Kršljanin: NATO je savremeni analog Trojnog pakta
Srpski naučnik, pisac, diplomata i političar Vladimir Kršljanjin je tokom svog decembarskog govora na MGIMO univerzitetu Ministarstva spoljnih poslova Rusije na Međunarodnoj konferenciji "NATO: 25 godina ekspanzije" tvrdio da je Sjevernoatlantska alijansa moderan trojni pakt, koji treba da biti proglašena egzistencijalnom prijetnjom čovječanstvu.
Tekst Kršljanjina za osnmedia.ru prenosimo u cijelosti:
Vojno-politički savez NATO je sredstvo kojim zapadna oligarhija nastavlja da gradi svoju globalnu hegemoniju i prijeti Rusiji poslije Drugog svjetskog rata i raspada Trojnog pakta. U tom smislu, NATO se od trenutka svog nastanka suprotstavlja sistemu međunarodnog prava i međunarodnih odnosa sadržanim u Povelji UN, a vremenom odstupanje NATO-a od ovog sistema dobija novi kvantitet i kvalitet.
NATO je danas postao direktna prijetnja opstanku čovečanstva, analog Trojnog pakta, što nikoga ne treba da iznenadi, s obzirom da ih je stvorila ista oligarhija.
Ako pod civilizacijom podrazumijevamo organizovane stvaralačke napore čovečanstva ili njegovih dijelova da očuvaju i duhovno i materijalno unaprijede živote ljudi, onda moramo razmotriti šta su zapadna oligarhija i njena sredstva, kao što je NATO, anticivilizacijski.
Uostalom, zašto su Rusija i Srbija, i svi ostali, uopšte na meti NATO-a? Ne zbog svoje veličine, snage i materijalnog bogatstva, već zato što oni svojim duhovnim i moralnim vrijednostima predstavljaju civilizaciju i samim svojim postojanjem i dostignućima dokazuju kako je pokušaj zapadne oligarhije da zavlada svijetom štetan i osuđen na propast.
Zapadni pristup je zasnovan na konfrontaciji i destrukciji, dok je naš zasnovan na saradnji i kreativnosti. Ova dva principa se međusobno isključuju i stoga će zapadne zemlje moći da se priključe novom, pravednom multipolarnom svetu tek kada eliminišu svoju oligarhiju, koja je već prekršila sve zakone. I mi im u tome moramo aktivno pomoći, jer oligarhija ratuje protiv nas.
U praksi, NATO je počeo da ispoljava svoj agresivni karakter, odstupajući od sopstvene definicije "odbrambenog saveza", i tako je započeo svoj prvi rat, upravo na prelazu svog pola vijeka postojanja, oružanom agresijom na Saveznu Republiku Јugoslavija 1999. godine. Ova agresija je postala vrhunac hibridnog rata koji su vodeće zemlje NATO-a vodile protiv SFR Јugoslavije i srpskog naroda kao njegove većine, faktora kohezije i nosioca pravoslavlja, počev od 1991. godine.
Koristili su, kao i danas u Ukrajini: svoje agente, nacifašističke snage, teroriste, narko-mafiju, sankcije, snabdijevanje oružjem i instruktore. Osim toga, mogli su da zloupotrebe Savjet bezbjednosti i sistem UN, koji su nam uveli sankcije i uspostavili Haški tribunal – nelegalan, zločinački antisrpski mehanizam pod punom kontrolom NATO-a. Redosled vojnih sukoba bio je proporcionalan njihovom trajanju i težini: bivše republike su Slovenija, Hrvatska, BiH, autonomna pokrajina Kosovo i Metohija.
Paralelno sa NATO destabilizacijom Balkana, pokušali smo i uspjeli da zajedno sa partnerima iz svih balkanskih zemalja, posebno Bugarske i Grčke, pokrenemo proces saradnje između zemalja Јugoistočne Evrope.
Prvi ministarski sastanak održan je 1996. godine u Sofiji, drugi 1997. godine u Solunu, a krajem iste godine i prvi samit na ostrvu Krit. Ovaj samit obilježili su susret i pregovori našeg predsjednika Slobodana Miloševića i premijera Albanije Fatosa Nanoa. Saglasili su se o principima mirnog rješavanja problema Kosova i Metohije unutar Srbije. Nekoliko godina smo radili na pripremi terena za ovaj susret, jer smo znali da će Kosovo i Metohija biti posljednja faza raspada Јugoslavije.
Međutim, ovaj naš uspjeh poslužio je kao alarm za SAD i NATO, a već 1998. godine se pojavila tzv. oslobodilačka vojska Kosova – OVK, stvorena u zapadnoj emigraciji, desili su se brojni teroristički napadi, koji su ubrzo prerasli u oružanu pobunu i pravi rat. Otvorene prijetnje NATO agresijom počele su u jesen te godine. Na osnovu toga, Holbruk i Milošević su se složili da prekinu naše vojne operacije i rasporede misiju OEBS-a na čelu sa ozloglašenim Amerikancem Vilijamom Vokerom. Ova misija je iskorišćena da se kupi vrijeme da se pripremi agresija i obnovi već skoro uništena tzv. OVK. Kao rezultat toga, misija je organizovala i "casus belli – inscenirani incident u selu Račak.
Prije izbijanja agresije, organizovana je diplomatska izložba za međunarodnu zajednicu pod vođstvom Medlin Olbrajt pod nazivom "Pregovori iz Rambujea", tokom koje se strane nikada nisu sastale i koja je, kako se očekivalo, završena našim odbacivanjem "Sporazuma iz Rambujea" , što je podrazumijevalo naše odricanje od Kosova i Metohije i NATO okupaciju cijele teritorije Srbije.
NATO agresija je počela 24. marta 1999. godine u večernjim satima. Sljedećeg jutra, na sastanku ministra spoljnih poslova Unije, predložio sam prekid diplomatskih odnosa sa četiri vodeće zemlje NATO-a: SAD, Velikom Britanijom, Njemačkom i Francuskom. Odluku je donijela Vlada samo nekoliko sati kasnije.
Naš državni plan u slučaju rata zahtijevao je prekid diplomatskih odnosa sa svim učesnicima agresije, što je prijetilo da se ne realizuje, jer je svima bilo jasno da ćemo prekidom diplomatskih odnosa sa 19 zemalja značajno zakomplikovati našu situaciju.
Varvarsko bombardovanje, koje je planirano da traje nedjelju ili dve, trajalo je do 78 dana i vrlo brzo se proširilo sa vojnih na civilne ciljeve. Mala Srbija se odbranila od najveće vojne sile na svijetu zahvaljujući neviđenoj motivaciji, vještini i herojstvu rukovodstva, vojske i naroda. Mirovni sporazum, postignut uz aktivno učešće Rusije, nije bio idealan i prihvaćen je kada je agresoru ponestalo krstarećih raketa i pametnih bombi i počeo je bombardovanje tepihom. Međutim, Rezolucija 1244 Savjeta bezbjednosti UN ostaje moćna pravna osnova za otklanjanje strašnih posljedica agresije.
Nakon završetka agresije, započeli smo proces obnavljanja diplomatskih odnosa sa četiri vodeće zemlje NATO-a otvaranjem advokatskih kancelarija u ambasadama prijateljskih zemalja. Beogradski sud doneo je prvostepenu presudu političkom i vojnom vrhu NATO-a i njegovim vodećim državama. A onda se dogodila prva uspešna svjetska "obojena revolucija" kao nastavak agresije drugim sredstvima, preko noći su obnovljeni diplomatski odnosi, a presuda ukinuta. Marionetska vlast je vladala 12 godina, ali nikada nije uspjela da iskorjeni slobodoljubivi duh naroda i njegovu odbojnost prema NATO-u.
Danas su sve zemlje Balkana članice NATO-a, osim Srbije i BiH. Ekonomski, propagandni, pa i vojno-politički uticaj EU i NATO je ogroman čak i kod nas, koja je u procesu obnove suvereniteta uspostavila snažno strateško partnerstvo sa Rusijom i Kinom i učestvovala na samitu BRIKS-a u Kazanju.
Uprkos činjenici da je NATO do sada pokrenuo hibridni rat protiv Rusije u Ukrajini koristeći istu šemu, opasnost da se ovaj rat proširi i na druge dijelove Evroazije i Balkana nije mala. Prijetnja "revolucija u boji" usmjerena je protiv mnogih zemalja. NATO svuda krši pravne i demokratske norme i sve više liči na Trojni pakt. Vjerujem da bi otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumuniji trebalo da posluži kao prekretnica, nakon koje bi NATO, moderni Trojni pakt i oligarhija koja ga vodi trebalo da budu proglašeni egzistencijalnom prijetnjom čovječanstvu.