"Veritas": Zločini nad Srbima na području istočne Bilogore nekažnjeni 33 godine
Progon Srba iz Istočne Bilogore počeo je 31. oktobra hrvatskim napadom na Grubišno Polje, a u dva naredna dana kompletno stanovništvo iz 23 sela i određen broj žitelja iz još 15 sela napustili su to područje u izbjegličkoj koloni, u kojoj se našlo 4.000 ljudi i više od 600 vozila.
Oni su prešli u BiH, u kojoj još nije bilo ratnih sukoba, a u koloni je bilo i 250 Hrvata, Čeha, Mađara i Roma.
Od ukupnog broja stradalih na području istočne Bilogore, oblasti koja se nalazi u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, bio je 41 civil.
Od toga, 17 je ubijeno prije akcije "Otkos 10", kao i 23 pripadnika Teritorijalne odbrane, dok su dvojicu Srba, koji su ostali u hrvatskoj vojsci i policiji, likvidirali "saborci".
Hrvatske snage do temelja su zapalile drvene crkve bilogorskog stila, jedinstvene spomenike kulture pod zaštitom Uneska, a riječ je o hramovima Svetog Dimitrija u Rastovcu i Uspenja Presvete Bogorodice u Donjoj Rašenici, izgrađenima početkom 18. vijeka.
Za zločine nad Srbima u istočnoj Bilogori do sada je odgovarao samo Veljko Marić, pripadnik zengi iz Grubišinog Polja. Njega je Vijeće za ratne zločine u Beogradu osudilo na 12 godina zatvora zbog ratnog zločina protiv civila.
Marić je optužen da je 31. oktobra 1991. godine u selu Rastovac kod Grubišnog Polja hicima iz vatrenog oružja ubio Petra Slijepčevića /65/.
Srpsko pravosuđe otvorilo je protiv Marića još jednu istragu zbog sumnje da je u septembru 1991. godine u Grubišnom Polju likvidirao Srbe Miću Vasiljevića i Vladimira Kučeru i mučio Zvjezdana Mačka.
Iako istraga nije završena, u junu 2015. godine Marić je iz Srbije, gdje je izdržavao kaznu, prebačen u Hrvatsku, koja se obavezala da će nastaviti krivični postupak ali još nema potvrde da je ta obaveza ispunjena.
O razmjerama progona sa područja istočne Bilogore svjedoči podatak da je u tom kraju prije rata živjelo 18.000 Srba, čiji je broj, prema popisu iz 2021. godine, sveden na manje od 1.000.