Republika Srpska je naša svetinja, zavjet za budućnost i odraz slobode srpskog naroda! (VIDEO)
Ali, kao neprolazna kategorija, Srpska je odoljela! Sačuvala identitet i svoj i svog naroda! I ustavnu poziciju skrojenu 1992. i međunarodno potvrđenu tri godine kasnije u Dejtonu, na koju i dalje nasrću domaći unitaristi i strani nelegitimni imperijalisti.
Јoš dok su istorijski procesi sintetizovanja vještačkih nacija na Balkanu postajali pomodarstvo, srpskom narodu zapadno od Drine, osporavano je pravo na nacionalni identitet. I na život! Srbi u Hrvatskoj, gotovo preko noći postali su “statistička greška“. U BiH združenim preglasavanjem Muslimana i Hrvata da BiH funkcionisanje nastavi kao nezavisna država, potpuno je ignorisana volja cijelog jednog državotvornog naroda – srpskog, da opstane u jugoslovenskoj zajednici. Na taj neustavni pokušaj apsolutne marginalizacije uslijedio je iznuđeni i ustavni odgovor. Formirana je Skupština srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.
A na osnovu rezultata kasnijeg plebiscita i univerzalnog i neotuđivog prava svakog naroda na samoorganizovanje, samoopredjeljenje, udruživanje i slobodan društveno-politički, ekonomski i kulturni razvoj, 9. januara 1992. Skupština je donijela Deklaraciju o proglašenju Republike Srpskog naroda u BiH! Rođena je današnja Republika Srpska! Rođena je svetinja i zavjet, kaže predsjednik Srpske Milorad Dodik.
- Republika Srpska je naša svetinja i naš zavjet za budućnost. Republika je odraz slobode srpskog naroda da u njoj živi u miru, zajedno sa drugim narodima - istakao je Dodik.
Život u miru i slobodi, bio je misija Srpske i s početka 90-ih. No druga strana, već paravojno oganizovana, željela je borbu. Sabotirala je čak mirovne pregovore i konfederalno uređenje BiH koje je ponudio portugalski diplomata Žoze Kutiljero. I počeo je troipogodišnji rat, najkrvaviji u Evropi nakon Drugog svjetskog. Samo iz Sarajeva odakle je sve i krenulo, ratni vihor "odnio" je gotovo 150.000 Srba! No "srpska svetinja" i "zavjet za budućnost" su očuvani i međunarodno verifikovani u Dejtonu.
- Republika Srpska je vječna, preživjela je 33 godine i preživjeće još. Slavićemo naše rođendane i ni na koji način nećemo uvrijediti bilo koga drugog i drugačijeg - istakao je predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković.
Temelji Srpske armirani su sa 23.000 života. I 23.000 opomena za očuvanje i za vječnost.
- Republika Srpska je nastala u miru, prije svih ratnih dešavanja, odbranjena je u ratu uz mnogo, mnogo žrtava, mnogo invalida, mnogo protjeranih ljudi mnogo izgubljenih i popaljenih ognjišta. Naravno mi ćemo taj datum da slavimo i nikad se nećemo odreći 9. januara kao Dana Republike Srpske - dodao je ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Danijel Egić.
Preživjela je Republika Srpska sve juriše komšija patološki željnih dominacije i međunarodnih prikrivenih imperijalista i neokolonijalista. Desetine nadležnosti Srpskoj su otete silom, ucjenama ili pravnim nasiljem visokih predstavnika i politički indoktrinisanih sudija koje su "zaboravile" da je Srpska i od Ustavnog suda BiH starija. Ali Ustav ni u zarezu promijenjen nije!
No "kidisanje" na dejtonski Ustav ne prestaje. Po ugledu na mnogo poznatijeg zemljaka iz prošlog vijeka, posljednji u nizu "rušitelj" u pokušaju, Kristijan Šmit. U prizemnim akrobacijama od neprava bi da konstruiše pravo. Opskurno tvrdi da "nijedan pojedinac nije iznad zakona", a onda, kakve li ironije, zakone ispisuje kao pojedinac i to stranac. Vlastitim pisanijama pokušava da poništi zaključke Parlamenta Srpske.
- Mi nemamo takvu praksu od Hitlera i nacista do danas i da neko ko znači ne poštuje njegove odluke koje su iznad Parlamenta, iznad Parlamenata iznad države koje nikome ne odgovara koji je potpuno sebe stavio iznad zakona kao kažem klasični njemački nacistički gaulajter u drugom svjetskom ratu - navodi direktor Centra za društveno-politička istraživanja Republike Srpske Dušan Pavlović.
Na zaštitu, "za vječnost rođene", Republike Srpske od bjelosvjetskih i sarajevskih mešetara i na slavljenje rođendana, pozivaju njeni stvaraoci, ratni branioci, mirnodopski čuvari... svjesni grandioznog djela s početka devedesetih godina prošlog vijeka. Djela koje kao zavjet treba da ostane, opstane i stasava za buduća pokoljenja.