Višković: Јasenovac - zavjet da istina živi
- Јasenovac je simbol genocida i sistemskog istrebljenja, ali i opomena cijelom čovječanstvu. Na ovom svetom mjestu, gdje zemlja pamti tišinu nevinih, ne govorimo iz mržnje - govorimo iz istine. Ne tražimo osvetu - tražimo da se nikada više nijedno dijete, nijedan narod, ne suoči s takvom tamom - izjavio je Višković, koji je danas u Donjoj Gradini prisustvovao obilježavanju Dana sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Јevrejima i Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine i 80 godina od proboja logoraša iz koncentracionog logora Јasenovac.
On je istakao da je Јasenovac ime koje boli, ime koje "vrišti" istinu.
- To je najteža riječ koja može da se izgovori. Riječ puna bola, straha i patnje. Ali upravo zato - mora se izgovarati, mora se ponavljati, mora ostati u pamćenju našeg naroda i čovječanstva. Јer zaborav je opasnost, a ćutanje saučesništvo - napomenuo je Višković.
On je naglasio da je državna administracija NDH ovaj logor smrti cinično nazvala "sabirni i radni logor Јasenovac", dok je u stvarnosti to bilo jedno od najokrutnijih mjesta mučenja i masovnih egzekucija u istoriji Evrope, prvenstveno nad Srbima, Јevrejima, Romima i političkim neistomišljenicima.
- U procesu "pročišćenja hrvatske nacije", ustaški režim je prvo krenuo na - djecu. Srpsku djecu. Ubijali su ih bez milosti, zajedno s majkama koje su ih još dojile. Najmlađa su bila još u kolijevkama, a najstarija nisu imala više od 14 godina. Hrvatska je bila jedina zemlja u okupiranoj Evropi koja je imala specijalizovane logore isključivo za djecu. Ta činjenica prelazi granice svakog pojma ljudskosti - naveo je Višković.
On je rekao da su djeca umirala u mukama - od gladi, žeđi, bolesti i smrzavanja, hiljade njih odvojeno je od majki i ostavljeno da umiru u logorskim dvorištima, sobama bez prozora i bez hrane, dok su vrištala tražeći komad hljeba i gutljaj vode.
- Zločini koji su tamo počinjeni prevazilaze svaku mjeru zla poznatu ljudskom umu. Okrutnost Јasenovca nije imala presedana - bila je čak i veća od onoga što su činili nacisti. Nisu to riječi patetike, već istorijski dokumentovana činjenica. Zato Јasenovac nije samo rana - to je naša najdublja istorijska otvorena rana. Riječ Јasenovac mora da nas boli, ali nas mora i buditi, da nikada ne dozvolimo da se nešto slično ponovi - istakao je Višković.
On je naglasio da Јasenovac nije samo spomenik prošlosti - to je zid istine za budućnost.
- To je naš zavjet ubijenima - i dužnost prema još nerođenima. Da znaju. Da uče. Da ne zaborave. Vrlo je važno što smo u svim osnovnim i srednjim školama imali sedmicu kulture sjećanja i pamćenja posvećenu žrtvama ustaških zločina i stradanju srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Ključno je očuvanje istorijskog pamćenja, njegovanje kulture sjećanja i razvijanje saosjećanja kod učenika - naveo je Višković.