U Beogradu služen parastos Srbima masakriranim u hrvatskoj akciji "Medački džep"
Direktor Dokumentaciono-informacionog centra Veritas Savo Štrbac rekao je da je najtragičnija posljedica tog svirepog čina to što na tom području više gotovo i nema Srba, a da je vrlo malo zločinaca odgovaralo.
- Žalosno je to. To su danas njihovi heroji. Kao Mirko Norac koji je odležao tih simboličnih šest godina. Najstrašnije, najtragičnije jeste to što je 1991. godine u ta tri sela bilo oko 800 Srba, a danas ih je u sva tri sela desetak, s tim što u Divoselu nema niko. To je naporaznije od svega - rekao je Štrbac.
On je ukazao da je upravo Veritas popisao žrtve masakra i naglasio da 46 lica koja su popisana kao vojnici nisu bili vojnici u klasičnom smislu riječi, nego ljudi koji su čuvali svoje rodne kuće i porodice.
- Na spisku je i šest policajaca, 36 civila, od toga 17 žena. Ali, za Hrvate su svi srpski civili tretirani kao neprijateljski vojnici - rekao je Štrbac i naveo da se godinama na hrvatskim medijima vrti snimak osamdesetpetogodišnje bake Danice iz Divosela koju je kninska televizija snimila na trocijevcu.
- Ona je rekla na tom snimku da dok je živa ustaše neće proći i to vrlo često emituju Hrvati i pozivaju se na taj snimak i kažu - nije bilo ovdje civila - rekao je Štrbac.
Predsjednica Udruženja porodica nestalih i poginulih lica "Suza" Dragana Đukić rekla je da je masakr u "Medačkom džepu" srpska neprebol i mrlja na obrazu međunarodne zajednice koja je imala obavezu, a nije ih zaštitila.
- Namjera je bila jasna da prosto pobije, protjera i očisti srpsko stanovništvo, ali mi nije jasno da nakon tri decenije nema neke empatije i nekog pokazivanja svijesti o tom događaju, da niko nije osudio taj zločin - rekla je Đukićeva.
Ona je naglasila da posebno boli pitanje nestalih koji razara porodice.
- Mi koji bilježimo srpska stradanja shvatamo da su nesagledive posljedice kada porodica izgubi jednog ili više članova. To je neprestana borba da saznaju istinu i da se održe na okupu. Onaj ko je ubijen, njega nema, ali cijela porodica trpi - rekla je Đukićeva.
Navršila se 31 godina od masakra nad 88 Srba u selima u "Medačkom džepu", koji je pred očima Unprofora počinila Hrvatska vojska.
Hrvatska vojska je od iznenadnog napada na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj 9. septembra 1993. godine do povlačenja, 17. septembra, sistematski pljačkala, palila, rušila kuće, trovala bunare, ubijala i masakrirala zarobljene i ranjene ljude, pobila domaće životinje.
Prema podacima Veritasa, ubijeno je 88 Srba, od kojih 46 vojnika, šest milicionera i 36 civila, među kojima 17 žena.
Sva tri sela sravnjena su sa zemljom po sistemu "spržene zemlje".
Među civilima je 26 ljudi bilo starije od 60 godina, a iza hrvatske vojske nije preostalo živih srpskih ranjenika.