Bubić: Aneks 10 Dejtonskog sporazuma ruši optužnicu protiv predsjednika Srpske
Na ovom ročištu, kako kaže, Tužilaštvo bi trebalo da nastavi sa izvođenjem svojih dokaza, od toga je ključni dokaz Aneks 10 Dejtonskog sporazuma za koji odbrana tvrdi da ne sadrži ovlašćenja Kristijana Šmita da donosi zakone u BiH.
Aneks 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH u članu 1.2. konstatuje da "U pogledu složenosti sa kojima su suočene, strane traže postavljanje Visokog predstavnika koji će biti imenovan u skladu s relevantnim rezolucijama Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, kako bi pomogao stranama u njihovim naporima da mobilišu te, po potrebi, koordinišu aktivnostima organizacija i agencija koje su uključene u civilne aspekte mirovnog rešenja, izvršavajući dole navedene zadatke, na način na koji mu je to povereno rezolucijama Saveta bezbednosti UN".
Kristijan Šmit, nikada nije imenovan u SB UN kao visoki predstavnik u BiH, a proces koji se u Sudu BiH vodi protiv Milorada Dodika zbog nepoštovanja Šmitovih odluka, kojeg u Srpskoj ne priznaju, nastavlja se danas.
Član 2. Aneksa 10. precizira "zadatke" koji će, u cilju pomoći stranama, obavljati visoki predstavnik postavljen na njihov zahtjev. Ovaj član pod nazivom "mandat i metode koordinacije i saradnje" definiše striktno ograničen mandat, na osnovu kog visoki predstavnik ima obavezu da učestvuje u tim aktivnostima i da "prati", "održava tijesan kontakt sa stranama", "pomaže", "učestvuje na sastancima", "daje smernice" i "izvještava". Konačno, jedina nadležnost koja je eksplicitno dodijeljena visokom predstavniku Aneksom 10. jeste nadležnost za tumačenje "ovog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela mirovnog rješenja".
Ovo, objašnjava Bubić, doslovno govori da Kristijan Šmit, sve i da je imenovan, a nije, ne bi imao ovlašćenja da donosi (nameće) zakone u BiH. Posebno kada se uzme u obzir da su "dostavljena dokumenta" zapravo spisi koje je Madlen Olbrajt dostavila UN prije potpisivanja Dejtonskog sporazuma.
- Evo već godinu i nešto, nakon podizanja optužnice Tužilaštvo nikako da predstavi Sudu BiH taj Aneks 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH. Dokazi koje smo dobili uoči suđenja su navodni uviđaji Agencije za istrage i zaštitu BiH sa veb-sajta Ujedinjenih nacija - kaže Bubić.
Odbrani su, kako navodi, dostavljeni tekstovi Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, koje je tadašnji funkcioner Stejt departmenta Madlen Olbrajt dostavila, uz pismo UN.
- Međutim, ono što smo vidjeli- riječ je o dokumentu koji datira prije 14. decembra 1995. godine, kada je sporazum potpisan u Parizu, tako da ćemo to osporavati iz formalnopravnih razloga, jer je riječ o dokumentu koji nisu potpisale ugovorne strane. Po pravilu o teretu dokazivanja taj aneks bi trebalo da pročita Tužilaštvo BiH - ukazuje Bubić.
Bonska ovlašćenja i lov u mutnom
Јoš jedan pokazatelj "lova u mutnom" je upotreba tzv. bonskih ovlašćenja, koja Šmit (zlo)upotrebljava. Naime, Savjet za sprovođenje mira (PIK), tijelo koje čini pedesetak država i međunarodnih organizacija i koje je zaduženo za implementaciju Dejtonskog sporazuma, je na sastanku u decembru 1997. godine u Bonu donio odluku o proširenju nadležnosti visokog predstavnika, koja su postala poznata kao "bonska ovlašćenja", međutim, u Aneksu 10 nigdje se ne spominje PIK, niti "bonska ovlašćenja".
Šta su "bonska ovlašćenja" kojima Amerika i Šmit prijete Republici Srpskoj?
- Ako se mi pozivamo na bonska ovlašćenja, šta možemo da zaključimo? Ta navodna ovlašćenja nisu postojala 14. decembra 1995. kada je zaključen Dejtonski mirovni sporazum, a ako to nemamo 1995. a ugovor nije menjan, to znači da on ne može biti ovlašćen da donosi zakone. Bonska ovlašćenja nisu nikakav izvor prava, se ne spominje nigdje u Opštem okvirnom sporazumu za mir u BiH, to je, zapravo, samo telo kojim predsedava visoki predstavnik, kada je legitiman, a legitiman je kada je predložen od strane ugovornih strana i kada je potvrđen u SB UN, on onda predsedava tim telom, pa ispada da je on sada sam sebe ovlastio da nešto što nije zapisano u Opštem okvirnom sporazumu za mir u BiH može da radi - objašnjava Bubić.
Kolizija je ovdje, objašnjava Bubić, evidentna, ali to nije jedina nelogičnost.
- U ovom slučaju nemamo nikakve uslove gdje bi se moglo reći da je legitimno to što radi 'visoki predstavnik' nametanjem zakona. Štaviše, i ako bismo prihvatili sadržinu bonskih ovlašćenja kao izbor prava, u njima, u tački 11 koja reguliše takozvane (prisilne) mjere koja može da preduzme visoki predstavnik, one se spominju samo u odnosu na izvršne organe, a prema Ustavu BiH to su Predsjedništvo BiH i Savjet ministara. Takvih ovlašćenja, ni po bonskim zaključcima nema u odnosu na Parlamentarnu skupštinu BiH, koja je po Ustavu BiH, dakle, po Aneksu 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, jedina nadležna da donosi zakone u BiH. Nikakav visoki predstavnik ili drugi organ - ukazuje Bubić.
Retroaktivna primjena nametnutog zakona
Prema riječima iskusnog pravnika, sastavni dio poštenog suđenja je uslov predvidljivosti zakona, a to znači da zakon treba da bude objavljen u službenom glasilu države prije nego što počne njegova primjena.
- Period inkriminacije – navodna inkriminacija kojom se tereti predsjednik Dodik je period od 1. do 7. jula 2023. godine, odnosno, ako uključimo i optužnicu protiv gospodina Lukića, inkriminirajući period je od 1. do 9. jula. Zakon o izmjenama krivičnog zakona tzv. Šmitov zakon, koji je donijelo privatno lice, a ne visoki predstavnik u BiH, zato što Šmit nije potvrđen visoki predstavnik u skladu sa Opštim okvirnim sporazumom za mir u BiH, poznatijim kao Dejtonski mirovni sporazum - ukazuje Bubić.
Republika Srpska protiv nametnutih odluka i "bonskih ovlašćenja": Šta će dalje biti sa BiH?
On ističe da je apsolutno pravno nemoguće retroaktivno primjenjivati zakone, čak i one legalno donijete.
- Odluka koja je u Službenom glasniku nosi datum 7. jul, ali smo je mi pribavili službeno, od Službenog glasnika BiH kada je počela distribucija, a ona je počela u ponedjeljak, 10. jula. Krivični zakon se ne može primjenjivati prije nego što je objavljen u Službenom glasniku, a ako se uzme u obzir da je od objave do stupanja na snagu neophodno da prođe osam dana. Znači, to je već, najranije 15. jul 2023. Imamo situaciju gde pokušavaju navodnu inkriminaciju da prošire na period od 1. jula, kada, gledano sa stanovišta Ustava i Ustavnog pravila tzv. Vacatio legis (vremenski period, odnosno vrijeme koje je potrebno da bi zakon stupio na snagu od dana objavljivanja do početka primene)", ističe Bubić za .
Prema riječima advokata Bubića, više je argumenata koji dokazuju da je optužnica neodrživa.
- I u slučaju da je legalno postavljen i u slučaju da može da donosi zakone, a ne može da donosi zakone, mi po standardima Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda nemamo uslov za održanje optužnice i nema neophodne pretpostavke za donošenje osuđujuće presude", naglašava Bubić, ističući - Pravni standard je da se krivični zakon ne može primjenjivati retroaktivno."