Obilježavanje 31 godine od pogibije osmorice policajaca na bihaćkom ratištu
Kod spomen-ploče u zgradi policije na Urijama biće položeni vijenci i prislužene svijeće, te služen parastos u crkvi.
Nakon toga je planirano druženje saboraca i porodica poginulih u parohijskom domu, a potom odlazak na groblje Pašinac.
Na bihaćkom ratištu 8. februara 1994. poginuli su komandir čete Milenko Šormaz /43/, pripadnici drugog voda Miroslav Paraš /33/, Predrag Kalinić /30/, Željko Bulić /25/, Dragoslav Plavšić /25/, Mišel Nikić /23/ i Draško Tramošljanin /22/, te pripadnik prvog voda Darko Prlina /22/.
Ranjeni su pripadnici prvog voda Mile Marčetić, Milan Đurić i Milosav Sabljić i pripadnik drugog voda Mladen Gavranović. Ranjen i zarobljen je pripadnik drugog voda Vojislav Kondić, koji je danas na čelu prijedorske Boračke organizacije.
Zamjenik komandira čete posebne jedinice prijedorske policije Milutin Pecalj
sjeća da je na ratište otišao par dana prije, a da je kompletna četa došla 5. februara i smjestila se, prvo u školu na Vranjskoj, a potom na liniju kojoj je sa lijeve i desne strane bila Šesta sanska brigada.
U sadejstvu sa Šestim odredom Specijalne brigade policije Dragana Lukača i izviđačima Šeste sanske brigade, 6. februara zauzeli su Barakovac, koji sa visovima Јezerska glava i Hasin vrh čini kompleks Alibegovića kose.
Sutradan, 7. februara, pred samu noć, Lukačev odred je probio dva rova na Hasinom vrhu i prijedorska četa se interventno podigla da zaposjedne dostignuti položaj u širini od oko 200 metara. Šesti odred je otišao na odmor, a plan je bio da se ujutro vrati, te da se proboj nastavi i zauzme Hasin vrh.
Ali Peti korpus takozvane Armije BiH se konsolidovao, 503. cazinskoj brigadi u ispomoć je došla Prva bosanska oslobodilačka brigada i 8. februara u zoru je krenuo kontranapad.
Nakon što je usmjerio ljude u jednu udolinu, Pecalj je zaključio da nedostaju pripadnici drugog voda Miroslav Paraš /33/, Predrag Kalinić /30/, Željko Bulić /25/, Dragoslav Plavšić /25/, Mišel Nikić /23/, Draško Tramošljanin /22/ i Vojislav Kondić, te pripadnik prvog voda Darko Prlina /22/.
Svih osam ostali su na neprijateljskoj strani. Tijela sedmorice su naknadno razmijenjena. Tada sa nepune 24 godine, ranjen i zarobljen je Kondić, koji je razmijenjen nakon 77 dana zarobljeništva u bihaćkom zatvoru.
"To je bio direktan napad i, jednostavno, došlo je do pucanja linije i povlačenja i sanskih i prijedorskih jedinica", ističe Pecalj.
On je tada otišao u petrovačku bolnicu, gdje je od petorice ranjenih Šormaz bio u najtežem stanju, što mu je potvrdio čuveni ratnih hirurg Milovan Kerkez, koji ga je tog dana operisao. Dan kasnije Šomraz je transportovan na kliniku u Banjaluku, a 10. februara je podlegao ranama.
- Ranjeni su i pripadnici prvog voda Mile Marčetić, Milan Đurić i Milosav Sabljić i pripadnik drugog voda Mladen Gavranović, koji su zajedno sa komandirom Šomrazom prevezeni u petrovačku bolnicu, vojnim kamionom, onom `stopedesetkom` - podsjeća Pecalj.
Dana 8. februara 1994. godine na bihaćkom ratištu živote je izgubilo osam prijedorskih policajaca, a ukupno 74 pripadnika nekadašnjeg CЈB Prijedor dalo je živote za odbranu Republike Srpske, odnosno 782 pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.