latinica  ћирилица
31/07/2024 |  11:25 ⇒ 12:37 | Autor: RTRS

Kada su umjetnost, muzika i kultura bili u srcu Olimpijskih igara

Skoro na svakoj Olimpijadi uvode se novi sportovi, a neke druge discipline se odbacuju zbog diskusija, bijesa i kontroverzi. Na nedavnim Igrama predstavljene su discipline BMX biciklizam i skejtbord, a postavlja se pitanje da li to zaista spada pod sport.
Olimpijske igre, Pariz (foto: EPA-EFE/ANDRE PAIN) -
Olimpijske igre, Pariz (foto: EPA-EFE/ANDRE PAIN)

Uvođenje brejkdensa izazvalo je iznenađenje: Da li je disciplini koja ima korijene u muzici i uličnoj kulturi mjesto na Olimpijadi? Pa čak i ako nema sumnje u kondiciju i agilnost takmičara, mnogi se pitaju: Da li je to sport? Da li je to kultura? Ili je to umjetnost?

Brejkdens može biti sve troje. Ali čak i ako smatrate da je to čista kultura, osvrt na istoriju Olimpijskih igara pokazuje da je bilo disciplina koje nemaju apsolutno nikakve veze sa sportom i da su se odnosile na umjetnost.

Britanac DŽon Kopli drži rekord kao najstarija osoba koja je osvojila olimpijsku medalju, srebro 1948. godine, iako njegova disciplina "Umjetnost, slikarstvo, miješane gravure i bakropisi" nije baš bila test njegovih aerobnih sposobnosti ili agilnosti.

Danas je možda teško povjerovati, ali na početku olimpijskog pokreta umjetnost je bila u središtu ideala barona Pjera de Kubertena. Čovjek koji se smatra osnivačem moderne Olimpijade vidio je kulturu kao dio ideala obrazovanja ljudi, njihovog tijela i uma, iako je tek 1912. godine u Stokholmu bilo prvo olimpijsko takmičenje, s medaljama podijeljenim u pet različitih kategorija (arhitektura, književnost, muzika, slikarstvo i vajarstvo), s tim da je jedini uslov za te radove bio da budu inspirisani sportom.

Skoro 200 radova pristiglo je na Olimpijske igre u Parizu 1924. godine dok je pokret digao glavu nakon užasa Prvog svjetskog rata, a više od 1.000 radova prikazano je u Amsterdamu 1928. godine.

Nakon Olimpijskih igara u Amsterdamu došlo je do kontroverzi pošto je umjetnicima bilo dozvoljeno da prodaju svoja djela poslije ceremonije zatvaranja. To je izazvalo optužbe da umjetnici zarađuju od svojih djela - što je bilo protivno strogom olimpijskom idealu da samo amateri mogu da učestvuju.

Upravo je taj sukob između amatera i profesionalaca doveo do kraja umjetnosti, muzike i književnosti na Olimpijadi, odlukom donijetom nakon Igara u Londonu 1948. godine, gdje je ustanovljeno da su pisci i umjetnici u suštini profesionalci i da su stoga isključeni sa budućih igara.

Sada su, naravno, mnogi na Olimpijadi profesionalci, tako da se postavlja pitanje: Da li bi se slikarstvo, muzika i književnost mogli ponovo uključiti?

Možda je budućnost prazno platno...

Izvor: english.news.cn