Proroković: Dva opasna događaja u istom danu - svako ko se ispriječi dubokoj zapadnoj državi biće kažnjen
Tekst objavljujemo u cjelini:
Iz formalnog ugla posmatrano, radi se o klasičnim zloupotrebljavanjima pravosudne grane vlasti u političke svrhe. Želi se politička eliminacija nepodobnih kandidata.
Svakako, osuda Dodika ima „duplo dno“, njome se, ako bude do kraja sprovedena, stvara presedan koji će se i dalje koristiti za obezvlašćivanje Republike Srpske.
Јasna veza između dva progona
Iz neformalnog ugla posmatrano, simbolička veza lako je uočljiva: ko se ispriječi interesima transatlantske duboke države – biće kažnjen. Istina, transatlantska duboka država jeste poražena u Vašingtonu na prethodnim predsjedničkim izborima, ali nije poražena ni u Briselu, niti u Londonu. Politika je borba, svako se bori sa sredstvima kojima raspolaže, pa se inicijative usmjeravaju ka državama i pojedinacima protiv kojih je moguće djelovati.
Elem, Kalin Đorđesku je zaustavljen dok se nalazio na putu ka državnoj izbornoj komisiji, ka kojoj je krenuo kako bi prijavio kandidaturu za predstojeće predsjedničke izbore.
Poslije skandala u decembru prošle godine, kada je Ustavni sud nakon prvog kruga poništio prethodne izbore i tako faktički spriječio Đorđeskua da postane predsjednik, Rumuniju su serijski potresale krize, jedna za drugom.
Naposlijetku, doskorašnji predsjednik Klaus Јohanis je, uprkos tumačenju Vrhovnog suda kako može nastaviti da obavlja funkciju i nakon isteka mandata – podnio ostavku. Đorđesku je, uz podršku dvije parlamentarne stranke nastavio svoju kampanju, prijeteći sudijama Ustavnog suda da će odgovarati za veleizdaju, dok su pravosudni organi pripremali nove optužnice protiv njega.
Sada, kada je odlučeno da se na izbore ponovo izlazi 4. maja, Đorđesku je priveden upravo zbog tih novih istraga.
Da sve bude interesantnije, dan pred privođenje oglasio se živopisni Điđi Bekali, tranzicioni biznismen, zatim političar, poznat i kao vlasnik FCSB (to jeste nekadašnje bukureštanske Steaue, danas „preimenovane“, u kojoj on sastavlja tim jer, kako je objasnio, igrači se ionako dovode njegovim novcem, pa šta tu ima trener da se pita), poznat po tome što često neotesano i „direktnim porukama“ (a drugačije i ne umije) uveseljava publiku, rekavši: „Za najviše nedjelju ili deset dana pojaviće se dokazi, video snimci, njegovi snimci i izjave ljudi koji govore da su potrošili novac u dogovoru sa njim i dokazi da podstiče na nasilje, legionarstvo i antisemitizam, to je ono što sam shvatio iz određenih izvora“.
Kako je srušena „operacija Đorđesku“
Kako je bilo moguće da Bekali unaprijed sazna koje postupke vodi rumunsko tužilaštvo? Ovo već u startu diskredituje cijelu operaciju, a diskredituje je još nekoliko stvari.
Prvo, Đorđesku se tereti za „podsticanje na radnje protiv ustavnog poretka“, „saopštavanje lažnih informacija“ i umiješanost u osnivanje organizacije „fašističkog, rasističkog ili ksenofobičnog karaktera“.
Rumunski mediji uveliko prenose i detalje na kojima se temelje sumnje tužilaštva, a oni su opet povezani ili sa kontekstualizacijom nekih starih izjava Đorđeskua, ili sa njegovom privatnom prepiskom sa ljudima za koje se tvrdi da su mu bliski i da su „legionari“.
Pojam „legionar“ u rumunskoj politici uglavnom i najčešće nema izrazito negativnu konotaciju, vezuje se za pokret osnovan 1927. godine (Legija arhangela Mihaila) koji je bio antidemokratski, antikapitalistički, antikomunistički i antisemitski. Legija je imala kratku, ali veoma burnu istoriju.
Ovakav ideološki okvir faktički ih je predodredio za saradnike njemačkih nacista, ali se ispostavilo da su kasnije njemačke službe učestvovale u satiranju Gvozdene garde, paramilitarne legionarske organizacije.
Јon Antonesku, rumunski vođa, sklopio je pakt sa legijom, čak je Rumunija proglašena „Nacionalnom legionarskom državom“ na početku njegove vladavine, ali je ubrzo ušao u sukob sa njima, koji je legionare skupo stajao.
Rastureni u svakom pogledu, legionari su u poslijeratnim godinama završili na raznim stranama. Edvard Ber piše kako je dio njih, koji su ostali u Rumuniji, čak radio za nove komunističke vlasti na poslovima razbijanja kontrarevolucionarne opozicije (moguće da su se tako svetili grupama koje su ostale uz Antoneskua).
Roland Klark navodi da je, kao i brojne druge evropske fašiste i nacionaliste u hladnoratovskoj eri, dio onih koji su emigrirali prihvatila američka obavještajna zajednica kako bi joj poslužili za borbu protiv socijalističkih vlasti.
Sa jedne strane, legionari se doživljavaju kao kolaboracionisti, često i poistovećuju sa Gvozdenom gardom – odgovornom za jezive zločine nad jevrejskim stanovništvom u Bukureštu i Јašiju. Sa druge strane, istoričar Stenli Pejn konstatuje da je „Legija vjerovatno bila najneobičniji masovni pokret međuratne Evrope.“
U zavisnosti od toga šta se posmatra, ideologija, politička praksa ili djelovanje paramilitarne organizacije – tako se i oblikuje stav kod dijela posmatrača. Јedan od najpoznatijih legionara, recimo, bio je Mirčea Elijade, koji se i u kasnijem radu oslanjao na filozofiju misticizma, kojom je bila duboko prožeta legionarska ideološka potka.
Logično, za one koji bi da sude Đorđeskuu, asocijacija na legiju je ovo prvo navedeno, pa se zato u nastavku dodaju sumnjičenja kako je nesuđeni rumunski predsjednik sa prošlih izbora i – fašista i antisemita. Međutim, ovdje je sada pitanje: ako je sve navedeno tačno, zašto za istu ovu stvar nisu optužili Đorđeskua prije prošlih izbora? Kako su deklarisanom fašisti i osvjedočenom antisemiti dozvolili da se uopšte kandiduje 2024. godine?
Pare za kampanju i „zli Rusi“
Drugo, ovi dokazi, koji će se vjerovatno upariti sa novim optužbama vezanim za finansiranje kampanje – pojavljuju se nakon dvomjesečne istrage.
Prema tvrdnjama rumunskih medija, istraga je bila duga pošto se radi o kompleksnoj shemi finansiranja.
Ispada da se Đorđesku za ovu kandidaturu pripremao godinama unaprijed, sakrivajući novac po raznim računima i usmjeravajući ga ka tačno određenim medijima i društvenim mrežama. U ovome samo fali jedan detalj: Đorđesku je u prošlu izbornu kampanju ušao kao „potpuni anonimus“ i „teški autsajder“.
Da je raspolagao velikim sredstvima i spremao se za predsjedničke izbore godinama unaprijed, bolje bi organizovao „ulazak na političku scenu“.
Treće, Đorđesku je od strane Ustavnog suda „izbačen“ iz predsjedničke trke 2024. godine pod smiješnom optužbom, koja je trebalo da pokaže kako su se „zli Rusi“ umiješali u sve i uticali na rezultat prvog kruga.
Ali, ako se sada Đorđeskuu „prišiva“ etiketa fašističkog legionara, kako on istovremeno može biti i „ruski čovjek“?
Te dvije kategorije u potpunosti isključuju jedna druga. Takođe, kada je već riječ o fašizmu, za velike borce protiv te pošasti u rumunskom političkom životu, pitanje je šta i koga onda oni aktivno pomažu u Ukrajini?
A Đorđesku se, između ostalog, ponovo pokušava eliminisati sa izbora baš zbog Ukrajine, odnosno zbog njegovog stava o sukobu u Ukrajini. I taj stav, u većoj ili manjoj mjeri suprotan zvaničnoj politici Bukurešta, dijeli ogroman broj Rumuna.
Zapravo, na nekim fer i demokratskim izborima, vjerovatno bi se glasanjem u drugom krugu (tradicionalno, u prvom krugu uvijek se kandiduje veći broj političara), u referendumskoj atmosferi - pokazala najčistija moguća slika: koliko Rumuna podržava zvaničnu politiku.
Prema istraživanjima iz decembra 2024. godine, Đorđesku je u tom drugom krugu trebao da pobijedi sa 62-67% osvojenih glasova. I to u relativno nefer i nedemokratskim uslovima, napadan i sabotiran sa svih strana. Zbog toga je krajnje nejasno u ovom trenutku šta se novim akcijama tužilaštva i ovako montiranim optužbama može postići?
Nalogodavcima ovih akcija, koji sasvim sigurno ne žive u Bukureštu, u glavi je samo jedna stvar: kako eliminisati Đorđeskua? Ako mu ovo privođenje i zabrana oglašavanja na društvenim mrežama u narednih 60 dana (to je izrečena mjera) ne obore rejting, nije isključeno i da će se već izmisliti način da mu zabrane kandidovanje.
Ali, istovremeno – zbog eliminacije jednog kandidata ide se iz greške u grešku, gubi povjerenje u institucije, delegitimizuju sve demokratske procedure i u potpunosti destabilizuje politički sistem.
I to na dugi rok. Kao, uostalom, i u Bosni i Hercegovini.