Zlatna palma za DŽafara Panahija i politički triler "Јednostavna nesreća"
Tokom svoje višedecenijske karijere, DŽafar Panahi je pronašao nekoliko inovativnih načina da zaobiđe zabrane i cenzuru i prokrijumčari svoja djela na svjetske filmske festivale (jednom je film putovao iz Irana na USB stiku sakrivenom u torti).
Ovog puta, međutim, disidentski reditelj je uspio da lično dođe u Kan, gdje je prihvatio najvišu nagradu festivala, Zlatnu palmu, za svoj novi film "Јednostavna nesreća" ( Un simple accident ), najnoviji u nizu osuda državne represije u Iranu.
Film prati Vahida, koga igra Vahid Mobaseri, koji kidnapuje čovjeka sa protezom jer izgleda baš kao onaj koji ga je mučio u zatvoru i uništio mu život.
Vahid kreće da provjeri sa drugim preživjelima iz zatvora da li je to zaista njihov mučitelj, a zatim da odluči šta da radi sa njim.
Panahi se političkim trilerom vratio na Francusku rivijeru prvi put od 2003. godine. Nije mogao da prisustvuje festivalu posljednjih 20 godina zbog višestrukih zatvorskih kazni i zabrana putovanja.
Druga najviša nagrada festivala, Gran pri, pripala je očekivanom favoritu (i favoritu kritičara) Јoakimu Triru za njegovu dirljivu dramu "Sentimentalna vrijednost", hroniku o razorenoj porodici u kojoj glavne uloge igraju Renate Rajnsve i El Fening.
Јoš jedan film za koji su kritičari predvidjeli uspjeh bio je roud film reditelja Olivera Laksa "Sirat“, u kojem se otac i sin pridružuju nomadskoj grupi rejvera u marokanskoj pustinji. "Sirat" je na kraju podijelio nagradu žirija sa filmom "Zvuk pada“ u kojem rediteljka Maše Šlinski prikazuje sudbinu četiri generacije djevojaka koje su mladost provele na istoj farmi u Njemačkoj.
Nagrada za najboljeg reditelja otišla je u ruke Brazilca Klebera Mendonse Filjoa za film "Tajni agent", stilizovani triler o akademiku koji je u bjekstvu od okrutnog stiska brazilske vojne diktature sedamdesetih godina 20. vijeka.
Mendonsa Filjo je zapravo veteran Kanskog festivala: prije šest godina je osvojio nagradu žirija sa filmom "Bakurau".