Simić: Politički stav Dodika je na nivou velikih svjetskih političara
Simić je naglasio da je nekadašnji američki predsjednik Hari Truman pokazivao spremnost da donosi teške političke odluke bez obzira na političke posljedice, a da Dodik poput Trumana jasno daje do znanja da preuzima svu odgovornost kada je u pitanju Republika Srpska i srpski narod.
On je istakao da je potpuno jasna Dodikova odlučnost i spremnost da donosi teške političke odluke kada je to potrebno, bez obzira na lične posljedice i da je on uvijek jasan i glasan kada preuzima svu odgovornost.
- I te kako je svjestan da u vremenima nametnute krize vođe moraju vladati. Reakcija na krize oblikuje se ne samo odlukama već i sprovođenjem tih odluka čega je Dodik svjestan - objasnio je Simić u autorskom tekstu za "Politiku".
On je podsjetio da je Kristijan Šmit, koga na mjesto visokog predstavnika nije izabrao Savjet bezbjednosti UN, osnovni uzrok krize u BiH, koja je nastala nakon što je Dodik osuđen zbog navodnog nepoštovanja Šmitovih odluka.
Simić je naveo da se o odlučivanju o krizama poput ove, koja pokušava da se nametne niskim strastima iz zagušljuje Sarajevske političke kuhinje u kojoj se priprema otrovna hrana mržnje za Dodika i Srpsku, političko Sarajevo od blefa oko Dodika i Republike Srpske pokušava da stvori istinu.
- Pri tome, zaboravljaju da njihov blef oličava nastojanje da se izbjegne poraz i ostvari bilo kakav dobitak čak i po svaku cijenu - kaže Simić.
Simić je dodao da je i Dodik rekao da sve brljotine koje je napravio Šmit treba da budu uklonjene da bi se riješila aktuelna politička kriza u BiH i da je izrazio spremnost da se zamrznu određeni akti sporni za neke domaće i međunarodne faktore ili da se obustavi njihova primjena da bi se dala šansa pregovorima.
Podsjetio je i na riječi predsjednika Srpske da poruke političkog Sarajeva da "neće pregovarati" pokazuju njihovu političku inferiornost i da će tako se ponašajući izgubiti državu, kao i da je ukazao da Srpsku ubuduće treba kvalifikovati kao državu u kojoj ne postoji nijedan politički problem.
Dodik je, napomenuo je Simić, rekao da su u Sarajevu naučili da im se sve želje ispunjavaju, a da je za njega najveća satrisfakcija to što se Interpol, od kojeg je Sarajevo tražilo njegovo hapšenje i drugih zvaničnika Srpske, dosljedno ponašao i rekao da je taj proces u vanustavnom Sudu BiH politički.
Šmit, prema riječima Simića, nije imao zakonsko pravo na izmjene Krivičnog zakona BiH, a te odluke uslijedile su nakon što je Narodna skupština glasala za neprimjenjivanje odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji ovog entiteta dok Parlamentarna skupština BiH ne donese zakon o Ustavnom sudu.
Prema njegovim riječima, Dodik je dugo vremena sa punim pravom kritikovao Ustavni sud BiH zbog toga što ima strane sudije, te da Srpska neće prihvatiti Šmitove odluke jer on nije zvanično imenovan od strane Savjeta bezbjednosti UN.
Simić je naveo da je poslije izricanja presude Dodiku, u BiH nastupila politička kriza nakon što je Narodna skupština usvojila zakone o zabrani djelovanja vanustavnog Suda i Tužilaštva, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH i Agencije za istragu i zaštitu /Sipa/ na području Republike Srpske.
Takođe je podsjetio da je Sarajevo raspisalo centralnu potjernicu za Dodikom i predsjednikom Narodne skupštine Nenadom Stevandićem, a da su oni bili u više posjeta Srbiji, predsjednik Srpske i u Izraelu i Rusiji, što je iznerviralo politički rukovodioce u BiH.
Zbog toga su, dodao je, kritikovali policijske agencije BiH, koji su nervozno konstantovali da one ni Dodika, ni Stevandića nisu ni legitimisale a kamoli pokušale uhapsiti, što je i glavni cilj i želja političkog Sarajeva.
Šta više, kaže Simić, doživjeli su razočaranje nakon što je generalni sekretarijat Interpola od koga su iz Sarajeva tražili hapšenje odbio da raspiše potjernicu za Dodikom i Stevandićem, pošto je taj isti Interpol ocijenio da je u pitanju politički progon.
On je rekao da je Dodik u više navrata pozvao političko rukovodstvo u Sarajevu na susret i međusobni dijalog kako bi se međusobne tenzije u BiH smirile postizanjem dogovora, ali da je ono isfrustrirano Dodikovim putovanjima u velike zemlje.
Simić je naveo da su Dodik i Srpska dobili značajnu podršku prvo od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, zatim premijera Mađarske Viktora Orbana, kao i iz Moskve od ministra inostranih poslova Rusije Sergej Lavrova, koji je istakao da podržava napore Dodika u procesu zaštite ustavnih ovlašćenja Republike Srpske i njenih zakonitih interesa u skladu sa Dejtonskim sporazumom.
U tekstu je podsjetio i da OHR, koji nekoliko decenija gospodari po BiH, postoji i po osnovu potpisa Republike Srpske na Aneks 10, dakle, visoki predstavnik, u ovom slučaju Šmit, mora djelovati striktno u skladu sa Aneksom kao dijelom međunarodnog ugovora.
- Nije dozvoljeno da bilo ko dobije ni mandat za djelovanje koristi protiv onoga od koga je mandat dobio dakle ni protiv Republike Srpske - naglasio je Simić, koji je podsjetio da je grupa drugih država nametnula u BiH pravilo iznad ustava i svih drugih zakona, koje visokom predstavniku daje ovlašćenja da donosi zakone umjesto demokratski izabranih zakonodavnih vlasti države, na šta Dodik godinama ukazuje.
Ovom prilikom Simić je podsjetio i na stav profesora međunarodne politike u Engleskoj na Univerzitetu Vestminster Dejvida Čendlera za Bi-Bi-Si da je Dejtonski sporazum stalno mijenjan i to u pravcu davanja sve većih ovlašćenja međunarodnim nadzornicima, visokim predstavnicima, koji su nametnuli stotinjak zakona mimo volje političkih predstavnika tri naroda i njihovih parlamenata.
Simić je dodao da je Čendler rekao da je stvorena vještačka država sa vještačkim institucijama, kao i da pretjerano strano miješanje otežava uspostavljanje funkcionalne države.
Napomenuo je da je visoki predstavnik od zaključenja Dejtonskog sporazuma 14. decembra 1995. godine izašao van datih ovlašćenja, a da nepravda koju su činili prema Republici Srpskoj, a i sada čine, i od Savjeta bezbjednosti UN nepotvrđeni visoki predstavnik Kristijan Šmit potvrđivali su izreku rimskog prava da "ne biva nepravda onome koji na nepravdu pristaje".
Godine 2007. godine Srpska se usprotivila ovom nepravnom djelovanju visokog predstavnika kao i sada kada je donio izmjene Krivičnog zakona BiH, prema kojima je nesprovođenje odluka visokog predstavnika krivično djelo, naveo je Simić.
On je dodao da je Dodik još tada najavio da neće sprovesti Šmitove odluke pa je potpisao ukaz o proglašenju spornih zakona koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske.
Simić je podsjetio na zaključke Skupštine 14. maja 2009. godine prilikom rasprave o prenosu nadležnosti kada je rečeno da je potrebno izvršiti transformaciju međunarodnog prisustva u BiH putem preoblikovanja Kancelarije visokog predstavnika u Specijalnog predstavnika EU bez nadležnosti za nametanje rješenja u BiH.
Dodao je da je Skupština te 2009. godine tražila od visokog predstavnika u BiH da stavi van snage ranije nametnute odluke o smjenama većeg broja lica kojima su navedenim odlukama oduzeta visoka ljudska građanska i politička prava i slobode, a umjesto da uvaži zahtjeve strane potpisnice Aneksa 10, visoki predstavnik je donio odluku kojom ukida te zaključke.
Podsjetio je i na mišljenje Venecijanske komisija u martu 2005. godine da su široka ovlašćenja visokog predstavnika fundamentalno nekompatibilna sa demokratskim karakterom države i suverenitetom i što duže postoji, to postaje problematičnijim.
Simić je naveo da je od tada prošlo 20 godina, a da se ništa nije promijenilo, te ukazao da je do krize u BiH došlo 26. februara ove godine nakon što je Sud BiH izrekao prvostepenu presudu Dodiku zbog nepoštovanja Šmitovih odluka, nepotvrđenog visokog predstavnika u Savjetu bezbjednosti UN.
Na pitanje zašto se ne prevazilazi postojeća kriza u BiH, Simić je kao odgovor naveo da je srpski član i predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović rekla da kriza nije bezbjednosna, već politička, vezana isključivo za djelovanje neizabranog stranca Šmita koji kao takav nema uporište u međunarodnom pravu.
- Na pitanje zašto političari u Sarajevu odbijaju pozive na međusobni dijalog koji im je uputio Dodik koji smatra da je politika uvijek dijalog a ne monolog kako bi se spustila tenzije, sarajevski politički lideri ćute iako je jasno da je ovo pitanje važno za dalju stabilizaciju BiH - istakao je Simić.
Ali, dodao je, to izbjegavanje međusobnog dijaloga od strane sarajevskih političkih lidera jeste prepoznatljivi stil političkog Sarajeva, što pokazuje i sastanak Dodika i američkog ambasadora Patrika Muna iz februara 2012 godine, kada je Mun rekao Dodiku da predloži bošnjačkim političarima da se riješi imovina oko koje se lideri unutar BiH mogu dogovoriti.
Dodik je tada rekao da za to treba imati sagovornika, dok je Mun primijetio aktivan doprinos Republike Srpske evropskim integracijama i da pored Dodika velike zasluge za to ima Željka Cvijanović, kao i da SAD posvećuju punu pažnju odnosima sa BiH i sa Dodikom lično.
Simić je podsjetio i na riječi Cvijanovićeve na nedavnom sastanku Sjeveroatlantskog savjeta u Briselu da niko nema pravo osim domaćih institucija da donosi zakone i suspenduje Ustav, kao što je to uradio Šmit sa Ustavom BiH.