Lozo: Donja Gradina ostala u Srpskoj kao simbol i podsjetnik na najveće stradanje Srba
- Logoraši nisu ni dolazili do Јasenovca već su prevođeni u Gradinu i uništavani na najstrašnije načine. Samo tu imamo 105 grobnih polja. Istorija je tako htjela da u Republici Srpskoj ostane najveće stratište Srba, Donja Gradina - istakao je Lozo u podkastu Srne.
On je naveo da je dehumanizacija u NDH vodila genocidnu politiku nad Srbima, gdje je brutalnost u zločinu bila poželjna, te da je kompleks logora od kojih je najveći Јasenovac bio put za sistemsko uništavanje Srba na širem području kojeg su kontrolisale ustaše.
- Pripremom zločina neko je ubijedio komšiju Hrvata da su Srbi zlo i višak u NDH i da su oni otpad kojeg treba ukloniti. U momentu kada vrše zlo oni misle da je to korisno za jednu zajednicu - istakao je Lozo.
On kaže da su, nažalost, brojevi postali glavna karakteristika za posmatranje zločina nad Srbima u NDH.
- Od formiranja NDH funkcioniše veliki broj logora. Prvo se otvaraju pojedinačni logori i kaznionice a već od aprila se otvara sistem logora smrti Gospić - Јadovno - Pag. Gospić je bio željezničko čvorište. Na osnovu istorijskih iskustava u NDH su shvatili da je ozbiljna infrastruktura potrebna za takve razmjere zločina - ukazao je Lozo.
On je naveo da su velebitske jame odabrane s razlogom jer su duboke, a žrtva nema šansu da preživi i mnogo pati.
- Taj logorski kompleks prema istraživanjima `progutao` je 38.000 Srba. Veliki broj je tu bio i Srba iz Hercegovine i Srema. Srpski narod je tada i krenuo u borbu za opstanak zbog čega Italijani odlučuju da zatvore taj kompleks i osniva se kompleks logora smrti Јasenovac - podsjetio je Lozo.
On kaže da uvijek treba ukazivati na činjenicu da su najveći broj naših predaka ustaše u NDH ubijale na kućnom pragu, što govori o masovnosti i rasprostranjenosti zločina.
- To vam govori o sistematičnosti zločina. Raširena je atmosfera o poželjnosti zločina nad Srbima, Јevrejima i Romima. Bolna je činjenica da je u tim zločinima učestvovao veliki broj naših komšija, Hrvata i muslimana - ukazao je Lozo.
On kaže da ni tada, a ni devedesetih godina, nije postojala empatija prema srpskim žrtvama.
- Kada vam neko osporava pravo na poštovanje i oplakivanje žrtve, on vam osporava pravo na političko djelovanje i postojanje na jednom prostoru - naglasio je Lozo.
On je ocijenio da je zabrinjavajuća bila brutalnost zločina nad Srbima u NDH, dodajući da je to proizvod sistematične pripreme gdje je usvojen narativ da je poželjno ubiti Srbina i da niko za to neće odgovarati.
- U Prebilovcima neko je odveo preko 600 žena i djece i bacio ih u jamu duboku preko stotinu metara - istakao je Lozo.
On navodi da je zabrinjavajući podatak da su brojne ustaše koje su ubijale Srbe na kraju rata završile u partizanima i da su se vratili svom životu kao da se ništa nije desilo.
- Zbog toga je bitno mladim naraštajima napominjati da banalizacija odnosa ljudskih grupa nije donijela ništa dobro i da je proizvela NDH, između ostalog - istakao je Lozo.
On navodi da je NDH bio jedini sistem na svijetu koji je imao logore za djecu.
- To su sve karakteristike NDH. Mi se kao društvo moramo potruditi da pobjegnemo od priče prebrojavanja i moramo zločin razumjeti da je to zločin prema pojedinačnim precima - braći, prijateljima, kumovima. Јasenovac je najveći simbol stradanja u NDH i Donja Gradina kao najveće srpsko stratište - istakao je Lozo.
On je naveo da je Јasenovac, kako je zapisano u dokumentima NDH, imao neograničen kapacitet što potvrđuje tezu da je osnovan isključivo zbog sistemskog ubijanja i uništavanja Srba.
- Logoraši koji su dovođeni iz okolnih sela ili vozovima, umirali su i ubijani u najtežim mukama - istakao je Lozo.
On je dodao da Јasenovac nije oslobođen, već da su logoraši izvršili proboj 22. aprila, da bi sačuvali svoj život.
- To je bila jedina šansa da sačuvaju život. Pripadnici Јugoslovenske armije ušli su u Јasenovac desetak dana kasnije. Logoraši su sami sebe oslobodili - istakao je Lozo.