"Otimanjem srpske imovine Hrvatska cementira etničko čišćenje Srba"
Od oko dva miliona katastarskih parcela, koliko se procjenjuje da su Srbi posjedovali u Hrvatskoj prije raspada Јugoslavije, Hrvatska je, navodi Budimir, donošenjem Zakona o vlasništvu sebe uknjižila kao vlasnika više od 800.000 parcela, čiji su katastarski vlasnici do 1995. godine bili Srbi.
Budimir ističe da Hrvatska namjerava da se uknjiži kao vlasnik i na preostalih 700.000 katastarskih parcela, čiji su vlasnici izbjegli i prognani Srbi.
- To je posebno došlo do izražaja u Benkovcu, jer su tu Ravni Kotari - kraj koji atakuju zbog plodnog zemljišta, a u posjedu je izbjeglih i prognanih Srba. Pod firmom sređivanja zemljišnih knjiga, krenuli su u otimanje i sada je većina tih parcela oduzeta, a planiraju da ih ustupe onima koji su se doselili iz BiH na to područje - kaže Budimir.
On podsjeća da je Hrvatska otela Srbima i gotovo 35.000 stanova, i umjesto da prizna standarde EU, prema kojima je stanarsko pravo tretirano kao imovinsko pravo, ona je otimanje ozakonila donošenjem takozvanog programa stambenog zbrinjavanja.
Hrvatska je tim programom ostvarila dva dobitka – nije vratila stanove prognanim Srbima, jer riješeno je "stambeno zbrinjavanje" samo samo nekoliko hiljada bez mogućnosti otkupa, a na osnovu praznog obećanja zatvorila je poglavlje o pravosuđu i temeljnim ljudskim pravima.
- Hrvatska je vješto kalkulisala samo da bi ostvarila svoj ulazak u EU što je na kraju i učinjeno 2013. godine i obećanja koja su do tada postojala kasnije nisu ispoštovana. Tako da je zatvoreno poglavlje 23 – Pravosuđe i temeljna ljudska prava, ali, prema tom poglavlju nije vraćena oduzeta, niti obeštećena imovina koju su Srbi imali - kaže Budimir.
Budimir ističe da Hrvatska i dalje ne poštuje Bečki sporazum o sukcesiji iz 2001. godine, prema kojem je sve trebalo da se vrati na stanje kakvo je bilo 31. decembra 1990. godine, odnosno da vrati svu pokretnu i nepokretnu imovinu i prizna sve norme građanskog međunarodnog prava.
On napominje da je, uglavnom u "Sektoru Јug" – Lici i Dalmaciji, uništeno oko 40.000 kuća, 182 zadružna doma, 56 ambulanti, 78 crkava, 29 muzeja, 180 grobalja, uništene su trgovine, vodovodna infrastruktura, spomenici, ugostiteljski objekti.
SRBI SE NE MOGU POMIRITI SA TIM STANjEM
On poručuje da se izgnani i prognani Srbi ne mogu pomiriti sa tim stanjem, da ne mogu, niti žele da se odreknu svoje imovine i očekuju da ih zaštiti međunarodna zajednica.
- Međunarodna unija vlasnika imovine u Briselu, koja štiti i promoviše interese, potrebe i brigu vlasnika imovine, morala bi da pritisne Hrvatsku da ona kao članica EU, ispoštuje te odluke koje je preuzela potpisivanjem bilateralnih i međunarodnih ugovora - smatra Budimir.
Budimir ističe da povratka gotovo da više nema na prostore na kojima su vijekovima živjeli Srbi, a koji su danas gotovo prazni i devastirani, te napominje da je, prema popisu iz 2021. godine, u Hrvatskoj ostalo još svega 3,2 odsto Srba.
- Možda možemo reći da je to ona brojka koju je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman priželjkivao, ali još je tužnija činjenica da se ta brojka stalno smanjuje i ako se nastavi ovakav trend Srbi će gotovo nestati na tim prostorima na kojima su živjeli vijekovima - kaže Budimir.
On podsjeća da Zagreb krši i sopstveni Zakon o amnestiji, jer uvijek iznova optužuje Srbe u Hrvatskoj za ratne zločine, kao i ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina iz 2002. godine koji reguliše pravo na zvaničnu upotrebu srpskog jezika i ćirilice, a koči i proces ekshumacije i identifikacije.
- Za vrijeme rata poginulo je i nestalo oko 7.000 Srba, oko 2.300 vodilo se kao nestalo. Proces ekshumacije i identifikacije u Hrvatskoj odvija se sporo ili nikako, a Zagreb je blokirao saradnju sa komisijom Republike Srbije ignorišući međunarodni sporazum po kome se godinama radilo - kaže Budimir.
On ističe da Srbi izbjegli i prognani iz Hrvatske očekuju da se međunarodna zajednica uključi i pomogne im da se konačno ispravi nepravda koja im je nanesena.
Budimir ukazuje da činjenice jasno potvrđuju, a da je "politika na kraju to i pokazala" da se u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog vijeka vodio rat za progon Srba, a ne "domovinski rat".
- Brine nas što ne vidimo želju Hrvatske da se konačno ti problemi počnu rješavati, da Hrvatska konačno prestane da slavi `Oluju`, jer tu se ne radi ni o kakvoj pobjedi, već o etničkom čišćenju naroda koji je živio na tim prostorima - kaže Budimir.
MATICA SRBIЈA DA POKAŽE VIŠE INTERESA ZA BRŽE RЈEŠAVANjE PROBLEMA
Budimir upozorava da vrijeme radi protiv Srba i smatra da bi matica Srbija trebalo da pokaže više interesa da se ti problemi počnu brže rješavati.
- Nažalost, ponekad i sami našim nečinjenjem doprinosimo da Hrvatska kupuje vrijeme. Trebalo bi možda predvidjeti da se osnuje jedna kancelarija koja bi djelovala ovdje u Beogradu i koja bi pratila ovu problematiku, gdje bi pravnici bili angažovani sa strane države koja bi vodila brigu o imovini - kaže Budimir.
On napominje da su Srbi iz Hrvatske očekivali da će se Bečki sporazum o sukcesiji naći u Deklaraciji usvojenoj na Svesrpskom saboru, gdje se govori o vraćanju imovine na području Federacije BiH.
VATIKAN I KATOLIČKA CRKVA SU POKROVITELjI U CIЈELOЈ OVOЈ AKCIЈI
Odgovarajući na pitanje kako je moguće da su u BiH mogli da se vrate stanovi predratnim vlasnicima stanarskog prava, a u Hrvatskoj nisu, iako su i jedni i drugi stečeni po istom sistemu u socijalističkoj Јugoslaviji, Budimir kaže da je za ishod događaja iz devedesetih godina presudna uloga Zapada i Vatikana.
- Vatikan i Katolička crkva su u svemu ovome imali glavnu ulogu. Oni su pokrovitelji u cijeloj ovoj akciji. Katolička crkva je, nažalost, pristrasna i ne izvršava svoju misiju, jer, ako smo svi u Hristu istom, onda su i odnosi među nama morali biti drugačiji, a ne da se ovakvo stanje razvije i da ona i u Drugom svjetskom ratu pokaže svoje pravo lice - kaže Budimir.
On navodi da su Srbi za Vatikan jednostavno "otpadnici ili šizmatici, koji su uzurpirali taj sveti prostor", i to zastupaju uprkos istorijskim činjenicama, postojanju Vojne krajine i svemu što su Srbi nekada bili na tim prostorima, koji su svojim životima plaćali slobodu ratujući na evropskim ratištima.
- Svaki onaj pedalj zemlje koji je tamo bio naš, otkupljen je krajiškom krvlju. Na kraju desiće se da će se, bez kapi krvi, naći u rukama nekih drugih koji nisu imali ništa sa tom zemljom - zaključuje Budimir.
Budimir ocjenjuje da je fašizam još živ u Hrvatskoj, da ga ona iznova oživljava i da Katolička crkva, koja ima veliki uticaj na stanovništvo, u svemu tome igra značajnu ulogu.