Koliko smo svjesni herojstva Banjalučanina Saše Krečara? (VIDEO)
Od malih nogu bio je omiljen u društvu, naročito među rodbinom.
Dječak iz grada, rado je vrijeme provodio kod djeda i babe na selu i igrajući se sa dragim rođacima.
Djetinjstvo je prošlo, došli su teški dani. Braća odlaze u vojsku - na različite strane Otadžbine. Srpska se mora braniti.
Saša je raspoređen u elitnu jedinicu 2. Izviđačko-diverzantskog odreda "Orlovi Grmeča".
I tamo je bio, kao i u porodici i društvu, primjeran i odan.
Sa Orlovima Grmeča provodi jedno ljeto u obuci, pa dolazi borbena jesen, nešto mirnija zima 1994.
A onda nastupa teška i izazovna 1995. godina.
Stalne borbe, pokreti, pomijeranja, evakuacije. Na kraju, sa dalekih granica Republike, dolazi u situaciju da brani svoj rodni grad.
Tad odlazi u svoju posljednju misiju.
Njegov brat od ujaka, Aleksandar, sa druge strane Srpske toga dana dobija dane odsustva i vraća se kući.
Radostan je bio što će neko vrijeme, bar, vidjeti oca, majku, sestru, rodbinu i brata Sašu.
Saša Krečar nije stigao da proslavi 19. rođendan. Trebalo je, poput mnogih, da upiše fakultet, da se zaljubi, oženi i osnuje porodicu.
Da se igra sa djecom i svojim sestrićima, pomogne ocu, majci, sestri. Pa čak i da ljuduje u kafani s društvom...
Bog je htio da obuče uniformu svjetlosti i stane u nebeski stroj!