Dodik: Glođansko brdo nas opominje da je svaki dan 6. novembar 1992.
- Glođansko brdo i stradanja 126 pripadnika Vojske Republike Srpske, koje su 6. novembra 1992. godine na svirep, bestijalan i divljački način mučili, a zatim pobili nasljednici fašističke ideologije još jedan je dokaz da ta ideologija nikada nije izumrla u glavama tih neljudi i zlotvora, naprotiv samo se prenosila sa koljeno na koljeno i čekao pogodan trenutak da ponovo oživi i eksplodira, dok smo se mi, Srbi, zanosili navodnim bratstvom i jedinstvom. I eksplodirala je u svoj svojoj prljavštini. Eksplodirala su ponovo zlodjela, kame, sjekire, srbosjeci, zabijanje eksera, odsjecanje udova... A jedan od strašnih primjera te eksplozije je upravo Glođansko brdo, gdje su Srbi u proteklom građanskom ratu u BiH ponovo doživjeli ono što se dešavalo njihovim precima u Prvom i Drugom svjetskom ratu - naglasio je Dodik.
On je podsjetio da su tog tužnog novembarskog dana Glođanskim brdom odzvanjali jauci, krici, zapomaganja srpskih mučenika dok su im krvnici Nasera Orića sjekli dijelove tijela, zakivali ih za drveće, vadili grkljane, kastrirali, žive ih palili...
- Sve što normalan čovjek ne može da zamisli, a kamoli shvati, Naserovi zlikovci činili su sa velikim zadovoljstvom. Među njima se posebno isticao njegov čovjek od povjerenja, ako se uopšte i može nazvati čovjekom, Muhamed Čikarić, nekadašnji komandant 6. odreda Kamenica takozvane Armije BiH - rekao je Dodik.
Osim što niko nikada nije odgovarao za ovo zlodjelo počinjeno tog strašnog 6. novembra, naglasio je predsjednik Srpske za Srnu, činjenica je da do dana današnjeg nikada nisu pronađena tijela još devet srpskih boraca koji su stradali na Glođanskom brdu.
On je istakao da je za devet srpskih boraca, Miladina Ložnjakovića, Borisava Mihajlovića, Miladina Nedića, Ratka Prodanovića, Bogdana Radovića, Viktora i Alekse Savić, te Đorđe Stevanovića i Miloša Zelenovića, koji su tada imali od 25 do 40 godina, Glođansko brdo ostalo vječna grobnica, ali bez obilježja, i što je još tužnije izvršioci ovog zločina šetaju slobodno, bez kazne, bez grižnje savjesti, bez obraza, iako im je mjesto u tamnici odakle ne mogu vidjeti ni svjetlo dana.
A ono što je najžalosnije, istakao je Dodik, jeste da su roditelji ovih hrabrih srpskih sinova sigurno već preminuli, a da nikada nisu pronašli tijela svoje djece, dostojno ih sahranili, oplakali, služili opijelo, prislužili svijeću.
- I svaki put na ove tužne datume uvjerimo se da ništa nismo naučili ni iz Prvog, ni iz Drugog svjestkog rata, jer smo nespremno i naivno dočekali protekli građanski rat. I danas, u miru, razni Orići nasrću na nas, i zajedno sa stranim mentorima pokušavaju da nas unište, da uguše i razvlaste Republiku Srpsku, da nam zatru sjeme, ognjište i dom. Zato ako ne pamtimo, ako ne učimo iz onoga što smo preživjeli u 20. vijeku, ako ćutimo i ne pričamo, ako se stidimo da o tome govorimo na svakom mjestu i u svako vrijeme, onda ne treba ni da postojimo! Sve dok mislimo svojom glavom, dok znamo ko smo i šta smo, ko su nam preci, do tada će biti i nas, u suprotnom - neće biti ni nas ni Republike Srpske - ukazao je predsjednik Republike Srpske.
Na Glođanskom brdu kod Zvornika danas će biti obilježene 32 godine od stradanja 126 pripadnika Vojske Republike Srpske, koje su 6. novembra 1992. godine na svirep i monstruozna način ubili pripadnici takozvane Armije BiH, predvođeni Orićem i Čikarićem.
Na mjestu stradanja, u nekoliko navrata postavljana je spomen-ploča sa natpisom: "Ovdje je ubijeno 126 boraca Vojske Republike Srpske", ali su ih, nakon postavljanja, svaki put nepoznati vandali razbijala, dok je na postojeću ispaljen jedan hitac.