Potvrđen slučaj leptospiroze u Bijelom Polju
Leptospiroza je bolest koja se prenosi sa zaraženih životinja na ljude, uzrokovana bakterijom Leptospira spp, koja se može naći u kontaminiranoj vodi ili zemljištu. Bakterije koje uzrokuju leptospirozu šire se putem urina zaraženih životinja. One mogu preživjeti u kontaminiranoj vodi ili zemljištu sedmicama, pa čak i mjesecima. Različite vrste divljih i domaćih životinja mogu biti rezervoari infekcije, uključujući glodare, krave, svinje, konje, ovce, koze, pse, mačke.
Informacija da se pojavila zaraza leptospiroze u Sarajavu alarmirala je javnost, ali iz Instituta navode da podaci o obolijevanju u posljednjih desetak godina ukazuju da se bolest drži pod kontrolom.
Prema podacima Instituta, u periodu od 2015. do maja 2025. godine u Crnoj Gori je registrovano 18 slučajeva leptospiroze. Najviše slučajeva leptospiroze zabilježeno je tokom 2021. i 2024. godine, po pet u svakoj. Najveći broj slučajeva (61 odsto) registrovano je u Podgorici, dok su ostali slučajevi zabilježeni u Bijelom Polju, Beranama, Danilovgradu, Budvi, Ulcinju i Tuzima.
Kako su saopštili iz Instituta za javno zdravlje, infekcije su se najčešće pojavljivale u avgustu, septembru i novembru.
Leptospiroza u Crnoj Gori javlja se sporadično, ali, navode iz Instituta, pokazuje i izražene sezonske i geografske obrasce, sa najvećom koncentracijom oboljelih u urbanim sredinama, naročito u Podgorici, i tokom toplijih i kišovitijih mjeseci, kada je vjerovatniji kontakt sa kontaminiranom vodom ili zemljištem.
Iz Instituta za javno zdravlje upozoravaju da se ljudi od ove bolesti mogu zaraziti na nekoliko načina i to kontaktom s vodom ili zemljom kontaminiranom urinom ili drugim tjelesnim tečnostima zaraženih životinja, najčešće pacova, naročito nakon poplava ili obilnih padavina. Zatim, direktnim dodirom s tjelesnim tečnostima zaražene životinje, konzumiranjem hrane ili vode kontaminirane urinom zaraženih životinja, kao i pri udisanju kontaminiranog aerosola, čestica kontaminiranog vazduha.
Važno je znati, ističu, da se leptospiroza ne prenosi sa čovjeka na čovjeka, ali osobe koje su u stanju beskućništva ili žive u kolektivnim smještajima, gdje je veliki broj ljudi na malom prostoru, mogu imati povećan rizik od infekcija.
Povećan rizik od infekcije, upozoravaju iz Instituta, imaju i osobe koje se bave aktivnostima koje uključuju kontakt s potencijalno kontaminiranom vodom, zemljom ili životinjama.
- Takve aktivnosti uključuju rekreativne vodene aktivnosti poput plivanja, vožnje kajaka ili raftinga u rijekama, potocima i močvarama, planinarenje i lov, baštovanstvo, rad u dvorištu, čišćenje i održavanje površina na otvorenom, kao i zanimanja poput rada u veterinarskim ambulantama, stočarstvu, mljekarstvu i mesnoj industriji - navode iz Instituta.
Portalu RTCG je potvrđeno da nije bilo prijavljenih smrtnih ishoda, što, kako su naveli, ukazuje da je bolest pod kontrolom kada se pravovremeno dijagnostikuje i liječi.
Epidemiološko ispitivanje ljudi koji su možda bili izloženi zarazi obavlja se kada ljekar prijavi slučaj bolesti ili kada veterinarska služba obavijesti da je leptospiroza otkrivena kod životinja u nekom području.
- Centar za medicinsku mikrobiologiju Instituta za javno zdravlje Crne Gore raspolaže dijagnostičkim testovima za potvrdu infekcije (serološki testovi iz krvi), a u Crnoj Gori je dostupna i adekvatna antibiotska terapija - navode u Institutu.
Simptomi leptospiroze kod ljudi su često nespecifični i podsjećaju na grip, a nakon inkubacije od dva do 30 dana, bolest se razvija u dvije faze.
- Prva faza traje od četiri do devet dana i karakterišu je simptomi slični gripu, kao što su glavobolja, drhtavica, bolovi u mišićima, povraćanje, dijareja. U drugoj fazi najčešći simptomi su povišena temperatura, žutilo kože (žutica), bolovi u stomaku i dijareja. U težim slučajevima može se javiti i otkazivanje organa (bubrezi, jetra) kao i upala moždanih ovojnica (meningitis). Smrtni ishodi su izuzetno rijetki uz pravovremenu dijagnozu i adekvatnu terapiju - ukazali su iz Instituta.
Oni su ukazali i na preventivne mjere koje se odnose na izbjegavanje kontakta sa životinjama koje mogu biti zaražene, korišćenje lične zaštitne opreme (rukavica, maski, zaštitnih naočara) pri radu sa životinjama i životinjskim materijalom za osobe profesionalno izložene patogenu, kontrola populacije glodara i vakcinacija ili liječenje domaćih životinja koje mogu biti zaražene, obezbjeđivanje adekvatnih uslova za skladištenje vode i hrane, izbjegavanje plivanja ili hodanje u vodi koja može biti kontaminirana.