Pokušava li Amerika sankcijama da spriječi propast svog neokolonijalnog kredibiliteta BiH? (VIDEO)
U jučerašnjem "uratku" na listu su dopisali četiri kompanije i četiri pojedinca – među njima i zamjenika predsjedavajuće Savjeta ministara Stašu Košarca. Zbog saradnje sa predsjednikom Srpske i porodicom Milorada Dodika, obrazloženje je sastavljača liste. A odgovor njima - ovo je pokušaj ekonomskog urušavanja Srpske koji neće uspjeti.
Vašingtonski kolonizatori u nezaustavljivom padu, i njihovi "prateći vokali" na privremenom radu ranije su "opravdanja" za sankcije nudili kroz nikada dokazanu saradnju sa haškim optuženicima. Potom su prstom upirali zbog izmišljenog kršenja Dejtonskog sporazuma. Pa onda zbog, ni manje ni više, već učešća u obilježavanju rođendana Republike Srpske.
U posljednjim "naletima", kao "opravdanje" navode saradnju sa predsjednikom Srpske i njegovom porodicom. I svemu spletkaroški pripisuju nedokazani kriminal i korpuciju. Koncept je to pritisaka ili progona kojem su pribjegavali samo diktatori poput Staljina ili Pinočea, kako bi uticali na političku volju neposlušnih. A Vašingtonu neposlušnih, u Srpskoj je zasigurno više od pola stanovništva, koji stavove kontinuirano iskazuju i na izborima.
Posljednji trzaji vašingtonskih silnika, kroz sankcije kao jedini preostali alat za prisilno "saginjanje kičme", ocjena je predsjednika Parlamenta Srpske. Predsjednik Narodne skupštine Srpske Nenad Stevandić poručuje - Srpska kičmu saginjati neće, koliko god se trudili da je sistemski iscrpe, njeno rukovodstvo da manipulativno kompromituju i probleme konstruišu.
- Nećemo činiti ustupke svojim suverenitetom i svojom imovinom i kada bude jasno da mi nećemo za sankcije ili skidanje prodati svoj suverenitet i imovinu, prestaće i sankcije - naglasio je Stevandić.
Pod sankcijama prekookeanskog propalog "kolonizatora" od ranije je gotovo cijelo rukovodstvo Srpske, desetine pojedinaca i privrednih kolektiva. Na predsjednika Srpske čak tri puta su nasrtali i dopunjavali svoje nepočinstvo. I nije Srpska odstupila ni za milimetar u borbi za ustavna prava u Dejtonu skrojena.
- Sramno, gađanje ljudi, gađanje ministra u Savjetu ministara koji je svaki put bio tu da postupa u skladu sa Ustavom i zakonom i branio samo interese Srpske, ali ja vjerujem da će kao i druge funkcionere i ove ljude i Stašu Košarca samo da učvrsti u njegovom uvjerenju i da borba za istinu i pravdu i Srpsku nema alternativu - rekao je ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje Željko Budimir.
Demokratski ideal ako ga je u stvarnosti i bilo, nekada velika Amerika je odavno pogazila. I do srži ogolila. Na rovitom Balkanu još 90-ih godina prošlog vijeka, kada je, dokaza je sve više, konstruisala krvavi rat i rekonstruisala karte i granice. Zbog samo tih činjenica vlada u Vašingtonu ne bi trebalo bilo kome da drži moralne pridike i uvodi bilo kakve sankcije. No eto ona se i dalje trudi.
- Možemo očekivati da budemo sankcionisani na kraju krajeva ako ništa drugo zbog nekog stava ili podrške koju upućujemo bilo kome u Srpskoj, pogotovo evo ljudi koji su možda na neki način vezani kroz poznanstva ili neke lične odnose. Na kraju krajeva, ako posmatramo sve ranije načine predstavljanja tih odluka i detalje koje oni iznose, za dosta tih stvari se može reći da su bukvalno utemeljene na rekla - kazala pričama - naveo je Bojan Šolaja iz Centra za međunarodne i bezbjednosne studije.
Za razliku od demokratskog i civilizovanog svijeta, američka nazadna "demokratija" prolazi još samo u hronično vazalnom Sarajevu, u kojem ministar za ljudska prava i izbjeglice Sevlid Hurtić nemoćno širi ruke. Iznuđeno i jedva, ali ipak priznaje – sankcijama Vašington ugrožava osnovna ljudska prava.
- Pa naravno da su ugrožena ljudska prava svakog čovjeka kad ne može dobijati platu, ali to je stav Američke vlade i BiH ne može uticati na to - rekao je Hurtić.
Priznanje, pa makar samo verbalno i iznuđeno, pomak je za grad na Miljacki koji decenijama već, snishodljivo ispunjava vašingtonsku mešetarsku zadaću i kojem sunce izlazi samo i isključivo – na zapadu. Srpska, ipak gleda u budućnost. I sunčeve zrake dočekuje s istoka. Јer Amerika nikome više nije etalon za demokratiju. Pa ni sama sebi.