Tadić: Neustoličeni Kristijan Šmit i bitka za "stolicu" jednog konstitutivnog naroda
Autorski tekst pravnika Ognjena Tadića za Provjereno.info, prenosimo u cijelosti:
Od dolaska u BiH Šmit na sve moguće i nemoguće načine pokušava da dokaže da polaže pravo na izmaknutu stolicu visokog predstavnika, a pošto mu to ne polazi za rukom, onda kao iskusan političar svako malo poseže za tim da sjedne na stolicu nekog od konstitutivnih naroda i da u sopstveno krilo, kao dokaz legitimiteta, posjedne nekog od sebi lojalnih političara iz zaposjednutoj stolici odgovarajućeg konstitutivnog naroda.
Hrvatska stolica
Šmitu najvažnija od početka bila je hrvatska stolica. "Sazad" je i ušao u BiH. Iz brojnih razloga drži da mu je ona najviše po mjeri. Odlikovan je u Zagrebu. Hrvate većinski predstavlja HDZ koji je dio Evropske narodne partije kojoj pripada i Šmitova matična stranka socijalnih hrišćana. Priču o evroatlanskim integracijama poistovjećuje sa Hrvatima zbog članstva Hrvatske u EU i NATO. Da i ne pričamo o istorijskim vezama koje on sigurno ima u vidu. Uostalom, Šmit od dolaska u BiH jasno daje znakove da Federaciju BiH vidi kao malu Tursku, a Republiku Srpsku kao malu Rusiju. Time se i spolja i unutra prodaje kao faktor otvoren za diskusiju o legitimnom predstavljanju Hrvata, kao preduslovu za postojanje kontrolnog ključa politike BiH koji obezbjeđuje da BiH bilo kada ne može donijeti odluke koje se suprostavljaju politikama EU i NATO. Slika stanja naizgled potpuno legitimna sa pozicije narativa koji je Šmit ovdje promovisao.
Međutim, ta slika je potpuno netačna i zlonamjerno iskrivljena, tj. rušljiva prilikom suočavanja sa bilo kakvom argumentacijom. Zbog toga Šmitu pokušaj korišćenja hrvatske stolice radi sopstvenog ustoličenja i nije pošao za rukom onako kako je želio. Niti je obavio kakav kapitalan posao za Hrvate, niti je našao način da preko hrvatske stolice rješava evroatlanske teme. Naprotiv, na kraju je doživio da hrvatski predstavnici s prezirom svojstvenim pametnim ljudima kada ih neko pravi glupima gledaju i na njegov nastup na sjednici Savjeta bezbjednosti UN, jer kako da povjeruju u ozbiljnost njegove priče o novoj međunarodnoj konferenciji koja bi rješavala ustavne i izborne reforme u BiH, kada Šmit na tim adresama ni samom sebi ne može da isposluje validan papir na kome bi pisalo da je visoki predstavnik.
Posebno ga je zaboljelo to što je predsjednik HDZ/HNS Dragan Čović odbio da učestvuje u krajnje neozbiljnom pokušaju državnog udara u vidu Šmitovog preuzimanja kontrole nad organima vlasti BiH, a preko tzv. rekonstrukcije Savjeta ministara BiH. Zaista nije jasno kako je i očekivao da će Čović pristati na takvo nešto kada se radi o neustavnom, nedemokratskom i većim dijelom protivpravnom pokušaju Šmitovog ovladavanja Bosnom i Hercegovinom. Na kraju ga je Čović javno deložirao iz hrvatske stolice porukom da niko nije imenovao Šmita.
Bošnjačka stolica
Strah od dolaska Kristijana Šmita u BiH političko Sarajevo pokušalo je da riješi tako što će mu objasniti da Bošnjaci nemaju stolicu, nego čitav minder. Šmitu je ponuđeno da sjedne među njih na sredinu, pa da onda tako poredani po čitav mili dan divane kako upravljati Bosnom i Hercegovinom. U nedostatku prava na stolicu visokog predstavnika Šmit je po logici "daj šta daš" s radošću prihvatio ponudu. Posebno mu je godilo kada je nakon izbora 2022. godine toplinom Konakovićevih bedara, sa jedne, i Nikšićevih, sa druge strane, zamijenio prilično hladne Izebtegovićeve kosti. Cijenu te promjene u vidu protivpravne suspenzije Ustava Federacije BiH na 24 časa nije smatrao prevelikom. To mu predsjednik SDA Bakir Izetbegović nije oprostio, posebno zbog toga što je akcija Izetbegovićeve deložacije sa mindera obuhvatila njegovu porodicu i prijatelje.
Političko Sarajevo, vješto u sluganstvu, pokušalo je iskoristiti Šmitovu ambiciju za ustoličavanjem. Znajući da ne može ostvariti ništa od onoga što Hrvati očekuju od njega i da se mora snalaziti za alternativnu stolicu, Šmit je prihvatio da udruži interese i da u savezništvu sa političkim Sarajevom i ambasadorom Majklom Marfijem otvori front prema Republici Srpskoj. Danas nikome posebno ne treba objašnjavati koliko je u tom pokušaju Šmit bio neuspješan. Nije uspio da ovlada Republikom Srpskom bez obzira koliko je širio arsenal oružja. Nije ovladao čak ni Savjetom ministara BiH kao utješnom nagradom. Zaista je kriminalno i skandalozno, a za one iz inostranstva koji ga podržavaju i sramno, šta je sve Šmit radio u tom pohodu – rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, napad na ustavne poretke BiH i Republike Srpske, napad na ljudska i građanska prava, napad na demokratski poredak, izazivanje sukoba, pokušaj pljačke imovine entiteta, zloupotreba pravosuđe itd. I opet na kraju ništa.
Kako se bliže izbori 2026. godine sve jasnije je da Šmitu prijeti kontradeložacija u režiji Bakira Izetbegovića. Ne cvjetaju mu ruže ni kod većeg dijela njegove trojke, a što se najjasnije može vidjeti iz poruke da od novog Dejtona nema ništa, koju mu je javno uputio ambasador Zlatko Lagumdžija. Minder političkog Sarajeva nikada nije zaboravio amanete Alije izetbegovića – Srbima ne treba dati da izađu iz BiH, ni da uđu u Federaciju BiH; “osigurati funkcioniranje našeg dijela Bosne i Hercegovine“ (Federacija BiH); “reintegriramo jednog dana onaj drugi dio Bosne“ (Republiku Srpsku) itd. Oni koji su mislili da se ove poruke odnose samo na Srbe grdno su se prevarili. Zapravo, one se primarno odnose na Hrvate! Kada je Izetbegović rekao da neće dozvoliti da srpska politika uđe u njegov dio BiH, ko je onda mogao pomisliti da će federalna bošnjačka većina dozvoliti presudan značaj hrvatske politike u Izetbegovićevom dijelu BiH?! Lomljenje kičme Hrvatima u Federaciji BiH nije hir frustrirane većine, nego planirana prva faza ("osigurati funkcioniranje našeg dijela Bosne i Hercegovine") prije prelaska u drugu fazu ("reintegriramo jednog dana onaj drugi dio Bosne"). Ako Šmit to konačno shvati moglo bi se desiti da sam ustane sa bošnjačkog mindera i to prije nego što Izetbegović mlađi bude u prilici da ga deložira.
Srpska stolica
Zaista nije jasno kada je Kristijan Šmit odlučio da donese tako glupu, štetnu, nepotrebnu i opasnu odluku da pokuša da sjedne na srpsku stolicu? Kako mu nije bilo jasno da je sve vrijeme svog angažmana u BiH mogao provesti u miru sa Republikom Srpskom prihvatajući činjenicu da Republika Srpska ne može da ignoriše to da ga nije imenovao Savjet bezbjednosti UN, a da mu na raspolaganju ostaje prilika da se bavi stotinama problema koje po svom političkom konstruktu ima Federacija BiH? Međusobno prećutno tolerisanje moglo je biti model kohabitacije i ne bismo imali bilo koju od kriza koje danas do temelja drmaju BiH.
Svaki Šmitov pokušaj da ovlada Republikom Srpskom završio je neuspješno. Čačkao je oko imovine, a jedini rezultat je pojačano ubjeđenje i struke i javnosti da je to pitanje u Dejtonu regulisano tako da samo entiteti imaju nadležnost za donošenje imovinskih zakona. Pokušao je na svaki način da detronizuje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, a zapravo je samo povećao njegovu prepoznatljivost i popularnost do te granice da bi Dodik mogao upravljati političkim procesima u Republici Srpskoj i BiH čak i kada ne bi bio na bilo kojoj zvaničnoj funkciji. Da i ne govorimo o tome da je srozan broj glasova i kredibilitet svake stranke iz Republike Srpske koja je sa Šmitom očijukala. Nagovarao je na sukob sa Banja Lukom bivšeg ambasadora Majkla Marfija, a rezultat su Marfijeve frustracije i odlazak iz BiH bez bilo kakvog obavljenog posla. To što sada Banja Luku pokušava da predstavi kao rusku predstražu instaliranu duboko u EU i NATO zoni više je nego tragikomično. Svako normalan ne ignoriše činjenicu da ne postoji niti jedna politička akcija Banja Luke koja je ikada bila usmjerena protiv bilo koga! Od 1996. godine do danas jedino što Republika Srpska radi je to da brani Dejton, a time i BiH i samu sebe od onih koji žele srušiti Dejtonski mirovni sporazum. Ne treba valjda Republiku Srpsku pitati zašto brani Dejton? Valjda treba pitati one koji ga napadaju zašto to rade!
Dakle, za deložacijom Kristijana Šmita iz srpske stolice neće biti ni potrebe, jer u nju nikada nije ni uspio da sjedne. Deložacija iz srpske stolice danas je najava samo onima koji su bili spremni da sjednu u njegovo krilo.
Stolica za Aliena
Sve generacije koje ovo čitaju znaju za film "Osmi putnik" (eng. naziv filma je “Alien“; tj. stranac). Filmska priča prilično je adekvatna slika toga što se sa Šmitom sada dešava. Naprosto, jednako kako je on pokušao da inficira druge, tako je namjeri da opstane u BiH i sam postao predmet infekcija. Mi koji imamo namjeru da i dalje živimo ovdje imamo pravo i da se pitamo kakav će “alien“ iskočiti iz Šmitovog trbuha?
Nemamo puno opcija za predviđanje. Da li će možda sa Šmitom doći bolji demokratski odnosi? Naravno da neće, jer svime što radi on pokazuje da negira volju birača. Da li će nastati ozbiljna pravna država? Pa kako kada se radi o čovjeku koji je objavio “zakon“ po kome se ide u zatvor kada se ne izvršavaju njegova proizvoljna naređenja? Da li će zajedno sa njim nastupiti poštenija vlast? Teško da iko u to može povjerovati kada vidimo koliko je zinuo da suprotno Dejtonu upravlja imovinom entiteta. Da li je Šmit u stanju da proizvede bolje unutrašnje odnose u BiH? To je najmanje moguća opcija, jer su ga predstavnici svih stolica konstitutivnih naroda ili otkačili ili ga drže na kontrolisanoj distanci s ciljem da im ne napravi štetu kada se već više puta pokazalo da im ne može donijeti korist.
Šta smo onda do sada imali priliku vidjeti kao naznaku prekompozicije političkih odnosa i političke moći u BiH? Vidjeli smo protivpravno negiranje demokratskih političkih institucija i volje naroda. Vidjeli smo protivpravno ponašanje u vidu napada na ustavni poredak BiH u pokušaju uzurpacije stolice visokog predstavnika. Vidjeli smo protivpravni politički progon po protivpravnim odlukama Kristijana Šmita u kome su učestvovali pojedinci iz Tužilaštva BiH, Suda BiH i SIPA. Čuli smo i za sumnje o protivpravnoj povezanosti narko-mafije i dijelova sarajevske političke trojke kojoj je Šmit protivpravno omogućio vlast. Znamo i to da modus operandi njemačkog prekograničnog djelovanja, pogotovo iz perioda rušenja Јugoslavije, govori o protivpravnim akcijama u saradnji sa kriminalnim i terorističkim grupama itd.
Dakle, iz brojnih primjera vidi se da je protivpravnost dominantna karakteristika Šmitovog djelovanja i ambijenta koji je oko sebe kreirao. U tom ambijentu kao riba u vodi plivaju i raznorazne kriminalne grupe, nudeći se strancima i jedva čekajući da Šmit konačno provali i ta banjolučka vrata. Naravno, s ciljem da protivpravno profitiraju od toga i trajno zauzmu ili bar opkolile pomenute stolice svih konstitutivnih naroda u BiH. E deložacija njihovih pulena iz tih stolica, a tek tada bismo vidjeli kakvog sve zla ima u i/ili oko svih političkih stranka, ne bi bila tako jednostavna i brza kao što bi mogla biti pravovremena deložacija iz BiH Kristijana Šmita, koji tu prijetnju sa sobom nosi svima nama u Bosni i Hercegovini.