Papa Franjo bio inspiracija za brojne filmove od "Konklave" do "Dvojica papa"
Možda i zbog svijesti o prolaznosti pape Franje, harizmatičnog poglavara od skoro 90 godina, film "Konklava" Edvarda Bergera ostavio je utisak na posljednjoj dodjeli Oskara, osvojivši nagradu za adaptirani scenario, prenosi Ansa.
Film u kojem Rejf Fajns tumači glavnu ulogu kardinala, sa Izabelom Roselini i Serđom Kastelitom, između ostalih, dobio je pohvale od izvora bliskih Vatikanu zbog gotovo potpune vjerodostojnosti prikazanih dešavanja između rezidencije Santa Marta i Sikstinske kapele, prihodovao je 115 miliona dolara širom svijeta, a sada se čeka njegovo premijerno prikazivanje na malim ekranima 5. maja na kanalu Sky Cinema Uno i u strimingu na platformi Now.
Uspon Horhea Marija Bergolja na papski prijesto u martu 2013. godine označio je početak novog trenda filmova inspirisanih njegovom ličnošću.
Manje uzvišena, pristupačnija i duboko savremena, slika pape Franje svakodnevno je razbijala klišee, otvarajući novu sezonu filmskih refleksija o duhovnosti, savjesti, moći i krizi vjerskog autoriteta.
Najava tog novog talasa bio je bez sumnje film "Dvojica papa", u režiji Brazilca Fernanda Meireleša, sa maestralnim interpretacijama Entonija Hopkinsa i DŽonatana Prajsa.
Objavljen 2019. godine, danas dostupan na Netfliksu, ovaj biografski film smješten je u dane pred povlačanje Benedikta XVI i zamišlja susret i dijalog između konzervativnog njemačkog pape i progresivnog nadbiskupa iz Buenos Ajresa, Bergolja.
Njihov razgovor u Kastel Gandolfu vodi se o vjeri, grijehu i mogućnosti promjene, a završava se scenama sporta koje dodatno humanizuju priču.
Film "Dvojica papa" otvara se konklavom iz 2005. godine, u kojoj je izabran njemački kardinal, dok je argentinski ostao tik ispod crte.
Sa tri nominacije za Oskara (za scenario i ostvarenja obojice glumca), Meirelešov film vratio je Vatikan u centar velike globalne filmske naracije, koju je Holivud i ranije obrađivao, ali znatno fikcionalizovanije, na primjer u trećem dijelu "Kuma" (1990) i u "Anđelima i demonima" iz 2009. godine, zasnovanim na romanu Dena Brauna.
Papa Franjo je inspirisao i autore dokumentarnog filma. Godine 2018. pojavio se dokumentarac "Papa Franjo - čovjek od riječi", u kojem Vim Venders prikazuje papu kao moralnog vođu sposobnog da govori direktno muškarcima i ženama našeg vremena o temama poput siromaštva, zaštite životne sredine i socijalne pravde.
Dvije godine kasnije uslijedio je film "Franjo" Јevgenija Afinejevskog, dobitnika nagrade Kineo na Venecijanskom filmskom festivalu, koji je izazvao još veću pažnju zbog papinih izjava o pravima migranata i LGBT osoba.
Papinim misijama u inostranstvu posvećen je film "Na putu" Đanfranka Rozija, prikazan van konkurencije u Veneciji 2022. godine.
On emotivno prikazuje Papina putovanja kroz arhivske snimke, stvarajući svojevrsni dijalog između dokumentovanih slika, savremenih dešavanja i novije istorije.
Godine 2015. pojavio se i biografski film "Zovi me Franjo" Danijelea Luketija, koji prikazuje mladost Bergolja (koga tumači Rodrigo de la Serna) u Buenos Ajresu tokom godina diktature, a emitovan je sinoć na Mediasetu.
Prije toga, 2011. godine, prikazan je i film "Habemus Papam" Nanija Moretija, iako se ne bavi direktno Franjom, u liku pape kog tumači Mišel Pikoli, koji bježi iz Vatikana, gotovo proročki nagovještava ideju o ranjivom, nemirnom i duboko ljudskom papinstvu.
Na kraju, u potpuno izmišljenom i gotovo baroknom izrazu Paola Sorentina, tu je i serija "Mladi papa" sa DŽudom Loom u glavnoj ulozi, u produkciji Skaja.