Obraćanje predsjednika Srpske na posebnoj sjednici NSRS povodom 30 godina Dejtona (VIDEO)

Obraćanje predsjednika Srpske prenosimo u cijelosti:

Uvaženi predsjedniče Narodne skupštine Republike Srpske, uvaženi narodni poslanici, građani Republike Srpske - i naši prijatelji širom svijeta, u Vašingtonu, Moskvi, Briselu, Pekingu i drugih centara:

Svi se danas bave Dejtonom u godini kada obilježavamo njegovih 30, zato je važno danas da i mi izrazimo svoj stav.

Koristeći svoja ovlaštenja u skladu sa Ustavom da predstavljam Republiku Srpsku i u ime nje iznosim stavove odlučio sam da zatražim da se obratim Narodnoj skupštini, a tim putem da se obratim javnosti Republike Srpske a i našim prijateljima širom svijeta koji se već 30 godina bave pitanjem Dejtona i uređenja u BiH. Neko ovako, neko onako ali svakako se bave time.

Danas zasjedamo na posebnoj sjednici - zato što je tema posebna, 30 godina Dejtona ovih dana, krajem ove sedmice obilježava se u Sjedinjenim Američkim Državama, tamo gdje je on nastao u Ohaju, u Dejtonu i pojaviće se mnogi da se uslikaju ili opravdaju svoje ponašanje koje je bilo u skladu sa tim sporazumom, ugovorom, ili čak i protiv njega.

Povod je jasan.Prije trideset godina, na američkom tlu, sklopljen je veliki mir.

Mnogi se sjećaju tog dana. Vojnici već dugo u ratu Vojske Republike Srpske dočekali su taj dan i vijest da je napravljen i sklopljen ugovor tako što su onako kako oni to mogu svoju radost iskazali koristeći oružje, pućajući u vis i tako pokazujući da im je drago i stalo, što je rat stao. Taj mir koji je postignut nazvan je Dejton, i nije rođen iz ideologije, niti iz imperijalnih težnji, nego iz nužde - i jasne vizije.

Dejtonski sporazum nije savršen. Dejtonski sporazum nije utopija. On jeste bio stvaran. I funkcionisao je. T

rideset godina održavanja mir zahvaljujući Dejtonu ne zato što je potvrdio Republiku Srpsku, stvorio Federaciju BiH i samu BiH, nego zato što ih je prepoznao - onakve kakve jesu, sa svim različitostima i kompleksnošću, i da naravno i sa svim razlikama koje postoje među njima.

Koliko je Dejtonski sporazum značajan za Republiku Srpsku, koliko na njegovo poštovanje insistiranje, zašto je sve što radimo u skladu sa njegovim odredbama, najbolje svjedoče dve istorijske potvrđene činjenice a čine osnovu svakog razmatranja Dejtonskog sporazuma.

Dejtonski mirovni sporazum je dokument koji je ratifikovala ova Narodna skupština Republike Srpske, a dan kada je potpisan odnosno parfiran proglašen je državnim praznikom Republike Srpske.

Mi, Srbi i Republika Srpska, slavimo mir. S druge strane, ovaj dokument nikada nije ratifikovan u Federaciji BiH.
Umjesto dana kada je ustanovljen mir, Federacija slavi dan kada je počeo rat – 1. mart.

Јedan važan čovjek je rekao citiram: "U Bosni su ljudi uijvek u ratu sa nečim – sa drugim ljudima, sa sobom, sa svojim zabludama." – pisao je naš jedini nobelovac Ivo Andrić.

I mi smo u Dejtonu našli način da konačno završimo rat i da se vratimo sebi, svojim kućama i naravno svojim porodicama. Za Republiku Srpsku, Dejton je više od mirovnog sporazuma. To je garancija mira, ali i garancija naših prava. Za nas u Republici Srpskoj, Dejtonski mirovni sporazum nije samo dokument koji je okončao rat, kako nam često pokušavaju da podvale.

Da bi se okončao rat uspostavljen je Ustav BiH novi politički sistem. Dejtonski mirovni sporazum je i dokument koji je otklonio uzroke rata. Rat u Bosni i Hercegovini nije započeo što su se narodi u njoj samo mrzili.

Počeo je zato što je narušeni su principi ravnopravnosti među njima uspostavljeni međunarodnim dokumentima i onim što je bilo za te narode najvažnije.

Dejton sam po sebi nije bio sugestija. Dejton nije bio deklarisana vizija. To je ustavnotvorni ugovor. On je kao najvišu vrijednost u tom pogledu, političku i pravnu, proizveo Ustav Bosne i Hercegovine.

Napisale su ga, usaglasile i potpisale sve strane - dakle, prije svega Republika Srpska i FBiH, sve anekse Dejtonskog sporazuma, Srbija, Hrvatska, sa nekim nelegitimnim predstavljanjem Alije Izetbegovića u ime neke BiH, ali budimo realni isključivo u ime bosanskih muslimana – Bošnjaka, uz punu podršku dakle Sjedinjenih Američkih Država, Francuske, Britanije, Rusije, SR Njemačke uz asistenciju EU i drugih partnera toga vremena.

I tokom trideset godina, Republika Srpska je živjela u skladu s njim. Poštovali smo dogovor i naš potpis. Pridržavali smo ga i smatrali da je on jedina osnova za naš boravak u BiH. Čak i kad smo se oštro protivili, čak i kada smo bili napadani, poštovali smo dogovor koji smo potpisali, jer smo smatrali da smo obavezni tom potpisu.

I danas, dok bošnjački političari ponovo insistiraju na konceptu Bosne koji je upravo doveo do rata devedesetih, mi u Srpskoj čvrsto stojimo na braniku mira, braneći odredbe Dejtonskog sporazuma. Svaka naša borba za poštivanje Dejtonskog sporazuma nije samo borba za prava Republike Srpske. To je borba za očuvanje mira i Ustava BiH, Republike Srpske i sprečavanje bilo kakvih povoda za eventualne nove sukobe.

I ma koliko nas zbog toga napadali, klevetali, lažno optuživali, mi smo ti koji poštujemo Dejton, branimo mir, branimo Ugovor jer smo strana potpisnica tog Ugovora. Međutim, od prvih dana nakon potpisivanja Dejtona a pogotovo od 2021. godine, taj dogovor i mir koji je on donio - sve više se napada.

Zato vam se danas vama poslanicima, predstavnicima Vlade Republika Srpske, čitavoj javnosti, važnim našim prijateljima ali i onima koji su partneri sa tendencijom da nam pokažu neprijateljstvo obraćam, ne sa osjećajem ljutnje, nego sa jasnim ciljem. Ne sa prkosom, nego sa odlučnošću. I ne sa apelom stranim silama, nego sa apelom da se poštuje Ugovor jer je to civilizacijska vrijednost.

Ugovor, dakle, na osnovu čega je BiH i stvorena kao federalno-konfederalna zajednica dva entiteta, Republike Srpske i FBiH i tri konstitutivna naroda Srba, Hrvata, Bošnjaka/Muslimana i ostalih građana.

Danas vam se obraćam sa pozivom da krenemo u direktne razgovore sa Federacijom BiH o vraćanju na osnove postojanje Bosne i Hercegovine jel to tako kaže i jedino zahtjeva taj istorijski dokument za sve. A rezultat tih razgovora mogao bi biti Dejton - modeliran.

Dozvolite mi da objasnim šta to znači - i, šta podjednako važno, šta to ne znači. To ne znači secesiju, kakko nam pripisuju.

Ne znači eskalaciju. Ne znači odustajanje od mira. To znači povratak na sporazum koji je u prvom redu donio novu ustavno-pravnu činjenicu politički poredak BiH, a time i mir.

To znači ponovno potvrđivanje da se zakoni moraju tumačiti onako kako su napisani, a ne onako kako bi neki željeli da oni jesu. To znači da jasno, mirno i odlučno kažemo da ne smijemo dozvoliti da se ustavni sporazum izvrće u nešto što nikada nije ni trebalo da bude.

Član 1. Ustava BiH jasno kaže da je BiH sastavljena od dva entiteta, Republike Srpske i FBiH i tri konstitutivna naroda Srba, Bošnjaka/Muslimana i Hrvata.

Dalje, Član 3. Ustava BiH kaže da Ustav BiH se može mijenjati samo ako se entiteti, a ne političke partije ili neki drugi međunarodni subjekti, slože i to posebnim, naglašenim sporazumom koji predviđen za tako nešto. Situacija sa kojom se danas suočavamo potpuno je istovjetna sa debatama u nekim drugim zemljama, pa i u Amerikanci, koje se vode oko svog ustava.

Da li ustavni ugovor tumačiti onako kako je izvorno napisan? Ili ga tretirati kao "živ dokument" - koji neizabrani zvaničnici mogu proizvoljno preinačiti, od situacije do situacije?

Tu je i suština krize u BiH. Ne nacionalizam. Ne secesija. Ne opstrukcija. Dakle, temelj krize su tumačenja, pogrešna, koja su proizveli sistematsku i dugoročnu krizu dugog trajanja.

Mi u Republici Srpskoj smo originalisti Dejtona, zalažemo se za doslovno tumačenje i slovo Dejtona. I ponosni smo na to. Zato što je Dejton funkcionisao - sve dok nisu počeli da ga nasilno bez ovlaštenja mijenjaju. Funkcionisao je – sve dotle dok nije otet od nas.

Funkcionisao je - sve dok ga nisu strane, neizabrane birokrate i takozvani "graditelji država" počeli tretirati kao prazno platno za svoje političke i poslovne projekte. To nije demokratija. To nije stabilnost. I to je daleko od mira.

To je razumno i jasno rekao predsjednik Tramp kada je rekao da SAD prestaju da grade druge države i narode miješajući se u određivanje kako da ti narodi žive. Ako je ovo tačno, a jeste jer smo ga nedvosmisleno čuli onda su SAD ponovo velike.

Danas i mi kažemo: dosta. Ne sa prijetnjama. Ne sa gnjevom. Nego istinom. Kažemo: dajte da se vratimo osnovama. Vratimo se dogovoru.Vratimo se dakle Dejtonu.

Dame i gospodo,

Da bismo razumjeli šta to branimo, moramo se vratiti samom sporazumu koji je donio novi, ugovorni Ustav BiH, okončao na bazi njega rat i donio nam mir. Dejtonski sporazum nije idealan dokument. Kao što sami znate idealnih stvari gotovo da nema u životu. Ali on je racionalan, ostvariv i jedini moguć u okolnostima u kojima živimo. Dejton je uvidio istoriju, nasleđe, uvidio je mentalitet nas koji živimo ovdje i potvrdio odnose koji su postojali u BiH.

On je definisao sistem u kome BiH može da funkcioniše kao zajednica dva ravnopravna entiteta i tri konstitutivna naroda. Dejtonski sporazum stvorio je prostor u kojem svaki narod ima svoje mjesto, svoj identitet i svoje pravo na ravnopravnost.

Opšti okvirni sporazum za mir, sve sa 11 provedbenih aneksa u Bosni i Hercegovini, postignut je i parafiran u vazduhoplovnoj bazi Rajt-Peterson u Dejtonu, Ohajo, nije bio samo politički dokument. Kasnije je potpisan u Parizu. On je bio i ostao ustavnopravni instrument, osnova, temelj BiH. Taj sporazum je potvrdio dva entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku, kao strane potpisnice i glavne nezaobilazne faktore bilo kakih promjena sporazuma u budućnosti, odnosno ugovora.

Svaki dakle od ta dva entiteta sa svojom vladom, svojim zakonima, sa svojom nadležnostima, sa svojim parlamentima.

Svaki sa pravom da upravlja svojim narodom, teritorijom i imovinom, i sve to u miru. Bosna i Hercgeovina kako se ustavno zove bez prefiksa, ili bilo kakvih drugih značenja, BiH je izvedena iz teritorije entiteta, 49 odsto Republike Srpske i 51 odsto FBiH, kako su to ranije prije njega samoga utvrdili u Ženevi Njujorku pregovarači. Aktivni pregovarači su bili predstavnici Republike Srpske.

Sporazum nije predvidio centralističku i unitarnu državu, on je upravo nije dozvolio, jer je shvatio da samo na taj način Bosna može da živi.

Nije tražio da se izbrišu sve naše razlike. Dao nam je ravnotežu, a ne dominaciju. Dao nam je funkcionisanje, a ne fantaziju. Dao nam je mir, a ne uniformnost. A oni koji sumnjaju u to pozivam da pročitaju Anekse od I do X. Pročitajte Ustav Bosne i Hercegovine, onakav kakav je usvojen u Dejtonu. Ne tumačite. Ne čitajte fusnote.

Samo tekst Opšteg okvirnog sporazuma, i anekse koje provede, a naročito Aneks IV i Aneks X. Ne postoji nijedna dakle, nijedna odredba koja stranom, neizabranom birokrati daje pravo da inkriminiše neslaganje u BiH. Ne postoji nijedna odredba koja dozvoljava da državna imovina bude konfiskovana dekretom tog birokrate ili bilo koga drugog. Ne postoji nijedna odredba da jedna strana entitet nameće rješenja drugim, što je masovna praksa u prošlosti.

Dejton je federalistički-konfederalni, a ne kolonijalni ugovor. Dejton je pragmatičan, a ne utopijski. Dejton je poštovao pravo naroda da upravljaju sami sobom, unutar Bosne i Hercegovine, a ne pod njom.

Zato je BiH izvedena iz prava entiteta i tri konstitutivna naroda i samo kao takva može da bude prihvatljiva a ne da bude ona koja se nameće

Zato sebe nazivamo originalistima Dejtona. Zato što prihvatamo originalni Dejton. I ne vidim u tome problem. Drugi ga vide u tome.

Ono čemu danas svjedočimo jeste ista ideološka debata koja se vodi u ustavima, dakle, konstitutivnim elementima širom svijeta.

Da li ga tumačiti onako kako je napisan — ili kako sam maloprije rekao ga tretirati kao „živ dokument“ koji se mijenja zavisno od trenutka i raspoloženja, kod nas, isključivo stranih sila i njihovih predstavnika? Mi u Republici Srpskoj vjerujemo samo u tekst koji smo potpisali. Nikakav drugi. Nikakve snove i nikakve dobre namjere. Mi ne mislimo da je Dejton mrtav. Mi ne mislimo da je Dejton propao.

Mi mislimo da je Dejton tumačenjima izmijenjen do neprepoznatljivosti - od strane onih koji ga nikada nisu potpisali, i koji njegovu logiku nikada nisu poštovali. To nije samo naše mišljenje.

To je stav pravnih stručnjaka širom svijeta, Rusije, Kine, Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. To je realnost koja se — tiho - priznaje u diplomatskim depešama i pravnim mišljenjima, koje sve češće imamo na raspolaganju. I to je realnost koja se sada mora naglas priznati.

Dozvolite mi da još jednom jasno ponovim:

Mi nismo ekstremisti. Mi nismo opstrukcionisti. Mi ne podrivamo Dejton. Mi pokušavamo da ga sačuvamo. Mi nismo samo potpisnici ovog sporazuma, mi smo strana tog sporazuma, njegovi čuvari i njegovi zaštitnici. Republika Srpska i srpski narod. Republika Srpska strana i njen konstitutivan narod – Srbi.

Mi smo narod koji zna šta znači borba za slobodu. O tome smo mnogo pričali, pisane su mnoge važne stvari za naš narod u različitim oblicima od političkih govora do važnih književnih i drugih dijela jer smo tu slobodu skupo platili, najskupljom cijenom – životima naših sinova i kćeri.

Zato Dejton doživljavamo kao naš oklop, naša brana i naš štit protiv svih onih koji misle da će jednim potpisom, jednom odlukom ili jednim dekretom izbrisati ono što je stvoreno krvlju. Mi ne branimo samo svoja prava, mi branimo mir.
A braneći mir, branimo pravo našeg naroda da ostane svoj na svome, da govori svojim jezikom, da slavi svoje praznike i da se ponosi svojom istorijom i da pamti i obilježava svoja stradanja.

Dejton nije samo mirovni sporazum – on je pečat na našu slobodu, on je obećanje da Republika Srpska ostaje trajno utkana u ovaj prostor i da nema načina da bude ukinuta. Mi ne branimo samo svoju zemlju Republiku Srpsku, mi branimo principe na kojima BiH može da funkcioniše kao zajednica ravnopravnih entiteta i naroda.

Pokušavamo da ispoštujemo ono što je dogovoreno 1995. godine, a onda intervencijama neovlaštenih, neizabranih i nepotvrđenih službenika koji nikom ne polažu računa, a koji su naš mir tretirali kao lični projekat, umjesto kao našu budućnost.

A ako postoji potreba da se Dejton modernizuje - mi smo spremni. Republika Srpska je spremna. Ali dajte da to učinimo na pravi način. Baš onako kako nas je podučio Dejtonski sporazum. Dakle, ne dekretima. Ne pritiskom. Ne tumačenjima stranaca. Učinimo to kroz razgovor. Učinimo to kroz amandmane jer je Dejton pravni dokument i ugovor. Učinimo uz saglasnost strana potpisnica, dakle Republike Srpske i FBiH, a ne po željama onih koji su došli decenijama kasnije.

Pitamo se dame i gospodo, šta je pošlo po zlu?

Dejton je stvorio pretpostavke da BiH bude složena suverena zemlja u kojoj će odluke donositi narodom izabrani predstavnici, a ne protektorat u kome će volja naroda biti potčinjena volji neovlaštenog, nakon takozvanih bonskih priča, neizabranog kao što vidimo danas, a pogotovo lažnog koji šepuri se danas po BiH navodnog visokog predstavnika. Sve u ovom svijetu ima svoju cijenu. Kao i u životu, i niko ništa ne izmišlja ovdje.

Oni koji danas ruše temelje Dejtona, zaboravljaju da će se svako nametanje vratiti u budćnosti. Istorija je neumoljiva. I ne smijemo dozvoliti da se taj bumerang nama vrati ovdje kao tragedija ili kao, lakše bi prebolili da bude farsa.
Dakle, Dejton je temelj BiH i mira u njoj, a ko taj temelj ruši, ruši i mir i ruši BiH. Ako je Dejton bio dogovoreni ustavni sporazum onda je potrebno da se iskreno zapitamo sljedeće:

Koje prekršio taj dogovor? Ko je promijenio ne pravila, nego njegove odredbe? Ko je odlučio da riječi napisane na papiru u Ustavu BiH više nisu važne?

Mi nismo, nismo ni mogli. Nisu ni građani Republike Srpske, niti je to ova Skupština njena Vlada, i bilo koji njegov predstavnik. Republika Srpska nikada nije želela da donosi odluke u ime Bošnjaka i Hrvata. Sva javnost ne samo Republike Srpske to zna. Nikada nismo hteli da biramo njihove predstavnike. Banjaluka nikada nije želela da uređuje odnose u Sarajevu, Zenici ili Mostaru. Ali isto tako, nikada nećemo dozvoliti da oni donose odluke u ime nas.

Ne zato što smo tvrdoglavi, već zato što je to volja ovog naroda kojeg mi predstavljamo. Nisu to učinili čak ni građani Bosne i Hercegovine kako oni vole da kažu. Nego oni koji su došli nakon potpisivanja Dejtona i nametnuli se kao sila, koji su sebi dali za pravo da ga tumače, preoblikuju i prenebregavaju njegove odredbe.

Danas je najvidljivije lice tog pokvarenog poduhvata podrivanja Kristijan Šmit. Hoćemo da razgovaramo iskreno, ne bez uvažavanja, nego iskreno. Uvažimo se i razgovarajmo iskreno. Šmita nikada nije potvrdio Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Prema Aneksu X Dejtonskog sporazuma, visoki predstavnik mora biti imenovan i potvrđen od strane Savjeta bezbjednosti UN, a prije toga, mnogi to zanemaruju piše u Aneksu X da ga moraju izabrati strane potpisnice Aneksa X.

To se nikada nije desilo. A moralo je, naprosto moralo. Sve drugo nije ispravno.

Kada su Šmita pokušali da nametnu po svaku cijenu, Rusija se usprotivila. Kina nije dala saglasnost. Glasanje nikada nije održano. I nikada nije potvrđeno da on jeste to što se lažno predstavalja. To znači da Šmit nije nikakav visoki predstavnik, on je visoki mešetar, i da nikada imenovan u skladu sa pravom i u skladu sa pravima strana potpisnica Aneksa 10 Dejtonskog sproazuma.

Pošto se on taj lažljivi visoki predstavnik ne može pozvati ni na jedan međunarodni sporazum, zakon ili obavezujući akt koji bi mu dao legitimitet, on je običan građanin koje izdaje dekrete bez mandata, bez legitimiteta i bez odgovornosti.

Kod nas bi rekli kriminalac opšte prakse. Nažalost, druga ugovorna strana tj. FBiH ga prihvata samo zato što svojim dekretima udara na Republiku Srpsku s ciljem da je sruši.

Ovo nije tehničko pitanje, nije ni političko pitanje. Ovo je pravno i ustavno pitanje. Zato ono determiniše ono gdje smo danas i možemo jasano da kažemo da je ovo je pravna i ustavna kriza.

Od kada je stigao 2021. godine — što se poklapa ne slučajno upravo sa povratkom Bajdenove administracije u SAD, Šmit koristi samoproklamovana ovlašćenja da nameće odlukama, krivične zakone, obustavlja finansiranje iz budžeta i prijeti izabranim zvaničnicima, i sve to bez saglasnosti ovog ili bilo kog parlamenta na prostoru BiH koji jedini mogu da daju ovlaštenja i jedini mogu da donose zakone.

Nama ovlaštenja ovog naroda, nema ovlaštenja Republike Srpske kao potpisnice Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma, nema ni Srbije, nema ni BiH one u kojoj smo mi 1/3, a vidim odskora da nema ni podršku legitimnih predstavnika hrvatskog naroda.

On nije taj i njegova funkcija nije da uređuje i preuređuje BiH. On nije taj da postoji ovdje. On samo krši Dejtonski sporazum, ovo su kršenja svih načela demokratske uprave, ovo je kriminal koji on čini i zato ćemo morati da se posebno pozabavimo time.

A ipak, samo zato što smo na to ukazali — zato što smo tražili da se Dejton poštuje — rukovodstvo Republike Srpske je sankcionisano, osuđeno, navodno izolovano kako oni vole da kažu al to nije tako i naravno optuženo. Ali, da budemo jasni: ovdje nije riječ o jednom čovjeku. Kristijan Šmit nije uzrok, on je egzekutor. On je lice sa plakata. Onaj koji se kezi, izmišlja i za to dobija 26.000 evra mjesečnu platu sa svim pripadajućim privilegijama plus.

Lice sa plakata generacija takozvanih globalista "graditelja država" koji ne djeluju vojnim sredstvima, nego dekretima. Ne tenkovima, nego neo kulturom elimenacije. Ne diplomatijom, nego zloupotrebom prava - pri čemu koristi privid legalnosti da bi uništio suštinu prava, dakle Ustav BiH. Ovo čemu danas svjedočimo nije odgovornost. Ovo je ideološko nadmetanje. Ovo je rušenje međunarodnog prava, ovo je bezobrazluk.

To je ono što se upravo dešava kada strani, neizabrani zvaničnik koristi samoproklamovana ovlašćenja da ukloni izabrane zvaničnike koji se usude da kažu „ne“ rušenju ustava i rušenju potpisanog ugovora, međunarodnog ugovora. To je ono što se dešava kada se demokratija ne tretira kao volja naroda, nego kao formalnost u svrhu ispunjavanja želja i stavova onih koji se smatraju višim bićima, kako se to smatra ovaj Njemac. To smo gledali u istoriji.

Srbi su bili žrtve onoga, a i sada to što oni hoće. I onoga sada, i onoga nekada, stradanja u kojem su kreatori toga ponovo Nijemci.

I ovdje, dozvolite mi da se na trenutak obratim sa važnom porukom — našim bošnjačkim komšijama, našim hrvatskim partnerima, i našim prijateljima u Sarajevu, jer vjerujemo da ih ima:

Ono za šta se danas zalažemo nije samo u interesu Republike Srpske. Vladavina prava, nepovredivost sporazuma i principi saglasnosti - to nisu etnička pitanja.

To su univerzalne vrijednosti koje važe svagdje u svijetu. Kada branimo Dejton, mi ga branimo za sve u Bosni i Hercegovini - jer čim se jedan dio sporazuma ignoriše, svaki njegov dio može da dođe pod udar.
Čim jedan strani, neizabrani zvaničnik može sam da određuje šta je zakon, niko više nije zaštićen — ni Srbin, ni Bošnjak, ni Hrvat.

Zato kada kažemo da se moramo vratiti osnovama, mi ne tražimo izolaciju. Mi tražimo da ponovo okupimo zemlju oko izvornog zavjeta — dogovora koji smo svi potpisali. Udružimo se i odbacimo mutivode i uzurpatore. Evo prilike da dokažemo da je Bosna i Hercegovina suverena.

Ako to ne uradimo danas zar vjerujete da ćemo to moći da uradimo kasnije?

Ako mir treba da traje, on mora biti izgrađen na pravu, a ne na pritisku. Na saglasnosti, a ne na prinudi. Na dijalogu, a ne na dekretima. Visoki predstavnik, a pogotovo onaj koji to nije, može da tvrdi da brani Dejton, ali svaka njegova odluka nekog prethodnog a pogotovo ovog lažljivog ga podriva u svakom dijelu kada pogleda Ustav.

Nigdje ni u jednom dokumentu nije predviđeno, niti je dato pravo da i jedan visoki predstavnik, od prvog pa do ovog lažnog, ima pravo da zadire u ustavnu materiju. Danas vidimo da i to ne važi.

Zato kažemo danas: vrijeme je da budemo načisto, gdje smo i da kažemo ova ustavna kriza može da se riješi samo ako se poništi sve što je Šmit nametnuo. To je stav naše Narodne skupštine i naše politike. Tada ćemo mi uraditi svoj dio posla. Obrnuto nemojte tražiti od nas.

Šmit mora, ili neko, da poništi šta je uradio. Republika Srpska će se odnositi odgovorno prema Dejtnskom sporazumu i Ustavu BiH. Ako to nije moguće, ne tražite da odustanemo od sebe i naših odluka.

Predlažemo, a i vrijeme je da Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija glasa o legitimnosti bilo koga a pogotovo ovog lažnog visokog predstavnika Kristijana Šmita. Da glasa „za” ili „protiv”. Neka ga međunarodna zajednica potvrdi ili odbaci. Onda ćemo znati gdje smo. Smognimo hrabrosti da se suočimo sa istinom. Ne mi samo, nego i oni koji nam nameću laži. Јer postoji jedna nesumnjiva istina, odnosi među ljudima, a pogotovo u državi, ne mogu da se grade i da opstanu na lažima.

Dame i gospodo,

Ono što danas proživljavamo u Bosni i Hercegovini nije nešto što je samo specifično za nas. Ono što proživljavamo, ova kampanja uklanjanja izabranih lidera, redefinisanja pravnih tekstova, delegitimacija narodne podrške — dio je šireg obrasca koji je u novije vrijeme prisutan u mnogim demokratijama širom svijeta.

Od Brazila do Mađarske, od Rumunije do Sjedinjenih Američkih Država, i da naravno, ovdje u BiH, svjedoci smo veoma opasne pojave. Novog oblika političkog ratovanja. Neo kultura ukidanja i kažnjavanja - koja se primjenjuje ne samo na mišljenje, nego i na suverenitet. Agresije nepravnim sredstvima - zloupotrebe prava u cilju ostvarivanja političkih ciljeva.

To je dominantan proces koji danas imamo. Budimo otvoreni zbog toga. I samo mala ekskurzija. Protiv mene su uvedene sankcije. Prijete mi hapšenjem.

Predstavljaju me kao negativca oni koji odbijaju dijalog, a umjesto toga pokušavaju da ga uguše. Ali, nisam ja prava meta. Ne Milorad Dodik, nego institucija. Prava meta je narod koji me je izabrao, vi, građani Republike Srpske. Birači koji su, na slobodnim i fer izborima, dali povjerenje viziji suvereniteta Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine, a ne podređenosti stranom diktatu.

Dozvolite mi da ovdje kažem nešto što će, nadam se, čuti i naši kritičari: Možete uvesti sankcije kako ste to i uradili. Možete me zabraniti. Možete pokušati da me strpate u zatvor, što činite. Možete čak pokušati da me ubijete prilikom hapšenja koje toliko želite.

Ali vjerujem da nijedan lider Republike Srpske - ni danas, ni sutra, ni ikada - neće se odreći prava na našu grudu, niti će ići protiv onog što je dogovoreno u Dejtonu, dakle Ustava BiH. Ako nađu nekoga to je znak da smo propali. Nakon toga nema povratka.

Najveća zabluda bilo kog srpskog političara je da vjeruje stranim uzurpatorima i njihovim lažnim ponudama. A ako je za to njihov proces da traže podaništvo i nude lične "pogodnosti", onda ne mogu da nađu to u meni i u vama, nama. Možda mogu da nađu u ovima koji danas nisu tu. Јa vjerujem da nikada neće naći pogodnog srpskog lidera koji će im isporučiti ono što oni žele. Nikada. Јer ovdje nije riječ o meni.

Ovdje je riječ o mandatu naroda. Ovdje je riječ o demokratiji ovdje je riječ o našem pravu.

To nije izmišljeno za nas, to imaju i drugi narodi. Demokratija ne znači slaganje sa Briselom. Demokratija ne znači prihvatanje najnovijeg tumačenja nekog neizabranog izaslanika, jer kad se on umori doći će sljedeći sa istom ambicijom da vas ponovo ponizi.

Demokratija ne znači uklanjanje narodnom voljom izabranih lidera zato što su „nezgodni“. Јa sam izabran. Vlada je izabrana. Narodna skupština je izabrana. Ako je na tapeti predsjednik Republike, predsjednik Narodne skupštine, predsjednik Vlade, gdje ste vi? Čekate. Šta? Istu sudbinu. Ovdje se uništava pravo da se branimo.

Zato, uz uvažavanje, poručujem našim prijateljima u Evropskoj uniji i svakoj ambasadi koja je više vremena provela pišući saopštenja za javnost nego čitajući Dejton: vi ne određujete našu demokratiju. Naš narod je određuje. Kao što ni mi ne određujemo vašu demokratiju, niti biramo vas kao ambasadore.

Nemojte vi birati nas, jer na to nemate pravo. Kažemo im: čitajte Ustav BiH, niste vi dužni da ga tumačite niti je ikada bio bilo koji visoki predstavnik, a pogotovo ne ovaj lažni. Čini mi se, ipak, da su neki visoki predstavnici sa početka duboko uvažavali činjenicu da je Ustav nedodirljiv.

Čak ni Pedi Ešdaun nikada se nije "zatrčao" na usta, jer je to bila neprkosnovena stvar potpisnika, a mi smo potpisnici Ustava. Mi smo Ustav i Dejtonsk isporazum izglasali ovdje, Federacija to nikada nije uradila.

Za njih je Dejton ludačka košulja, a za nas branik naše slobode i naših prava.

Dozvolite mi da još jednom jasno ponovim:
- Mi ne odbacujemo Bosnu i Hercegovinu, onu ustavnu, ugovorenu.
- Mi ne prijetimo miru, mi pozivamo na mir. Ali jendo naše pozivanje na mir, pratilo je desetine pozivanja na rat u samoj Federaciji.
- Mi ne pozivamo na jednostrane poteze ili otcjepljenje. Ali ne gurajte nas u to.

Mi samo odbijamo da živimo u sistemu u kojem ugovor koji smo potpisali mijenjaju drugi, a posljedice ispostavljaju i nameću nama nanosi egzistencijalnu štetu kao narodu sa pravima, identitetom, svojom kulturom, svojom istorijom, svojim stradanjem. Mi kažemo "ne" — bezakonju pod krinkom reforme koju su nam nametali 30 godina. Mi kažemo „ne“ —nećemo nametanja koja se nazivaju demokratskim, ali nemaju nikakav demokratski legitimitet.

Mi vjerujemo u dijalog. Zato i pozivamo na dijalog. Vjerujemo u Dejton. Zato ga i branimo. I vjerujemo u demokratiju.

Zato se ne bojimo da govorimo. Svijet se ne može uređivati tako što će se ućutkivati oni koji misle drugačije. BiH se ne može stabilizovati brisanjem autonomije jednog od njena dva osnivačka entiteta. A naša budućnost ne može se graditi na ideji da je samo jedan politički stav prihvatljiv — onaj koji je odobrio neovlašteni, neizabrani, lažni i navodni visoki predstavnik i pravno nepotvrđeni strani zvaničnici.

Poštovani građani,

Govorili smo o Dejtonu — sporazumu. Govorili smo o Šmitu — samozvancu. Govorili smo o demokratiji — kao načelu. Sada, dozvolite da progovorimo o stvarnom pitanju koje se nalazi u samom središtu ove oluje: Zemljištu. Imovini. I resursima ispod površine.

U posljednjih nekoliko godina, obimna geološka istraživanja potvrdila su ono što smo dugo naslućivali: Republika Srpska leži na ogromnim rezervama kritičnih minerala — uključujući litijum, bor, stroncijum, natrijum i kalijum. Procjena je da do sada potvrđene količine ovih minerala komercijalno vrijede 100 milijardi dolara. To nisu obični minerali. To su strateški resursi.

Neophodni su za električna vozila, odbrambene sisteme, skladištenje energije i napredne tehnologije — kod nas, u Americi, u Evropi i širom svijeta. Posebno su značajna naša nalazišta u loparskom bazenu, koji jedan od najperspektivnijih neiskorišćenih ležišta litijuma i bora u Evropi - ako ne i u svijetu.

A za razliku od drugih lokacija koje se suočavaju sa ratom, nestabilnošću ili otporom lokalnog stanovništva — mi imamo geološki potencijal, društvenu stabilnost i političku volju da ih odgovorno razvijamo.

Zapitajte se:
- Zašto se Kristijan Šmit pojavio 2021. godine upravo u trenutku kada su geološki stručnjaci, po međunarodnim standardima i prihvatljivim normama potvrdili ova nalazišta?
- Zašto je, nakon godina takozvane neutralnosti, pokrenuta kampanja kriminalizacije Zakona o imovini Republike Srpske, zašto obustavljaju finansiranje iz budžeta i zašto seaprijeti našim institucijama?
- Zašto centralizuju BiH i zašto kancelariju koja bi upravljala resursima hoće baš u Sarajevu?
- Zašto im je glavni cilj srušiti institucionalnu volju Republike Srspke?
- Zašto tolika žurba — toliki očaj — da se vlasništvo nad imovinom i resursima prebaci sa Republike Srpske na Sarajevo?

Odgovor je jednostavan: minerali znače novac, i minerali znače moć. Ovdje se ne radi o ustavnoj reformi. Ovdje se ne radi o evropskim vrijednostima. Ovdje se čak ne radi ni o Dejtonu. Ovo je borba za kontrolu nad strateškim prirodnim resursima na evropskom kontinentu.

Dozvolite mi da budem sasvim jasan: Republika Srpska se ne protivi saradnji. Republika Srpska se ne protivi razvoju. I svakako nismo protiv toga da korist od ovih resursa podijelimo sa našim partnerima. Vjerujemo — i danas to potvrđujemo — da ova mineralna bogatstva treba da koriste svim građanima, bez obzira na nacionalnu pripadnost, političku stranku ili mjesto prebivališta u Republici Srpskoj, pa i u BiH.

Ali ono što ne možemo prihvatiti jeste sistem gdje:
- vlasništvo treba da bude oduzeto našim institucijama dekretom stranog, neizabranog zvaničnika — u suprotnosti sa Dejtonom;
- ovaj lažni Šmit djeluje kao agent za nekretnine u interesu svojih mentora koji bi za ništa dobili sve;
- I gdje se nivo BiH, formiran u Dejtonu radi koordinacije, instrumentalizuje kao sredstvo za sticanje vlasništva, a radi izvlačenja bogatstva od naroda koji živi u Republici Srpskoj.

To nije razvoj. I to nije mir. To je očigledna prevara bezočna eksproprijacija. A nijedan narod — nijedna demokratija — ne bi to prihvatili. Nećemo ni mi. Neće Republika Srpska, neće naši građani. Dali su nam mandat da djelujemo, da štitimo Republiku Srpsku. Predsjednik Republike je zadužen da štiti Republiku Srpsku i ja to radim svaki dan.

Sada, dozvolite mi da se obratim Vašingtonu i novoj vlasti u Vašingtonu. Znamo da su Sjedinjene Američke Države duboko zabrinute zbog strateške zavisnosti od kineskih minerala.

Znamo da je administracija predsjednika Trampa prioritet dala vraćanju i obezbjeđivanju lanaca snabdijevanja kritičnim mineralima kroz partnerstva sa prijateljskim državama. Znamo da su SAD istraživale mogućnosti saradnje u Ukrajini, Јužnoj Americi i Africi - sa većim ili manjim uspjehom. Zato danas, po prvi put, javno izjavljujem: Republika Srpska je spremna da istraži partnerstvo u oblasti strateških minerala sa Mađarskom, Sjedinjenim Američkim Državama, Srbijom, Rusijom, Kinom i Evropskom unijom.

Spremni smo da ponudimo vrijednost. Spremni smo da ponudimo transparentnost. Spremni smo da ponudimo saradnju zasnovanu na suverenitetu - a ne na korupciji, ne na ratu, ne na manipulaciji. Dajte nam slobodu, potvrdite naš već postojeći suverenitet, garantujte dejtonski ugovor, našu političku samostalnost i nezavisnost - i mi smo partneri.

Dajte da dogovorimo okvir koji poštuje:
- dejtonsku strukturu,
- ustavne nadležnosti entiteta koje je precizirao Ustav BiH član 3. Ustava BiH – Pravni poredak i nadležnosti institucija
"a) Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama BiH pripadaju entitetima".

Hajde da to učinimo na ispravan način — ne na Šmitov način. Јer mi vjerujemo u partnerstvo — ali samo u ono koje počinje poštovanjem prava i saglasnosti. Јesmo mali kao zajednica,kao Republika Srspka, ali računajte na naš karakter.

Dame i gospodo,

Vratimo se sada tamo gdje je ovo obraćanje i počelo.

Ovo nije poziv na pobunu. Ovo nije prijetnja miru. Ovo nije — kako će neki tvrditi — projekat podjele. Ovo je poziv na povratak. Povratak ravnoteži. Povratak saglasnosti. Povratak Dejtonu — onakvom kakav je potpisan. Ali, mi smo takođe realni. Znamo da je prošlo dosta vremena. Ne pretvaramo se da je BiH 2025. ista kao što je bila 1995. godine. Zato danas Republika Srpska iznosi prijedlog — a ne zahtjev.

Predlažemo strukturiran, vremenski ograničen dijalog strana potpisnica Dejtonskog sporazuma, Republike Srpke i Federacije BiH, i tri konstitutivna naroda, SRBA, Bošnjaka i Hrvata.

- Dijalog koji se ne vodi dekretom, već uz posredovanje pozitivnih diplomatija.
- Dijalog koji se ne odvija tajno, već uz punu transparentnost.
- Dijalog bez mešetara stranaca, nego sa strancima prijateljima, Trampom, Putinom, Orbanom, Vučićem, Milanovićem, Erdoganom, bez Britanaca i njihovog cinizma.
- Dijalog koji postavlja jedno jednostavno pitanje: Kako narednih 30 godina mira učiniti boljim od prethodnih?
Ako odgovor na to pitanje podrazumijeva izmjene Dejtonskog sporazuma — onda hajde da o tome razgovaramo - otvoreno i iskreno. Koristeći instrumente koje sam Dejton predviđa vezano za:
- izmjene Ustava,
- parlamentarni dogovor,
- komisije sa predstavnicima različitih strana,
- i saglasnost dva entiteta i sva tri naroda — kao što Dejton i zahtijeva.

Ali, odbacimo jednom za svagda ideju da jedan strani birokrata, ili jedno neizabrano vijeće, može nametnuti ustavne promjene bez saglasnosti. I to nije mir. To nije pravo. To je kolonijalizam pod maskom izgradnje države. Sve je to prevara, laž. Dozvolite mi da kažem nešto što će, nadam se, čuti i u Vašingtonu. Ne možemo očekivati da Sjedinjene Američke Države rješavaju naše probleme. I ne tražimo to od njih. Mi ne vjerujemo u trajnu zavisnost.

Ne vjerujemo u eksperimente izgradnje države, koje su tako bezočno činili, naročito u slučaju BiH. I ne vjerujemo da je Bosna i Hercegovina projekat. Ona je ugovorom u Dejtonu, Ustavom BiH, utvrđena kao zajednička tvorevina.

Kako je predsjednik Tramp rekao u svom istorijskom obraćanju prošle sedmice u Rijadu: "Rođenje modernog Bliskog istoka nije došlo od zapadnih intervencionista … već od samih naroda tog regiona". Neka tako bude i s nama. Hajde da započnemo Dejton modeliran - ne u suprotnosti sa prošlošću, već kao njeno ispunjenje. Hajde da preuzmemo odgovornost — ne za sukob, nego za dijalog.

Hajde da budemo generacija koja će obnoviti slovo Dejtona — i ostaviti iza sebe Šmitove dekrete, lekcije iz Brisela i neuspjele eksperimente onih koji ovdje nikada nisu živjeli.

To poručujem i partnerima iz Federacije, političkim predstavnicima tri naroda.
Uvaženi poslanici ove Skupštine,

Do sada sam govorio o onome u šta vjerujem, šta odbacujemo, a šta predlažemo. Sada dozvolite da govorim o tome s kim tražimo partnerstvo.

Mi tražimo Sjedinjene Američke Države— ne kao protivnika, ne kao okupatora, ne kao arbitra. Tražimo Ameriku onakvu kakva je bila 1995. godine — i kakva ponovo može biti 2025. godine. Kao garanta mira, partnera u razvoju i zaštitnika našeg suvereniteta. Јer upravo su Sjedinjene Države kreirale Ustav BiH.

Sjedinjene Države su nas dovele do Ustava BiH, do mira u Dejtonu. I Sjedinjene Države, danas, više nego Brisel, još uvijek razumiju vrijednost dogovora koji funkcioniše, za razliku od ideologija koja ne uspijevaju, a imali smo ih sa nekih destinacija.

Vjerujemo u ono što je potpredsjednik DŽej Di Vans nedavno rekao: da su se Evropa i Amerika postale previše komotne u bezbjednosnom okviru tokom proteklih 30 godina —okvir koji je rođen u Klintonovoj eri, koji su postavili oni koji žele da grade države, a sada potpuno nesposoban da odgovori na izazove narednih 30 godina.

Osnovna ideja američke administracije prije 30 godina bio je Fukujama i njegovo djelo „Kraj istorije i posljednji čovjek“. Sam autor je od toga odustao. Ali neki još nisu. Mi nikada nismo prihvatili. Zato imamo pravo da predložimo.

Slažemo se. Bosni iz 1995. bio je potreban mir — i dobili smo ga. Bosni iz 2025. potrebne su reforme — stvarne, zakonite, demokratske reforme, zasnovane na Ustavu BiH i volji legitimnih predstavnika i institucija. Prije svega Nornde skupštine Republike Srpske kao najvišeg tijela strane potpisnice Dejtonskog sporazuma.

Namjerno su nas, kroz sve ove godine, odbacivali od pozicije strane i time učinili globalno kršenje međunarodnog prava. Ne može se međunarodni ugovor mijenjati tako što će se jedna ugovorna strana favorizovati, a druga potčinjavati. Onda sami rušite temelje sporazumijevanja i ugovaranja. Ko će vam vjerovati sljedeći put?

Zato nam je potrebno da se vratimo osnovama — temeljima koji su u prvom redu učinili Dejton snažnim. Republika Srpska je spremna — danas, sutra i u budućnosti - da bude pouzdan partner Sjedinjenim Američkim Državama,EU, Rusiji, Kini i svakome. Mi ne tražimo ovdje strane trupe, mi tražimo da one odu. Mi ne tražimo razvojnu pomoć.

Otvoreni smo za dijalog i saradnju koja poštuje Dejton, donosi korist svim narodima u Bosni i Hercegovini, i podržava napore Amerike da smanji oslanjanje na nestabilne ili neprijateljske regione tako što će diversifikovati i osigurati lance snabdijevanja kritičnim mineralima.

Uvaženi predsjedniče Narodne skupštine, uvaženi poslanici, građani Republike Srpske i prijatelji širom svijeta,
U svakoj generaciji dođe trenutak kada narod mora da bira, ali ne između rata i mira, nego između istine i komfora. Ovo je taj trenutak.

Nismo ovdje da rušimo ono što je Dejton izgradio. Ovdje smo da to zaštitimo — od onih koji su zaboravili šta je Dejton i uporno ga rušili, a nama pokušali da kažu da to rade zbog nas i naše dobre budućnosti. Nemojte ni brojati kolik osu nas puta prevarili. Јednako onoliko koliko su puta to i rekli.

Nismo ovdje da razgrađujemo Bosnu i Hercegovinu. Ovdje smo da podsjetimo svijet šta ona zaista jeste: složena suverena zemlja, sastavljena od dva entiteta i tri naroda - koje povezuje dogovor i kojima se ne upravlja dekretima. I nismo ovdje da pozivamo na nezavisnost. Pozivamo na međuzavisnost zasnovanu na ravnopravnosti, saglasnosti i ustavnom poretku.

Dopustite da završim jednim zavjetom - ne samo građanima Republike Srpske, već svakom Bošnjaku, svakom Hrvatu, svakom Srbinu, svakom građaninu Republike Srpske i Federacije BiH: mi ne tražimo ništa što je vaše. Samo tražimo da nam se ne oduzima ono što je naše. Spremni smo da gradimo budućnost u kojoj će sve zajednice napredovati. U kojoj će kritični minerali biti iskorišćeni za razvoj svih, a ne za bogaćenje pojedinaca ili kompanija.

U kojoj niko neće biti ućutkivan i niko neće biti krivično gonjen zato što brani sporazum koji smo svi potpisali. Hajde da razgovaramo. Hajde da slušamo jedni druge. Da se pokušamo razumjeti, shvatiti, ne isključivati. Hajde da razgovaramo - odvažno, bez prisile. I dajte da taj razgovor počnemo odmah.Nije to samo u interesu Republike Srpske i nas, nego svih.

Formalno predlažemo da sve strane potpisnice Dejtonskog sporazuma otpočnu strukturiran i dobronamjeran dijalog — sa ciljem da se vratimo izvornom tekstu, namjeri i strukturi Dejtonskog mirovnog sporazuma, te da svaka eventualna izmjena bude razmatrana isključivo kroz zakonske mehanizme i uz saglasnost, kako sam Dejton i predviđa. Ovo nije poziv na razgrađivanje Bosne i Hercegovine. Ovo je poziv na njeno očuvanje i vraćanje - vraćanje na njene ustavne osnove.

Kada ne uspijete u sovjim namjerama, uvijek se vratiti u svoje sigurno utočište, a jedino sigurno utočiste za sve u Bih je Ustav BiH.

BiH se može prilagoditi samo u mjeri u kojoj postoji saglasnost. A tu saglasnost sa naše strane možete samo vi da date, Narodna skupština Republike Srpske.

Sjećate se na početku, kada su još imali obraza, koliko je ovdje sjedilo stranaca i pratilo rad naše Narodne skupštine. I sjetite se kada su prestali da dolaze.

Šta su nam poručili? Upravo to, niste važni, vi ste samo strana, važno je samo ono što mi mislimo, mislimo da ste narod nedostojan poštovanja, narod niže klase. To su nam poručili. Samo mi iz kulture, iz političke korektnosti, kako su nas pokušali učiti, to nismo govorili. A izmislili su tu političku korektnost da bi oni bili nekorektni prema nama.

Mi smo ovdje da potvrdimo istinu da se mir ne može održati kroz pritiske, kažnjavanja ili dekrete — već isključivo kroz uzajamno uvažavanje i dogovor.

Zato milim da je ovo naš trenutak. Ne da idemo u bitku, nego da ustanemo, ne na oružani ustanak, nego da protestujemo i da vodimo i radimo ono što je naša obaveza. Šta oni o tome misle, vidjeli smo. Da ih molimo ponovo da nas prihvate, ne. Taj prostor moramo da osvojimo kao svaki ozbiljan istorijski narod.

Srpski narod je narod civilizacije, narod koji je ukupnoj civilizaciji velikim vrijednostima dao značajne doprinose kroz važne istorijske ličnosti našeg naroda u nauci, obrazovanju, kulturi, sportu, svemu onome što zaista jeste civilizacijska vrijednost. Zato Srbi imaju pravo da se pobune i politički vrate ono što im pripada.

Ne želimo da pogoršamo situaciju, nego da obnovimo razgovor o Dejtonu i njegovoj obnovi i modeliranju, prilagođavanju vremenu davajući novi legitimitet BiH, očuvajući mir i želimo da uđemo u to poglavlje. Svijetu, a posebno Sjedinjenim Američkim Državama kažemo: mi nismo vaš problem.

Mi smo vaš partner - ako nas prihvatate. Ne tražimo od vas da rješavate naše političke probleme. Vjerujemo da ličimo na ono što predsjendik Tramp govori. Zašto bi on rješavao tuđe probleme? Mi ne čekamo da oni dođu i donesu rješenja za budućnost.

Samo tražimo da se sjetite sporazuma čiji ste autor - i da nam pomognete da mu se vratimo. Da ga vi iznova pročitate, da potvrdite, da ga ispravno razumijete. Da je Bajdenova administracije, kako ste i sami rekli najgora ikada, jer smo mi to itekako osjetili. Kada su takvi, kako vi kažete, za Ameriku bili loši, onda se zapitajte kakvi su bili nama.

Spremni smo da doprinesemo vašim strateškim ciljevima – borbi za mir, za stabilan projekat, za suverene države i narode, spremni da uvažimo legitimnu demokratiju i diplomatiju, spremni da s vama razgovaramo o mineralima i nudimo vam naš dogovor.

Sve što tražimo zauzvrat jeste da se pridržavate onih istih odredbi koja su Dejton učinila mogućim: saglasnosti, ustavnosti i suvereniteta.

Učinimo da Dejton ponovo funkcioniše. Učinimo ga opet stvarnim. Učinimo ga opet našim. Učinimo ga opet velikim. Prijateljima u Evropi - naročito onima koji se sjećaju teško naučenih lekcija istorije - kažem sljedeće: Znamo da Evropa nije monolitna. Znamo da u Evropi postoje oni koji razumiju da stabilnost ne nastaje ućutkivanjem izabranih lidera, nego jačanjem institucija, izgradnjom uzajamnog poštovanja i podrškom dijalogu umjesto diktatu u BiH.

Znamo da neki od najglasnijih zagovornika suvereniteta i reforme danas dolaze upravo iz Evrope - lideri koji znaju šta znači braniti svoju državu, dok istovremeno zajednički rade na očuvanju mira. Tim liderima - i svakom evropskom partneru koji želi budućnost zasnovanu na ravnopravnosti, pravu i uzajamnom uvažavanju - naša vrata su otvorena. Nemojte ih vi zatvarati.

Sve manje pričamo o tome da Evropa nema alternativu. Kada ste zadnji put to čuli? Danas im poručujemo: Republika Srpska jeste za kretanje ka Evropskoj uniji ali nije po svaku cijenu. Hoćemo da budemo vidljivi, baš onoliko koliko nam je dao ugovor, tj. Ustav BiH, 82 odsto naših prava po Ustavu su evropska pitanja.

Mi ne želimo da damo drugima i zato naša vrata su ptvorena i vama, mada nas čestoi nervirate, kao vjerovatno i mi vas. Hajde da radimo zajedno — ne da izbrišemo Dejton, kako vi zo hoćete, već da ga vratimo, jer to nije protiv evropskih standarda. Hajde da izgradimo Evropu u kojoj se sporazum poštuje, razlike uvažavaju, a suverenitet ne tretira kao prijetnja — već kao temelj saradnje.

Pa to ste nam stalno govorili. A zašto sad kad mi idemo tim putem za nas to ne važi. Zašto baš vi hoćete iz Evropske unije da budete oni koji diktiraju, koji odlučuju šta je ispravno, a šta ne. Nećete stići tim putem, ali putem saradnje, uvžavanja, suvereniteta, prava i dostignuća ovog naroda možemo da stignemo zajedno, na zajedničku destinaciju.

Samo kretanje zajedno sa partnerima u Sarajevu, sa prijateljima u Americi, Evropi, Rusiji i Kini, raznim drugim saveznicima bliskim i dalekim možemo da imamo i da težimo i da izgradimo istinu i pravdu.

Mi smo dostojanstven, slobodan narod koji svoje dostojanstvo i svoju slobodu nikada neće dati u ruke nekome, sem sebi i to smo dokazali kroz istoriju. Mi smo ponosni sljedbenici naših junaka, jer su oni naši i junaci nisu postali zato što su to radili na terenu vaših zemalja, nego braneći rodnu grudu, svoju kuću, svoj dom, svoje imanje, svoju slavu, svoju vjeru, svoj jezik, svoje pismo.

To su Srbi ponosni! Ovdje je mjesto da se zahvalim i Rusiji koja nikada nije napustila podršku slovu Dejtonskom mirovnom sporazumu. Rusija i principijelna dosljedna politika Moskve omogućila je da se iznova ukaže na poštovanje međunarodnih ugovora, odbaci miješanje u unutrašnje stvari drugih država i da se odbaci intervencionizam koji je vladao na bazi pravila koji su izmišljali iz dana u dan.

Ostajemo partneri u svemu tome sa velikom Rusijom. Ne prihvatamo da se udaljimo od nje, za to da bi pokazali da slušamo druge. Ostajemo partneri u svemu što smo do sada radili sa Ruskom Federacijom. Da se zahvalimo Kini za principijelno i politički neutralno postupanje, za dosljednost u Savjetu bezbjednosti po pitanjima vezanim za BiH. Želimo saradnju sa svima.

Garantima Dejtonskog sporazuma, dakle SAD, Rusiji, Evropskoj uniji, Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji i drugima uljučenima u ovaj proces, volio bi da mogu da kažem hvala, a kad bi to učinio ne bi bio pravedan. Ali zato imam poziv: dozvolite nam naš dogovor u Bosni i Hercegovini, zatvorite OHR, visokog predstavnika, pogotovo lažnog, podržite da u Ustavnom sudu BiH rade samo domaće sudije, kao što to čine i kod vas.

Mora da znate da vrijeme za to je već odavno isteklo. Nemojte da ga kupujete zbog vas. Pokušajte da razumijete da se to ovdje tiče nas, a ne vas. Bošnjacima bi poručio: prihvatite BiH sporazuma i dogovora; Izdignite se u narod suvereniteta, a ne podanika. Prihvatite legitimne, voljom većine izabrane predstavnike Srba i Hrvata. Ne mrzite, dogovorite se sa nama i Hrvatima i što je veoma važno održite dogovor.

Prestanite klevetati po svijetu, Srbe, nećete nas pobijediti i poraziti. Dozvolite da vas poštujemo, tako što ćete i vi nas poštovati. Poštujte i prihvatite Republiku Srpsku da bi mi prihvatili BiH. Odrecite se rata i osvete, živimo u miru. Mi vas ne mrzimo ali vas nećemo za gospodare. I vama bi to bilo previše. Pogledajte samo kakvi ste sebi.
Hrvatima u BiH

Poštujemo vas, poštujte i vi nas, vaša i naša prava. Teška nam je istorija i pamtimo zlo u njoj. Niko tu nije slavan. Podržaćemo vaše ciljeve kao konstutivnog naroda i pravo na jednakost svih konstitutivnih naroda, pa i vas Hrvata. Ovdje broj nije važan, ovdje je važno pravo. Niko vam to pravo nemože oduzeti. Mi Srbi nećemo, mo Srbi ćemo podržati vaša prava, jednako kao što podržavamo i naša prava.

I sve to ne na štetu bošnjačkog konstitutivnog naroda. Mi Srbi, nećemo građansku BiH koja bi nas preglasala i dovela do uništenja, i nas i vas Hrvata. Budimo zajedno u političkoj borbi da ne bi posebno shvatili da je kasno za to. Razumijemo vas, ali danas vas pozivamo da smanjite tu neku evropsku brzinu.

Prvo rješimo naše probleme među nama: Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Nama Srbima: Mi smo za dogovorenu BiH, dva entiteta i tri naroda. Tražimo i očekujemo da drugi poštuju naša prava stečena Ustavom BiH, ništa više od toga, ali ni manje od toga. Danas se naše jedinstvo postavlja kao vrhunska cijena za budućnost.

Treba nam mir među nama Srbima, poštovanje i dodatno razumijevanje. Ne dozvolimo, zabludnoj braći da ih drugi koriste na našu štetu i pozivam da odbacezahtjeve protiv Republike Srpske i srpskog naroda. Mi smo suveren državotvorni, istorijski narod, narod civilizacije. Naš cilj je naša Republika Srpska i mi znamo šta je Republika Srpska. Znamo da je mir važan i dogovor, za nju u BiH i te kako, zato ću na kraju reći:

Živio mir i dogovor u BiH.
Živjela Republike Srpska!
Živjela Srbija!
Hvala vam lijepo!