Kostić: Na ruskom jeziku je ispjevana najveća hrišćanska poezija
Kostić, koji je dobitnik Međunarodne nagrade za prevođenje poezije "Kolja Mićević" za 2024. godinu za ukupno prevodilačko djelo, posebno za prevod i prepjev Antologije ruske poezije /10-21. vijek/, naveo je da nema sumnje da je to najveća poezija koja je ispisana u književnosti i da mu je bilo stalo da se to što vjernije prenese na srpski jezik.
- Možda sam uspijevao jer sam to spontano radio decenijama i zavisilo je od nadahnuća. Na kraju se sve samo složilo u tri velika toma - rekao je Kostić.
On je naglasio da mu predstavlja istinsku čast priznanje koje nosi ime Kolje Mićevića, jednog od najznačajnijih prevodilaca poezije na srpski jezik u posljednjih šest-sedam decenija.
- Mićević je, nema sumnje, jedan od najistaknutijih predstavnika velike srpske prevodilačke škole, koja po mnogima traje bezmalo 200 godina, od onog broja časopisa "Letopis Matice srpske" koji je 1826. godine objavio odlomke Puškinove poeme "Poltava" - rekao je Kostić.
Kako je naglasio, i on je svoj pozamašni prevodilački opus započeo 1974. godine Puškinovim stihovima.
- Potom sam u nekim proplancima između svog autorskog pisanja prepjevavao poeziju ostalih ruskih pjesnika i objavljivao ih u beogradskim časopisima i listovima - Visockog, Ljermontova, Bloka, Pasternaka... Prepjevavao sam i više poljskih autora, Leopolda Stafa, Boleslava Lesmijana, Galčinskog, Tuvima, Zbignjeva Herberta i ostale - naveo je Kostić.
On podsjeća da je devedesetih godina naovamo prepjevavao uglavnom ruske pjesnike i zahvaljujući minulom radu sve te stihove skupio sam u tri pozamašna toma objavljena u banjalučkoj "Prosvjeti", prvo u dvojezičko rusko-srpskom izdanju knjigu "Trideset ruskih pjesnika", a sada u dvotomnoj antologiji ruske poezije od 10. do 21. vijeka.
- Prikazao sam pregled cjelokupne ruske poezije od 10. vijeka do naših dana i sam se navodi zaključak da je ruska poezija stara koliko i hrišćanstvo u Rusiji. To je vjerovatno jedina i jedinstvena hrišćanska poezija napisana u kontinuitetu i ne postoji nešto slično na bilo kojem evropskom jeziku - rekao je Kostić.
On naglašava da nigdje ni na zapadu ni na istoku ne postoji to što je u Rusiji, da je njena država stara koliko i poezija.
- One su se nekako pratile kroz istorijske faze i turbulencije i ova dva toma će pokazati koliko je ruska poezija bila državotvorna. Ona je izgrađivala svoju državu i ne znam ko je na koga više uticao - ali čini se da je ipak država više uticala da se takva poezija ispjeva na veličanstvenom i prebogatom ruskom jeziku - rekao je Kostić.
On kaže da je imao sreće posljednje tri decenije da je u braku sa Ruskinjom, sjajnim poznavaocem ruske poezije i jezika, glumicom Јelenom Trepetovom koja mu, kako ističe, nije dala da pogriješi u shvatanju smisla i uvijek bi mu pritekla u pomoć.
- Ukazala mi je i na neke pjesnike koji su bili zaobiđeni u turbulentnoj istoriji Rusije, posebno 20. vijeka. Barem njih 10-15 velikih ruskih pjesnika koji su u 20. vijeku kao emigranti stvarali u Evropi, potpuno neprimijećeno od te Evrope za koju znamo kakav odnos i danas ima prema ruskoj književnosti i poeziji. Ovi pjesnici se u Rusiji vraćaju u lektire - naglasio je Kostić.
On smatra da je srpski jezik zahvalan, neistrošen, što nije slučaj sa zapadnoevropskim jezicima koji su istrošeni i ispisani i više ne pripadaju književnosti, već nekim drugim sferama.
- Srpski jezik još služi književnosti i nadam se da će antologije i moj opus doprinijeti vraćanju poezije u žižu društvenog interesovanja odakle je istisnuta decenijama i na marginama je. Mislim da je preko ruske poezije najbolji put da se vrati njen značaj i čitanje poezije jer je to znak velike duhovnosti jednog naroda - naglasio je Kostić.