KARADŽIĆ TRAŽI SVЈEDOČENjE FIKRETA ABDIĆA

Karadžić je pozvao Abdića da bude svjedok odbrane u njegovom slučaju, saopštio je Haški sud. Karadžić je, takođe, tražio snimke razgovora presretnutih između 1991. i 1995. godine, u kojima jedan od učesnika bilo ko od sljedećih ličnosti: Alija Izetbegović, Ejup Ganić, Hasan Čengić, Bakir Izetbegović ili Omer Behmen. "Hrvatska vlada bila je dovoljno ljubazna da obezbijedi korisnu kolekciju presretnutih razgovora srpskih lidera i razotkrije presretnute razgovore lidera bosanskih muslimana, što će mi omogućiti da u svojoj odbrani pokažem da su bosanski muslimani činili zločine i za njih krivili Srbe, kako bi izazvali međunarodnu intervenciju", navodi Karadžić u pismu hrvatskoj ambasadi u Hagu. Karadžić je, takođe, zatražio od Haškog suda da izda obavezujući nalog i omogući intervju sa bivšim izaslanikom Ujedinjenih nacija tokom rata u BiH Torvaldom Stoltenbergom i da on bude svjedok na njegovom suđenju. On je juče za radio Slobodna Evropa rekao da je za strane diplomate u vrijeme rata bilo poželjno da budu protiv Srba, da bi izbjegli kritike i bili prihvaćeni. Stoltenberg, koji je zbog želje da bude nepristrasan kritikovan da je prosrpski orijentisan, kaže da je na kraju bio prinuđen da umjesto srpskog koji je naučio tokom diplomatske službe u Beogradu u pregovorima koristi engleski. Zamjerano mu je što, kada govori srpsko-hrvatski jezik, previše koristi srpsku varijantu, a premalo hrvatsku. Stoltenberg je istakao da ni tada nije želio - kao ni sada - da bude sudija već da kao izaslanik UN doprinese zaustavljanju rata. Prema njegovom mišljenju, mirovni plan iz 1993. godine bio je povoljniji za Bošnjake od Dejtonskog sporazuma, ali su ga oni odbili na sugestiju SAD. O ulozi Sjedinjenih Država, Stoltenberg je rekao su "svojevremeno otežale postizanje dogovora". On je objasnio da se najprije nadao da će se SAD mnogo ranije uključiti u pregovore, ali da je uvažio odgovor tadašnjeg američkog predsednika Bila Klintona da je to evropsko pitanje. Stoltenberg je podsetio da su lord Oven, kao predstavnik EU, i on, u ime UN uspjeli da u jesen 1993. godine izdejstvuju usmeni pristanak sve tri strane na mirovni sporazum, ali da su predstavnici Bošnjaka potom saopštili da ne mogu da prihvate taj dokument, jer su ih tako savjetovale američke vlasti.