KARADŽIĆ: ZA SREBRENICU ODGOVORNI FRANCUSKI OBAVЈEŠTAЈCI

Karadžić je tvrdnju iznio u nastavku unakrsnog ispitivanja bivšeg pripadnika ovog odreda Dražena Erdemovića. Svjedok je rekao da njegova jedinica "nije našla zlato u Srebrenici", ali da je "čuo za te priče". On "nije mogao da se sjeti" da je čuo da zlato potiče od francuske tajne službe. Upitan da li je njegova grupa "imala veze sa francuskom obavještajnom službom, koja je neke druge pripadnike Odreda vodila u Zair da se bore kao plaćenici", Erdemović je odgovorio da je o "francuskom potpukovniku koji ih je tamo vodio čitao u novinama u vrijeme dok je bio u pritvorskoj jedinici u Ševeningenu". Erdemović je u Hagu priznao krivicu za učešće u masovnom ubistvu muslimanskih civila na farmi Branjevo, kod Zvornika, 16. jula 1995. godine i bio osuđen na pet godina zatvora. Ispitujući svjedoka o incidentu u kafiću u Bijeljini, Karadžić je tvrdio da je "svađa tokom koje je došlo i do pucnjave, počela oko toga ko je dobio više zlata". Erdemović je rekao da je sa zamjenikom komandanta Odreda Radoslavom Kremenovićem i još dvije osobe iz jedinice "razgovarao o tome šta se desilo, šta je od njih tražio komandat Milorad Pelemiš i kako ih iskorištava za svoje potrebe". "Posle smo otišli u kafić, svi smo bili pod dejstvom alkohola, i tamo smo razgovarali o Pelemišu. Oko ponoći je Stanko Savanović izvadio pištolj i počeo da puca po nama", rekao je Erdemović. On je rekao da je "posle te noći Kremenović odstranjen iz jedinice", a da je on sam, pošto je bio teško ranjen, prebačen u vojnu bolnicu u Beogradu, gdje je proveo mjesec dana. Upitan da li je tačno da je Slovenac Franc Kos "odstranio Kremenovića zato što je avanturista", svjedok je rekao da ne zna, jer je bio u bolnici. Na sudsko pitanje kako ga je Pelemiš iskorištavao, Erdemović je odgovorio da je od pripadnika njegove jedinice "traženo da rade nešto sa čime se nisu slagali". "Јa sam sa njim imao problema prije nego što je napravljen Vod. On je bio sebičan, drugi mu ništa nisu značili. Kada smo jednom odlučili da ne izvedemo zadatak, jer smo procijenili da bi bilo civilnih žrtava, rečeno mi je da lažem, da imaju informacije da mjesto nije naseljeno i ne bi stradalo mnogo civila", ispričao je svjedok. Prema njegovim saznanjima, "Pelemiš je imao donatore i non-stop je išao u Beograd na zabave i koktele". "Kružila je priča da je dobio ne znam koliko zlata zato što je nas poslao da strijeljamo civile", rekao je Erdemović. Karadžić je ospravao tvrdnju Erdemovića da je na Branjevu ubijeno oko 1 200 civila. Erdemović je izjavio da "nije govorio da je to tačna cifra, da je možda uveličao, jer je u tim trenucima tako razmišljao". On je potvrdio da je čuo da su na Branjevu "neke osobe ranije bile sahranjene", ali nije siguran da je rečeno da je to bilo u Drugom svjetskom ratu. Erdemović nije mogao da se sjeti ni da li je bio optužen za genocid. Upitan za šta je bio optužen po postizanju sporazuma o krivici sa tužilaštvom, on je rekao da je njegov advokat vodio pregovore o tome. Na pitanje "da li je imao namjeru da uništi muslimane kao etničku grupu i da li je čuo da je neko drugi rekao sa kojim namjerama se ubija?", Erdemović je rekao: "Ne znam tačno, neke osobe su uživale da muče". Svjedočenje u predmetu Karadžić, Erdemoviću je bilo sedmo u Haškom tribunalu. On je iskaz davao pod svojim imenom i prezimenom, ali uz zaštitne mjere izmjene lika i glasa. Po okončanju ovog iskaza, na klupu za svjedoke sjeo je general Manojlo Milovanović, bivši načelnik Glavnog štaba Vojske RS i zamjenik generala Ratka Mladića. Milovanović je u glavnom ispitivanju opisao način formiranja i djelovanja Glavnog štaba. On je rekao da je na dan formiranja "donesen zaključak da se pozovu komandanti paravojnih trupa i da im se postave uslovi: da se stave pod komandu Glavnog štaba, a ukoliko to neće da se rasformiraju i vrate u Srbiju i Crnu Goru, odakle su uglavnom došli, ili, ako neće ni to, bilo im je zaprijećeno da će biti fizički uklonjeni". "Mi smo 28. juna 1992. godine izdali naređenje da VRS krene u akciju. Arkan je otišao, kapetan Dragan je otišao, Ljubiša Savić-Mauzer se stavio pod kontrolu i ostalo je nekoliko četničkih grupa koje su djelovale oko Sarajeva i koje su bile pod ingerencijom MUP-a", rekao je Milovanović. On je rekao da je za Arkanovu Srpsku dobrovoljačku gardu saznao iz medija, a da je o njihovom djelovanju velikim dijelom saznao od Tužilaštva u Hagu. General Milovanović je rekao da se sa Arkanom sastao u ljeto 1995. godine u prisustvu Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Nikole Koljevića i Biljane Plavšić. "Do sastanka je došlo na moju inicijativu, jer se Arkan pojavio u zoni borbenih dejstava u kojoj sam ja bio komandant. Pretukao mi je pukovnika Svetozara Andrića, koji ga je prije rata hapsio kao maloljetnog izgrednika. Rekao sam da mu se to Arkan sveti, ali poslije toga je još nekoliko oficira prebijeno i ošišano do glave. Htio sam da znam otkud se on pojavio u okolini Ključa i neki dan sam saznao kako je do toga došlo", rekao je Milovanović. Arkan je Milovanoviću na susretu u Banjaluci rekao da je došao "po naređenju vrhovnog komandanta", a kada je general od njega tražio da pokaže naređenje, on je rekao da mu je ono ostalo u Hotelu "Bosna". "Tražio sam da donese naređenje i on je ustao, ali se vratio na mjesto. Zaključio sam da nema naređenje ili da neće da ga pokaže. Pitao sam Karadžića, ali on nije rekao ništa", rekao je Milovanović. Prilikom ovog susreta, on je, u skladu sa dogovorom sa generalom Mladićem, Arkanu dao ultimatum da napusti Republiku Srpsku i on je "krajem avgusta ili početkom septembra ispraćen iz Bijeljine". Glavni pretres na suđenju Radovanu Karadžiću biće nastavljen sutra.