Američki naučnici oživjeli vrstu vuka koja je izumrla prije više od 10 hiljada godina (VIDEO)
Njihov cilj nije samo oživljavanje prošlosti, već i budućnost ugroženih životinja.
Genetika više nije nauka budućnosti, sada je sredstvo za povratak u daleku prošlost. Predator koji je nekada vladao sjevernom Amerikom, dobija priliku za novi život zahvaljujući DNK inženjeringu i znanju naučnika iz kompanije "Kolosal". Njihova glavna naučnica, Bet Šapiro, objašnjava kako izgleda ovaj proces.
- Dakle, deekstinkcija za nas znači rekreiranje ovih fenotipa. Sivi vuk je najbliži živi rođak ove vrste vuka. Genetski su veoma slični, 99,5 odsto slični. I fenotipski, njihova morfologija je takođe slična, samo što su ovi vukovi mnogo veći, mišićaviji i imaju svjetliju boju krzna i druge stvari koje možemo vidjeti iz fosila. I tako smo ciljali na DNK sekvence koje vjerujemo da dovode do tih osobina. Zatim smo editovali ćelije sivih vukova kako bi sadržale te DNK varijante, onda smo klonirali te ćelije i stvorili naše vukove - istakla je glavna naučnica u kompaniji "Kolosal" Bet Šapiro.
Neki naučnici upozoravaju da rekonstrukcija izgleda i ponašanja izumrle vrste ne znači i njeno ponovno oživljavanje. Genetičar Vinset Linč podsjeća da ne možemo sa sigurnošću znati šta tačno pokušavamo da rekreiramo.
- Deekstinkcija nečega bi značila vraćanje te evolucijske linije u postojanje, što bi izazvalo prazninu tamo gdje je ta vrsta postojala, prazninu kada ona nije pstojala, i sada kada ta vrsta ponovo postoji. Ono što su oni uradili je korištenje genetskog inženjeringa da sivi vuk spolja liči na bijelog vuka, ili bar na ono što mislimo da je ličilo na tog vuka iz prošlosti, jer ni mi baš nismo sigurni kako je izgledao - navodi profesor na Univerzitetu u Bufalu Vinsent Linč.
Tim iz kompanije "Kolosal" tvrdi da tehnologija nije samo precizna, već i etički promišljena. Proces ne uključuje stvaranje embriona u laboratoriji, već pažljivo manipulisanje ćelijama koje već postoje.
- Kada uzmete jajnu ćeliju koja je zrela i spremna da bude oplođena, ali još uvijek nije oplođena. To je slično tome kada žena ide na vantjelesnu oplodnju, samo što mi jajne ćelije ne uzmemo pa oplodimo u laboratoriji. Umjesto toga, uzimamo te zrele jajne ćelije i vadimo genetski materijal koji bi došao od majke. A zatim stavljamo u cijelu ćeliju koja sadrži genetski materijal majke i oca - dodaje Šapiro.
Kada se naučna teorija pretvori u stvarno, živo mladunče, briga o njemu postaje jednako važna kao i stvaranje. Tu ulogu preuzeo je Met DŽejms, glavni stručnjak za brigu o životinjama. Njegova priča nije samo o genetici, već i o instinktima, navikama i učenju života.
- Pogledali smo šta radimo sa sivim vukovima. Pojačali smo kalorijske vrijednosti formule i počeli da ih stavljamo na zamjenu za mlijeko za mladunčad, formulu, a zatim su već za osam sedmica počeli da se odvikavaju i jedu čvrstu hranu. Tako da su dobijali sve, od mljevenog mesa poput govedine, jelena i mesa konja. Mogu da žvaću i meso i kosti - navodi glavni stručnjak za brigu o životinjama u kompaniji "Kolosal" Met DŽejms.
"I onda, kada se razvijaju, počnu da pokazuju instinkte za lov i šunjanje. Ono što vjerovatno nikada neće naučiti je kako ubiti ogromnu životinju, npr. velikog jelena. Ovi vukovi neće imati priliku za učenje takvih stvari."
Tri mladunčeta, tri genetski modifikovana vuka, sada trče, spavaju i zavijaju na tajnoj lokaciji u SAD-u. Ne zna se da li će zaista biti isti kao vukovi iz prošlosti, ali naučnici vjeruju da bi ovakva tehnologija mogla pomoći i u spasavanju današnjih ugroženih vrsta. Između nauke i prirode, između prošlosti i budućnosti, rađa se nova šansa, ne samo za vukove, nego i za nas da bolje razumijemo svijet koji nismo stigli da upoznamo.