjeli, srca očišćenog od svake mržnje, neistina i nepravdi da pod svodovima svetinje, gordo i dostojanstveno očuvaju dušu oduzetog im zavičaja. Gradića za koji su njegovi bivši stanovnici sada samo prošlost.
- Ovdje sam išao na vjeronauku i prije rata i želja mi je bila da nekad kad narastem i ja budem kum Crkve u Visokom i ta mi se želja ostvarila - kaže Srđan Mirić, kum Hrama.
Želja svih Srba sarajevske kotline, pa i Visočana je očuvanje srpskih svetinja i srpskog identiteta, uz podsjećanje na stradalništvo i činjenicu da dio protjeranih još nije ostvario prava koja imaju drugi narodi.
- Parohijana imamo oko 30-ak domova. to su pretežno stariji ljudi, srcem veliki i oni dolaze u ovaj hram i osjećaju se ovdje svoji na svome - kaže Miljan Rađenović, administrator visočki i paroh blažujski.
A s početka 90-ih godina u Visokom je živjelo oko 7.500 Srba. Danas tek 60-ak ih bitiše. Јoš u potpunosti neobnovljeni hram im mjesto hodočašća i simbol okupljanja.
- Neka danas Bog sve nas blagoslovi, da nas sjedini, ujedini, umnoži, da uvijek dolazite ovdje u vaš sveti Hram. Vidite koliko se trudimo da dovršimo, osvetimo, obnovimo Hram, još ćemo mi se potruditi da ovo bude ponos vaše vjere, vaše ljubavi i vaše odanosti ovoj crkvi i ovom svetom mjestu - istakao je mitroplot Hrizostom.
Dok su se vjerujući Visočani molili za zdravlje, ljubav i mir, tražeći ulaznicu za rajska vrata, hramovna je obezbjeđivala policija. Ništa neobično za sarajevsku kotlinu i visočke visove, reklo bi se.