U subotu posljednja emisija "Zvjezdano nebo djetinjstva" na Radiju Republike Srpske
Emisija "Zvjezdano nebo djetinjstva" Radija Republike Srpske, čiji je autor i voditelj glumica Gordana Milinović, nakon 32 godine, svoje posljednje izdanje imaće u subotu 4. januara 2025. godine. Nakon Dnevnika, to je emisija koja najduže traje u programu radija osnovanog 1967. godine.
Gordana Milinović će ove subote posljednji put da "sjedi u velikoj korpi punoj zvjezdica i nesebično ih dijeliti drugima" kako je rekao jedan mali požurivši da tom pošalicom izrazi zadovoljstvo zbog telefonskog uključenja u emisiju.
Јedanaesti februar 1993. godine bio je datum početka i prvih priča. Ratne strahote, proistekle psihoze, programska faktografija...
Urednik Drugog programa Srpskog radija, Milenko Stojičić, prihvatio je rizik uključenja telefonom u vrijeme kada je programska opreznost bila i dio bezbjednosne kulture. Djeca, mame, tate, bake, deke i Gordana, ispisali su nakon toga vaspitne, obrazovne, zabavne, pjesničke, glumačke, patriotske, novinarske, pa i enciklopedijske stranice kultne emisije.
Izuzetnom lakoćom komuniciranja s djecom koja ne može da se nauči na časovima novinarstva. Ni jedna emisija našeg radija nije imala veći broj telefonskih uključenja sušalaca, iz subote u subotu, s godišnjim izuzecima pokojeg jutarnjeg ili novogodišnjeg programa.
Refleksije dječijih radosti i znanja, životnih sudbina iskazanih čistim srcem, velikih i malih tuga.
- Činilo mi se da su, kao pčelice rasute po cvjetnoj livadi da nađu sočnu laticu, djeca žurno okretala telefonske brojeve. I ja sam mogla da zamislim s kakvim nestrpljenjem su njihove majke i bake uzbudljivo čekale da čuju glasić iz radija - sjeća se Gordana Milinović:
- Teto, moj tata danas ima rođendan, a mi nemamo čime da ga počastimo.
- Imate li pjesmicu? – pitala sam.
- Imamo - kaže dijete u čijem glasiću sam osjetila uzbuđenje.
- Lijepo, počasti tatu pjesmicom - rekoh mu.
I dijete je sa ushićenjem pozdravljalo oca, recitujući mu za rođendan najljepšu odabranu pjesmu, kaže Gordana.
Tranzistori koje su očevi nosili na ratište prenosili su poruke djece, saborcima i njima. Obilje svjedočanstava ostalo je zauvijek u srcu ljudi koji se toga rado sjećaju i danas prepričavaju.
Dok je avijacija NATO-a bombardovala Republiku Srpsku, išao je dječiji program iz Banjaluke. Kome je do slušanja emisije – pomislila je Gordana ono što je često u glavama radijskih novinara. Onda se u nekom trenutku javio dječak iz područja koje je zasipano bombama. Ispričao joj je da ga je majka uvila u ćebe i položila u hodnik kuće, jer nisu imali podrum. Sjetio se radija i okrenuo telefon.
- Teto, javljam se iz maminog ćebeta u hodniku naše kuće...
Slušalac iz Sarajeva ostao je bez vida od snajpera, ali su mu u srcu ostali glasići djece iz emisije "Zvjezdano nebo djetinjstva". Tu ispovijest čula je Gordana Milinović kada je s ansamblom Narodnog pozorišta Republike Srpske gostovala u ovom gradu.
Dječak Vladimir iz okoline Visokog, svoje izbjegličke nevolje izražavao je svakodnevnim crtanjem svog ljubimca – mladunčeta rotvajlera, koje je ostalo u nečijoj milosti, nadao se. Drugovi iz emisije u Srpskom radiju, poklonili su mu jedno štence , od ukupno pet, a koje su dovezli iz komšiluka u kombiju jednog tate.
U Vladimirovom pogledu na to štene ogledala se cijela jedna dječija priča – zajednička sudbina djeteta i psića kojih je, nažalost, bilo i stravičnih u proteklom ratu. Djeca su ostalim psima davala imena u emisiji, u kojoj pjesma nije mogla da nađe mjesto zbog poziva.
Јavio se katkad i poneki mali hajduk u emisiju recitujući mangupski brzo pjesmicu o poštaru i ženama koje trebaju da bježe, spuštajući slušalicu nakon izgovorenog. I u takvim situacijama je voditeljka blago i stabilno reagovala s upozorenjem da će to čuti i učitelji i eto neprilike za ocjenu u dnevniku.
Poželjela su djeca-slušaoci i da odu na "Zmajeve dječije igre" u Novi Sad, pa se zahvaljujući roditeljima-slušaocima i radiju, ta želja i ostvarila. Crtice sjećanja, kojim god redoslijedom ih postavili daju isti novinarski odgovor.
Zvjezdano nebo djetinjstva nije obična dječija emisija, već je u više od tri decenije potvrdila suštinu postojanja radija kao medija. Emisija koja je izuzetnu prihvaćenost među slušaocima uspjela da u punom kapacitetu objedini sa svim konceptualno bitnim elementima profesije odnosno različitim novinarskim formama, što u praksi uglavnom nije sinhronizovano: razgovori u studiju- tematski i profilni, telefonski pozivi, ankete, komentari, dnevne informacije, dramske i pjesničke kreacije.
Emisija koja je u naponu svoje popularnosti postala dio kulture odrastanja i socijalnog obrazovanja djece u Republici Srpskoj. Nedvosmislena ilustracija vrijednosti Gordane Milinović kao radijskog stvaraoca, što nije nepoznanica ni za slušaoce u regionu.
Surovi biološki su razlozi zbog kojih nećemo i dalje slušati špicu emisije, a time je jača i potreba radija da bude ushićeno ponosan zbog toga što se saživio s djecom (i njihovom djecom) u protekle tri decenije.
Pjesma koju su djeca najčešće recitovala, u odresku vremena od 32 godine, u Zvjezdanom nebu djetinjstva, bila je "Stara baka", Јovana Јovanovića Zmaja. Savršeno jasna i jednostavna sve više u sebe tka i zajedničku priču jedne umjetnice, emisije i radija:
"Godine su mnoge, a leđa nejaka,
Godine su teške, zgurila se baka.
Ali ipak voli i pjesmu i šalu,
Uvek ima priču za dečicu malu".
Hvala! Radio Republike Srpske, ponosno.