Govor DŽej Di Vansa koji je šokirao Evropu: Veći ste neprijatelji sami sebi nego što su vam Rusija i Kina (VIDEO)
Govor prenosimo u cijelosti:
Јedna od stvari o kojoj sam danas želio da pričam su, naravno, naše zajedničke vrijednosti. I, znate, sjajno je vratiti se u Njemačku. Kao što ste ranije čuli, bio sam ovdje prošle godine kao senator Sjedinjenih Država. Vidio sam ministra spoljnih poslova Dejvida Lamija i našalio se da smo obojica prošle godine imali drugačije poslove nego sada. Ali sada je vrijeme za sve naše zemlje, za sve nas koji smo imali sreću da nam naši narodi daju političku moć, da je mudro iskoristimo da poboljšamo svoje živote.
I želim da kažem da sam imao sreću da provedem neko vrijeme izvan zidova ove konferencije u posljednja 24 sata, i bio sam impresioniran gostoprimstvom ljudi čak i, naravno, dok su bili potreseni zbog jučerašnjeg užasnog napada. Prvi put sam bio u Minhenu sa svojom ženom, koja je danas ovdje sa mnom, na ličnom putovanju. I uvijek sam volio grad Minhen, i uvijek sam volio njegove ljude.
Samo želim da kažem da smo veoma pogođeni, a naše misli i molitve su sa Minhenom i svima koji su pogođeni zlom nanesenom ovoj prelijepoj zajednici. Mislimo na vas, molimo se za vas i sigurno ćemo navijati za vas u danima i nedjeljama koje dolaze.
Okupljamo se na ovoj konferenciji, naravno, da razgovaramo o bezbjednosti. I obično mislimo na prijetnje našoj spoljnoj bezbjednosti. Vidim mnogo, mnogo značajnih vojnih lidera okupljenih danas ovde.
Ali dok je Trampova administracija veoma zabrinuta za evropsku bezbjednost i vjeruje da možemo da dođemo do razumnog rješenja između Rusije i Ukrajine – a takođe vjerujemo da je važno da Evropa u narednim godinama značajno pojača svoju odbranu – prijetnja o kojoj se najviše brinem u odnosu na Evropu nije Rusija, nije Kina, nije bilo koji drugi spoljni akter. Ono o čemu brinem je prijetnja iznutra. Uzmicanje Evrope od nekih od njenih najosnovnijih vrijednosti: vrijednosti koje dijele sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Bio sam iznenađen što je bivši evropski komesar nedavno na televiziji zvučao oduševljeno što je rumunska vlada upravo poništila čitave izbore. On je upozorio da ako stvari ne budu išle po planu, ista stvar bi se mogla desiti i u Njemačkoj.
Takve galantne izjave šokantne su za američke uši. Godinama su nam govorili da je sve što finansiramo i podržavamo u ime naših zajedničkih demokratskih vrijednosti. Sve, od naše ukrajinske politike do digitalne cenzure, knjiži se kao odbrana demokratije. Ali kada vidimo da evropski sudovi poništavaju izbore i visoke zvaničnici prete da će poništiti i druge, trebalo bi da se zapitamo da li se držimo proklamovanog visokog standarda. I kažem Mi, jer suštinski vjerujem da smo u istom timu.
Moramo učiniti više od razgovora o demokratskim vrijednostima. Moramo ih živjeti. Sada, u živom sjećanju mnogih od vas u ovoj prostoriji, Hladni rat je iznjedrio branioce demokratije od mnogih tiranskih sila na ovom kontinentu. I pogledajte stranu u toj borbi koja je cenzurisala neistomišljenike, koja je zatvarala crkve, koja je otkazala izbore. Da li su oni bili dobri momci? Svakako ne.
I hvala Bogu izgubili su hladni rat. Izgubili su jer nisu ni cijenili ni poštovali sve izuzetne blagoslove slobode, slobode da se iznenade, da se griješi, izmišlja, da se gradi. Kako se ispostavilo, ne možete nalagati inovaciju ili kreativnost, kao što ne možete natjerati ljude šta da misle, šta da osjećaju ili u šta da vjeruju. I vjerujemo da su te stvari sigurno povezane. I nažalost, kada pogledam Evropu danas, ponekad nije baš jasno šta se dogodilo nekim od pobjednika u hladnom ratu.
Gledam u Brisel, gdje su komesari Evropske komisije upozorili građane da namjeravaju da ugase društvene mreže u vrijeme građanskih nemira: u trenutku kada uoče ono što su ocijenili kao "sadržaj mržnje". Ili baš u ovu zemlju u kojoj je policija izvršila racije protiv građana osumnjičenih da objavljuju antifeminističke komentare na internetu u okviru "borbe protiv mizoginije" na internetu.
Gledam u Švedsku, gdje je prije dvije nedjelje vlada osudila hrišćanskog aktivistu za učešće u spaljivanju Kurana koje je rezultiralo ubistvom njegovog prijatelja. I kao što je sudija u njegovom slučaju jezivo primijetio, švedski zakoni o navodnoj zaštiti slobode izražavanja, u stvari, ne daju – i citiram – "slobodnu propusnicu" da se bilo šta uradi ili kaže bez rizika da uvrijedi grupu koja ima to uvjerenje.
I što je možda najviše zabrinjavajuće, gledam na naše veoma drage prijatelje, Ujedinjeno Kraljevstvo, gdje je nazadovanje od prava savjesti stavilo osnovne slobode religioznih Britanaca posebno na nišan. Prije nešto više od dvije godine, britanska vlada optužila je Adama Smita Konera, 51-godišnjeg fizioterapeuta i vojnog veterana, za gnusni zločin da je stajao 50 metara od klinike za abortuse i tiho se molio tri minuta, ne ometajući nikoga, ne komunicirajući ni sa kim, samo se tiho molio sam. Nakon što su ga britanski organi za sprovođenje zakona uočili i zahtijevali da im kaže za šta se moli, Adam je jednostavno odgovorio, to je bilo u ime njegovog nerođenog sina.
On i njegova bivša djevojka su abortirali godinama ranije. Policajce to nije taklo. Adam je proglašen krivim za kršenje novog vladinog zakona o tampon zonama, koji kriminalizuje tihu molitvu i druge radnje koje mogu uticati na odluku osobe u krugu od 200 metara od ustanove za abortus. Osuđen je da tužilaštvu plati hiljade funti sudskih troškova.
Volio bih da mogu da kažem da je ovo slučajnost, jednokratni, sumanuti primjer loše napisanog zakona koji je donesen protiv jedne osobe. Ali ne. Prošlog oktobra, prije samo nekoliko mjeseci, škotska vlada je počela da dijeli pisma građanima čije kuće leže u takozvanim zonama bezbjednog pristupa, upozoravajući ih da čak i privatna molitva u njihovim domovima može predstavljati kršenje zakona. Naravno, vlada je pozvala ljude da prijave sve sugrađane za koje se sumnja da su krivi za misaoni zločin u Britaniji i širom Evrope.
Sloboda govora, bojim se, je u povlačenju i u interesu komedije, prijatelji moji, ali i u interesu istine, priznaću da ponekad najglasniji glasovi za cenzuru dolaze ne iz Evrope, već iz moje zemlje, gdje je prethodna administracija prijetila i maltretirala kompanije društvenih medija da cenzurišu takozvane dezinformacije.
Dezinformacije, kao što je, na primjer, ideja da je koronavirus vjerovatno procurio iz laboratorije u Kini.
Naša vlast je ohrabrivala privatne kompanije da ućutkaju ljude koji su se usudili da izgovore ono što se pokazalo kao očigledna istina.
Tako da danas dolazim ovdje ne samo sa zapažanjem, već sa ponudom.
I baš kao što je izgledalo da je Bajdenova administracija očajnički željela da ućutka ljude da govore šta misle, tako će Trampova administracija učiniti upravo suprotno, i nadam se da možemo zajedno da radimo na tome.
Vašington ima novog šerifa. I pod vođstvom Donalda Trampa, možda se ne slažemo sa vašim stavovima, ali ćemo se boriti da odbranimo vaše pravo da ih ponudite javno.
Sada smo, naravno, na mestu da je situacija postala toliko loša da je Rumunija ovog decembra direktno poništila rezultate predsjedničkih izbora na osnovu slabih sumnji obaveštajne agencije i ogromnog pritiska njenih kontinentalnih suseda.
Sada, koliko sam razumio, argument je bio da su ruske dezinformacije zarazile rumunske izbore. Ali zamolio bih svoje evropske prijatelje da imaju neku perspektivu.
Možete vjerovati da je pogrešno što Rusija kupuje reklame na društvenim mrežama kako bi uticala na vaše izbore. Svakako, da. Možete to osuditi čak i na svjetskoj sceni. Ali ako se vaša demokratija može uništiti sa nekoliko stotina hiljada dolara digitalnog oglašavanja iz strane zemlje, onda to nije bilo mnogo jako, za početak.
Sada, dobra vijest je da slučajno mislim da su vaše demokratije znatno manje krhke nego što se mnogi ljudi očigledno plaše.
I zaista vjerujem da će, ako dozvolimo našim građanima da iznesu svoje mišljenje, oni biti još jači. Što nas, naravno, vraća u Minhen, gdje su organizatori upravo ove konferencije zabranili poslanicima koji predstavljaju populističke partije i ljevice i desnice da učestvuju u ovim razgovorima. Sada, opet, ne moramo da se slažemo sa svime ili bilo čime što ljudi kažu. Ali kada politički lideri predstavljaju važno biračko tijelo, na nama je da barem učestvujemo u dijalogu sa njima.
Sada, mnogima od nas sa druge strane Atlantika, to sve više liči na stare ukorenjene interese koji se kriju iza ružnih riječi iz sovjetskog doba kao što su misinformacije i dezinformacije, kojima se jednostavno ne sviđa ideja da neko sa alternativnim gledištem može da izrazi drugačije mišljenje ili, ne daj Bože, da glasa na drugačiji način, ili još gore, da pobijedi na izborima.
Ovo je konferencija o bezbjednosti i siguran sam da ste svi došli ovdje spremni da razgovarate o tome kako tačno namjeravate da povećate potrošnju na odbranu u narednih nekoliko godina u skladu sa nekim novim ciljem. I to je sjajno, jer kao što je predsjednik Tramp sasvim jasno rekao, vjerujemo da naši evropski prijatelji moraju da igraju veću ulogu u budućnosti ovog kontinenta. Mislimo da ne čujete najbolje ovaj izraz "podjela tereta, ali mislimo da je to važan dio našeg zajedničkog saveza koji Evropljani treba da podrže dok se Amerika fokusira na druge delove sveta koji su u velikoj opasnosti.
Ali dozvolite mi da vas pitam i kako ćete uopšte početi da razmišljate o vrstama budžetskih pitanja ako ne znamo šta je to što uopšte branimo? Već sam mnogo toga čuo u svojim razgovorima i imao sam mnogo, mnogo sjajnih razgovora sa mnogim ljudima koji su se okupili ovde u ovoj prostoriji. Čuo sam mnogo o tome od čega treba da se branite, i naravno, to je važno. Ali ono što mi se čini malo manje jasnim, a svakako mislim i mnogim građanima Evrope, jeste za šta se tačno branite. Koja je pozitivna vizija koja animira ovaj zajednički bezbednosni dogovor za koji svi verujemo da je toliko važan?
Duboko vjerujem da nema sigurnosti ako se plašite glasova, mišljenja i savjesti koji vode vaš narod. Evropa se suočava sa mnogim izazovima. Ali kriza sa kojom se ovaj kontinent suočava upravo sada, kriza sa kojom se svi zajedno suočavamo, je ona koju sami stvaramo. Ako se kandidujete u strahu od sopstvenih glasača, Amerika ne može ništa da učini za vas. U tom smislu, postoji li nešto što možete učiniti za američki narod koji je izabrao mene i predsjednika Trampa. Potrebni su vam demokratski mandati da biste postigli bilo šta od vrijednosti u narednim godinama.
Zar nismo ništa naučili da tanki mandati daju nestabilne rezultate? Ali postoji toliko mnogo vrijednosti što se može postići takvom vrstom demokratskog mandata za koji mislim da će proizaći iz boljeg reagovanja na glasove vaših građana.
Ako želite da uživate u konkurentnim ekonomijama, ako želite da uživate u pristupačnoj energiji i sigurnim lancima snabdijevanja, onda su vam potrebni mandati za upravljanje jer morate da donosite teške izbore da biste uživali u svim ovim stvarima.
I naravno, mi to veoma dobro znamo. U Americi ne možete osvojiti demokratski mandat cenzurisanjem protivnika ili stavljanjem u zatvor. Bilo da je to vođa opozicije, ponizna hrišćanka koja se moli u sopstvenoj kući ili novinarka koja pokušava da saopšti vijest. Niti ga možete osvojiti zanemarivanjem svog osnovnog biračkog tijela po pitanjima kao što je, ko može da bude dio našeg zajedničkog društva.
I od svih hitnih izazova sa kojima se suočavaju nacije predstavljene ovdje, vjerujem da nema hitnijeg izazova od masovne migracije. Danas se skoro svaki peti čovjek koji živi u ovoj zemlji doselio ovdje iz inostranstva. To je, naravno, rekord svih vremena. To je sličan broj, inače, u Sjedinjenim Državama, takođe najviši za sva vremena. Broj imigranata koji su ušli u EU iz zemalja koje nisu članice EU se udvostručio samo između 2021. i 2022. godine. I naravno, od tada je postao mnogo veći.
I znamo situaciju. Nije se materijalizovao u vakuumu.
To je rezultat niza svjesnih odluka koje su doneli političari širom kontinenta, i drugi širom svijeta, tokom jedne decenije. Vidjeli smo strahote koje su donijele ove odluke juče baš u ovom gradu. I naravno, ne mogu to ponovo da spomenem bez razmišljanja o strašnim žrtvama kojima je upropašćen prelijep zimski dan u Minhenu. Naše misli i molitve su sa njima i ostaće sa njima. Ali zašto se to uopšte dogodilo?
To je užasna priča, ali smo je čuli previše puta u Evropi, a nažalost previše puta i u Sjedinjenim Državama. Tražilac azila, često mladić u srednjim 20-im godinama, već poznat policiji, zabio se automobilom u gomilu i razbio zajednicu. Јedinstvo. Koliko puta moramo da pretrpimo ove užasne događaje prije nego što promijenimo kurs i pokrenemo našu zajedničku civilizaciju u novom pravcu? Nijedan glasač na ovom kontinentu nije otišao do glasačke kutije da otvori kapije milionima neproverenih imigranata.
Ali znate li za šta su glasali? U Engleskoj su glasali za Bregzit. I slagali se ili ne, glasali su za to. I sve više širom Evrope glasaju za političke lidere koji obećavaju da će stati na kraj migracijama van kontrole. Јa se slažem sa mnogim od ovih zabrinutosti, ali ne morate da se slažete sa mnom.
Mislim da je ljudima stalo do svojih domova. Brinu se za svoje snove. Oni brinu o svojoj bezbjednosti i sposobnosti da obezbijede sebi i svoju djecu.
I pametni su. Mislim da je ovo jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio u svom kratkom vremenu u politici. Suprotno onome što možete čuti nekoliko planina odavde, u Davosu, građani svih naših nacija generalno ne misle o sebi kao o obrazovanim životinjama ili kao o zamjenljivim zupčanicima globalne ekonomije. I nije iznenađujuće što ne žele da ih njihovi lideri nemilosrdno miješaju ili nemilosrdno ignorišu. A posao demokratije je da rješava ova velika pitanja na glasačkoj kutiji.
Vjerujem da otpuštanje ljudi, odbacivanje njihovih briga ili još gore, gašenje medija, gašenje izbora ili isključivanje ljudi iz političkog procesa ništa ne štiti. U stvari, to je najsigurniji način da se uništi demokratija. Govor i izražavanje mišljenja nije miješanje u izbore. Čak i kada ljudi izražavaju stavove van vaše zemlje, pa čak i kada su ti ljudi veoma uticajni – i vjerujte mi, to govorim sa svim humorom – ako američka demokratija može da preživi deset godina grdnji Grete Tunberg, preživjećete i vi nekoliko mjeseci Ilona Maska.
Ali ono što nijedna demokratija, američka, njemačka ili evropska, neće preživjeti, jeste reći milionima glasača da su njihove misli i brige, njihove težnje, njihove molbe za olakšanjem nevažeće ili nedostojne da se čak i razmatraju.
Demokratija počiva na svetom principu da je glas naroda bitan. Nema mjesta za zaštitne zidove. Ili se pridržavate principa ili ne. Evropljani, narod ima glas. Evropski lideri imaju izbor. I moje čvrsto uvjerenje je da ne treba da se plašimo budućnosti.
Prihvatite ono što vam ljudi govore, čak i kada je iznenađujuće, čak i kada se ne slažete.
I ako to učinite, možete se suočiti sa budućnošću sa sigurnošću i samopouzdanjem, znajući da nacija stoji iza svakog od vas. I to je, za mene, velika magija demokratije. Nije u ovim kamenim zgradama ili prelepim hotelima. Nije čak ni u velikim institucijama koje smo zajedno izgradili kao zajedničko društvo.
Vjerovati u demokratiju znači razumeti da svaki naš građanin ima mudrost i ima glas. A ako odbijemo da slušamo taj glas, čak i naše najuspješnije borbe će obezbijediti vrlo malo. Kao što je papa Јovan Pavle Drugi, po mom mišljenju, jedan od najneobičnijih šampiona demokratije na ovom ili bilo kom drugom kontinentu, jednom rekao, "ne bojte se". Ne treba da se plašimo naših ljudi čak ni kada izražavaju stavove koji se ne slažu sa njihovim vođstvom.
Hvala svima. Srećno svima vama. Bog vas blagoslovio, rekao je potpredsjednik SAD DŽej Di Vans u obraćanju učesnicima Minhenske bezbjednosne konferencije.
Izvor: Minhenska bezbjednosna konferencija/RTS