Niko nije odgovarao 30 godina nakon hrvatskog zločina protiv Srba u akciji "Bljesak"
Hrvatske oružane snage su 1. maja 1995. godine sa 16.000 vojnika izvršile agresiju, pod kodnim nazivom "Bljesak", na srpsku oblast Zapadna Slavonija, u sastavu Republike Srpska Krajine /RSK/, u vrijeme kada je ova oblast bila pod zaštitom UN, i u kojoj je bilo 15.000 žitelja i oko 4.000 vojnika, koje je UN prepustio na milost i nemilost agresoru.
Sjećajući se stradanja iz Јasenovca iz 1941. i Pakračke Poljane iz 1991. godine, narod Zapadne Slavonije krenuo je u egzodus prema Republici Srpskoj, ali su ih na putu prema "mostu spasa" na rijeci Savi, sustizale avionske bombe, maljutke iz helikoptera, topovske granate i snajperski meci, ranjenici su klani ili gaženi tenkovskim gusjenicama.
U ovoj akciji su, prema "Veritasovim" podacima, poginule su i nestale 283 osobe, uključujući 114 /40 odsto/ civila, a među žrtvama je bilo 57 žena, 12 maloljetnih osoba, od kojih osmoro mlađih od 14 godina, i 76 osoba preko 60 godina starosti.
Od ukupnog broja žrtava do sada je rasvijetljena sudbina 174 osobe /61 odsto/, a kao nestali se vodi još 109 /39 odsto/ osoba, među kojima je 46 civila, uključujući i 23 žene.
Od 150 ekshumiranih posmrtnih ostataka iz grupnih grobnica, do sada ih je 122 identifikovano.
IZ "Veritasa" ukazuju da je, sa ove vremenske distance, izvjesno da su i oni koji se vode pod oznakom "nestali" takođe ubijeni.
Kada se identifikuju ekshumirani, a neidentifikovani /njih 28/, ostaju nepoznata grobna mjesta za 81 nestalu osobu /29 odsto/.
U ovoj akciji najviše su stradala dva sela sa pretežno srpskim stanovništvom, Medari sa 22 žrtve, uključujući 11 žena i troje djece, te Paklenica sa 20 žrtava.
Najteže je stradala porodica braće Vuković iz Medara, Ranko i njegova supruga Anđelija sa djecom Goranom /11/ i Gordanom /osam/, te Milutin i njegova supruga Cvijeta i njihova kćerka Dragana /sedam/.
Oko 1.450 pripadnika Srpske vojske Krajine /SVK/ je zarobljeno, većina na prevaru uz pomoć zaštitnih snaga UN, od kojih su mnogi prošli teška psihička i fizička maltretiranja u Bjelovaru i Varaždinu.
HRVATSKI SUDOVI OSUDILI VELIKI BROЈ ZAROBLjENIH SRBA
Hrvatski sudovi su osudili veliki broj zarobljenih Srba na dugogodišnje kazne zatvora za svakovrsne ratne zločine, koje su izdržavali u zloglasnom zatvoru Lepoglava, a nekoliko desetina zarobljenika prošlo je višegodišnje specijalne torture zloglasne Lore u Splitu.
Civili koji nisu mogli ili nisu željeli napustiti svoja ognjišta, smješteni su u logore za civile, a za to vrijeme pravoslavni hramovi i srpska imanja su opljačkana, opustošena i uništena.
Uskoro su i ovi civili, uz pomoć zaštitnih snaga UN i humanitarnih organizacija, prevezeni u Srpsku i Srbiju, od kojih se do sada vratilo tek oko hiljadu i po ljudi, uglavnom starije dobi, dok su se ostali rasuli po cijelom svijetu.
Hrvatska je ignorisala rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN od 17. maja 1995. godine, kojom je traženo da povuče svoje snage iz zone pod zaštitom UN, a od sukobljenih strana da se povuku iz zone razdvajanja uspostavljene Zagrebačkim sporazumom o primirju iz 1994. godine
HAŠKO TUŽILAŠTVO NIKADA NIЈE OTVORILO ISTAGU O ZLOČINIMA U "BLjESKU"
Sve ove činjenice bile su poznate i tužilaštvu Haškog tribunala, koje nikada nije otvorilo intenzivnu istragu za zločine u toj akciji.
Savjet bezbjednosti UN nije Hrvatskoj nikada uveo kaznene sankcije, zato što je kao članica UN izvršila agresiju na zaštićenu zonu te organizacije.
Međutim, haško tužilaštvo je već 25. jula 1995. godine optužilo tadašnjeg predsjednika RSK Milana Martića da je 2. i 3. maja 1995. godine za odmazdu granatirao Zagreb, zbog čega ga je Haški tribunal osudio na 35 godina zatvora.
Pred nacionalnim pravosuđima Hrvatske, Srbije i BiH, protiv pripadnika hrvatskih oružanih snaga pokrenuto je nekoliko krivičnih postupaka za zločine nad Srbima u toj akciji, koji nisu odmakli dalje od predkrivične faze.
U avgustu 2021. godine iz Tužilaštva BiH u Hrvatsku je upućena zamolnica o ustupanju krivičnog gonjenja protiv 14 hrvatskih komandanata koji su učestvovali u akciji "Bljesak", inicirano krivičnim prijavama Centra javne bezbjednosti Banjaluka iz 2006. i 2007. godine, ali je to Vlada Hrvatske odmah odbila kao neosnovano.
S druge strane, u martu 2020. godine, sud u Zagrebu je u odsustvu donio presudu, koja je potvrđena julu 2023. godine, kojom je Milan Martić, predsjednik RSK, osuđen na sedam godina zatvora, i Milan Čeleketić, komandant SVK na 20 godina zatvora, zbog "osvetničkog raketiranja i granatiranja hrvatskih gradova /Zagreba i Karlovca/ nakon akcije Bljesak", iako su ispaljivanje raketa naredili u toku izvođenja hrvatske agresije kao upozorenje da obustave napad na srpsku oblast pod zaštitom UN.
"Uz dužno žaljenje svih ratnih žrtava, već 30 godina postavljamo ista pitanja: ko to i zašto pravi razliku između civilnih žrtava u Zagrebu i Okučanima i po kom kriterijumu međunarodni i nacionalni sudovi procjenjuju ko i kada krši zakone i običaje koji regulišu vođenje rata?", naveo je "Veritas".