Počele pripreme za izbor pape, konklave trajale od nekoliko sati do tri godine
Ipak, u 13. vijeku, bilo je potrebno skoro tri godine, tačnije 1.006 dana, da se izabere nasljednik pape Klementa IV, što je to učinilo najdužom konklavom u istoriji Katoličke crkve.
Odatle potiče i termin konklava - "pod ključem", jer je kardinalima koji su se sastajali u Viterbu, sjeverno od Rima, bilo potrebno toliko dugo vremena da su miještani odlučili da ih zaključaju u sobu dok ne izaberu novog papu.
Tajno glasanje kojim je izabran papa Grgur X trajalo je od novembra 1268. do septembra 1271. godine, a to je bio prvi primjer papskog izbora "kompromisom", nakon duge borbe između pristalica dvije glavne geopolitičke srednjovjekovne frakcije - onih vjernih papstvu i onih koji podržavaju Sveto rimsko carstvo.
Grgur X je izabran tek nakon što su stanovnici Viterba skinuli krov sa zgrade u kojoj su boravili prelati i ograničili im obroke na hljeb i vodu kako bi ih pritisli da donesu odluku, a nadajući se da će izbjeći da se to ponovo desi, Grgur X je 1274. godine dekretom donio da će kardinali dobijati samo "jedan obrok dnevno" ako konklava traje duže od tri dana, a samo "hljeb, vodu i vino" ako traje duže od osam, što je kasnije ukinuto.
Prije 1274. godine, bilo je slučajeva kada je papa izabran istog dana kada je preminuo njegov prethodnik, ali je nakon toga crkva je odlučila da sačeka najmanje 10 dana prije prvog glasanja, što je produženo na 15 kako bi svi kardinali stigli u Rim.
Najbrža konklava koja je poštovala pravilo čekanja od 10 dana je bila izbor pape Јulija 1503. godine, koji je izabran za samo nekoliko sati, prema riječima vatikanskog istoričara Ambrođa Pjaconija.
U novije vrijeme, papa Franja je izabran 2013. godine na petom glasanju, Benedikt XVI je pobijedio 2005. godine na četvrtom, a papa Pije XII na trećem 1939. godine.
Prva konklava održana u Sikstinskoj kapeli održana je 1492. godine, a 1878. godine, poznata kapela postala je mjesto održavanja svih konklava.
- Sve doprinosi svijesti o prisustvu Boga, pred čijim će očima svakoj osobi jednog dana biti suđeno - napisao je papa Јovan Pavle II u dokumentu iz 1996. godine, "Universi Dominici Gregis", kojim se reguliše konklava.
Većina konklava održana je u Rimu, a neke su se odvijale van zidina Vatikana. Četiri su održane u Pavlinovoj kapeli papske rezidencije u palati Kvirinale, dok je oko 30 drugih održano u bazilici Svetog Јovana Lateranskog, Santa Marija Sopra Minerva ili drugim mjestima u Rimu.
U 15 navrata konklave su održane van Rima i Vatikana, uključujući Viterbo, Peruđu, Areco i Veneciju u Italiji, i Konstanc u Njemačkoj i Lion u Francuskoj.
Između 1378. i 1417, u periodu koji istoričari nazivaju Zapadnim raskolom, postojali su rivalski pretendenti na titulu pape, a izbori pape i njegovog rivala, takozvanog ''antipape'', dijelili su Katoličku crkvu skoro 40 godina.
Raskol je konačno riješen Saborom u Konstancu 1417. godine, što je dovelo do izbora Martina V, univerzalno prihvaćenog pape, prenosi AP.
Zatvorenost konklave predstavljala je još jedan izazov za kardinale: očuvanje zdravlja i higijene, a prije nego što je izgrađen dom Santa Marta 1996. godine, u kojem sada borave kardinali tokom konklavi, oni su spavali na krevetima u sobama povezanim sa Sikstinskom kapelom.
Konklave u 16. i 17. veku opisivane su kao "odvratne" i "lošeg mirisa", uz zabrinutost zbog izbijanja bolesti, posebno ljeti, prema istoričaru Majlsu Patendenu.
- Kardinali su jednostavno morali da imaju udobniji način života jer su bili stariji ljudi, mnogi od njih sa prilično uznapredovalom bolešću - napisao je Patenden.
Zatvoreni prostor i nedostatak ventilacije dodatno su pogoršali ove probleme, a neki od kardinala birača su napustili konklavu bolesni, često teško.
U početku, papski izbori nisu bili toliko tajni, ali je zabrinutost zbog političkog mješanja porasla tokom najduže konklave u Viterbu.
Grgur 10 je dekretom odredio da kardinali birači treba da budu zaključani u izolaciji, "cum clave" (pod ključem), dok se ne izabere novi papa, a cilj je bio da se stvori potpuno izolovano okruženje gdje bi kardinali mogli da se fokusiraju na zadatak, vođeni Božjom voljom, bez ikakvog političkog mješanja ili ometanja.
Najmlađi papa u istoriji bio je Јovan 12, koji je imao samo 18 godina kada je izabran 955. godine.
S druge strane, najstarije pape bili su papa Celestin 3 (izabran 1191. godine) i Celestin 5 (izabran 1294. godine), a obojica imali skoro 85 godina.
Papa može da postane bilo koji muškarac, koji je kršten u Rimokatoličkoj crkvi i ima više od 18 godina, ali su više od 600 godina to isključivo kardinali.
Poslednji put kada je izabran papa koji nije bio kardinal bio je Urban 6 1378. godine, koji je bio monah i nadbiskup Barija.
Italijani su najviše puta izabrani za papu, ali su osim trojice poslednjih papa, među strancima bili i Španac Aleksandar 6 Bordžija, koji je bio Španac, Sirijac Grgur 3 i Holanđanin Hadrijan 6.
Papa Franja je bio Argentinac italijanskog porijekla, Benedikt XVI Nemac, a njegov prethodnik Јovan Pavle 2 bio je iz Poljske.