Obilježavanje 41 godine od smrti Branka Ćopića
Kod Ćopićeve biste u dvorištu spomen-škole biće položeni vijenci, dok će književni čas biti održan kod spomen-kuće književnika.
Ćopić je rođen 1. januara 1915. godine u Hašanima. Prvu književnu nagradu dobio je 1938. godine od Akademije sedam umjetnosti za kratku priču, 1939. godine Rakićevu nagradu, a zatim i nagradu Srpske kraljevske akademije 1940. godine.
Njegova antologijska zbirka pripovjedaka "Bašta sljezove boje" osvojila je Njegoševu nagradu 1972. godine, a NIN-ovu nagradu za najbolji roman dobio je 1958. godine za djelo "Ne tuguj bronzana stražo".
Od 1968. godine Ćopić je bio član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Drugi svjetski rat podstakao je Ćopića da napiše romane "Prolom", "Gluvi barut", "Ne tuguj bronzana stražo" i "Osma ofanziva", zatim pripovijetke "Rosa na bajonetima", "Surova škola", "Ljubav i smrt", "Doživljaji Nikoletine Bursaća", "Gorki med", "Sveti magarac", "Ljudi s repom" i zbirke pjesama "Ognjeno rađanje domovine" i "Ratnikovo proljeće".
Napisao je i romane za djecu "Orlovi rano lete", "Slavno vojevanje" i "Bitka u zlatnoj dolini" /poznati su kao "Pionirska trilogija"/ i "Magareće godine", zbirke priča "Priče partizanke", "Vratolomne priče", "Priče ispod zmajevih krila" i "Doživljaji mačka Toše".
Autor je zbirki pjesama "Čarobna šuma", "Armija odbrana tvoja", "Partizanske tužne bajke", "Večernje priče", "Djeda Trišin mlin" i "Nestašni dječaci".
Branko Ćopić izvršio je samoubistvo 26. marta 1984. godine skokom sa savskog mosta u Beogradu.